Posljednji egzorcizam u SFRJ obavio je fratar iz Visokog: Ovo su detalji

“Svjestan sam da uspjeh koji sam postigao kod te žene nije moja osobna zasluga. Uvidio sam koliko je naša moć malena, koliko smo mi sitni, koliko smo nedorasli prema onoj sili protiv koje se moramo boriti, protiv koje se borimo. Promatrajući tu ženu, promatrajući njezine patnje, osjećao sam se kao Sokrat kad je ono rekao u svojoj obrani: “Najteže mi je što se moram boriti protiv nečega što nije prisutno… Kao da se borim sa sjenom.”

Kad se čovjek bori s tako jakim protivnikom, mora tražiti saveznika koji je jači od njega, a tko je to nego dragi Bog! Ja sam bio samo oruđe u rukama dragoga Boga. I kao što za okopavanje kukuruza nije zaslužna motika nego onaj koji se njome služi, tako je i u ovom slučaju pravi egzorcist bio sam dragi Bog a ja sam bio samo tupo oruđe, tupi kramp u Njegovim rukama”, rekao je fra Mijo Đeno, profesor klasične filologije na franjevačkoj gimnaziji u Visokom, nedaleko od Sarajeva, pričajući kako je iz jedne žene istjerivao zle duhove.

Posjetio sam nekoliko franjevačkih samostana i u razgovoru s njihovim svećenicima saznao za nekoliko najnovijiih slučajeva istjerivanja đavla iz opsjednutih. Slučaj o kojemu je ovdje riječ zacijelo je jedan od posljednjih slučajeva egzorcizma u nas. Izvršen je nedavno u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju kod Jajca, a egzorcist je bio osobno fra Mijo Đeno.

Tema je vrlo delikatna, a budući da sam u tim stvarima uistinu laik, molio bih vas da me uputite na neku literaturu u kojoj su obrađeni egzorcizmi, odnosno istjerivanja đavla i ostalih demona – rekao sam u toku razgovora.Da vam pravo kažem – rekao je fra Đeno – o egzorcizmima imam vrlo malo literature, jer ja nisam teoretičar, radije pristupam praksi. Pripremajući se za ovaj naš razgovor, tražio sam crkvenu literaturu o tome, ali jedino što sam našao jest stari “Rimski obrednik” u kojemu se nalaze upute za istjerivanje zlih duhova. To vam je dovoljno – prekine me fra Đeno. – S tim priručnikom i ja sam se služio u svom konkretnom slučaju.

Upravo sam u tom obredniku vidio da svećenik koji naiđe na osobu opsjednutu đavlom, smije iz te osobe istjerivati zle duhove samo uz prethodno dopuštenje nadležnog biskupa ordinarija, budući da je kod egzorcizma riječ o takozvanim pridržanim molitvama. Je li tako bilo i u vašem slučaju.

“Da. Radilo se o jednoj ženskoj osobi. Ona je došla izdaleka, bila je iz naše države, ali nije bila ni iz Bosne i Hercegovine, ni iz Hrvatske. Obratila se sarajevskom nadbiskupu, preuzvišenom dru Marku Alaupaviću (sada u mirovini – op. M. P.), moleći ga da dopusti da se nad njom vrši egzorcizam. Preuzvišeni nadbiskup proučio je njezin slučaj i dao svoje odobrenje. Za vršenje egzorcizma ovlastio je don Mihajla Markovića, župnika u Podmilačju, s tim da ovaj može delegirati nekoga drugog svećenika, pa je on izabrao mene.

Zašto baš vas?

Smatrao je da sam za to zgodna, prikladna osoba. Osim toga, ja sam prije toga prisustvovao nekim slučajevima istjerivanja zlih duhova. Prvi za koji znam bio je slučaj jedne opsjednute žene 1937. godine u selu Jankovićima, župa Ovčarevo kod Travnika. Dr Ivan Šarić, u to vrijeme sarajevski nadbiskup, nije dopustio župniku fra Emanuelu Reiću da iz nje istjeruje zle duhove. Ona se, zatim, obratila banjolučkom biskupu Josipu Gariću, koji joj je dao pristanak, pa je egzorcizam nad njom izvršio Kruno Ladan, gvardijan franjevačkog samostana u Jajcu.

Drugi takav slučaj, kojega se sjećam, jest istjerivanje đavla koje je za vrijeme rata izvršio nad jednom ženom fra Ignjacije Iđotić, kapelan franjevačkog samostana u Petričevcu. Ja sam osobno svršio samo jedan egzorcizam.

Po čemu se moglo vidjeti da je ta žena opsjednuta i kakve su bile vanjske manifestacije djelovanja zlih duhova u njezinu tijelu?

Uglavnom, vršila je neke pokrete, neke geste svojim jezikom, glavom, uopće mimikom, kretnje koje ne vrše ljudi što vladaju sobom i svojim razumom. Osim toga, izgovarala je neke nerazumljive, nesuvisle i nejasne riječi, a sve je to radila bez svoje volje i protiv svoje volje. Ona je, zbog toga, strašno patila i rekla mi je da su za to krivi njezini roditelji, koji su – kako mi je pričala – pred njom svašta radili smatrajući je nedoraslom i nezainteresiranom djevojčicom.

Ako sam dobro shvatio, bili su posrijedi stanoviti poremećaji u njezinom seksualnom životu? Koliko joj je bilo godina kad se vama obratila?

Ne znam koliko joj je bilo godina, ali bila je već u zreloj dobi. Mogla je biti majka, ali nisam je pitao ima li djece. Je li ona sama vjerovala da je opsjednuta đavlom? Da. Ona je imala nekih unutarnjih psihičkih prisila protiv kojih se borila, ali to protiv čega se ona borila i ta borba nadilazila je, barem po njezinu vjerovanju, njezine moći i njezine sposobnosti.

O čemu je zapravo riječ? Možda o nekim seksualnim perverzijama?

To vam ne mogu reći. Ona se meni potpuno povjerila, ali sam kao svećenik vezan ispovjedničkom tajnom.

Na koji ste način iz nje istjerivali zle duhove?

Najprije sam se ispovjedio, rekao sam svetu misu i pobožnim molitvama zaprosio božansku pomoć. Zatim sam obukao kotu i stavio ljubičastu štolu. Opsjednutu i sebe zaštitio sam znakom križa i poškropio blagoslovljenom vodom, a zatim sam klečeći molio i čitao psalme, sveta evanđelja po Marku i Luki, vjerovanje sv. Atanazija i zaklinjanja nečistog duha. (“Zaklinjem te, nečisti duše, svaka protivnikova navalo, svaka utvaro, svaka četo, u ime Gospodina našega Isusa Krista, iskorijeni se i odstupi od ovoga stvorenja Božjega … Čuj dakle i boj se, sotono, neprijatelju vjere, dušmanine roda ljudskoga, nositelju smrti, otimaču života, odbijaču pravde, korijene zala, poticatelju na opačine, zavodniče ljudi, izdajniče naroda, buditelju zavisti, izvore lakomosti, uzroče nesloge, nosioče boli!”)

Koliko je to trajalo?

Ne bih mogao točno reći, ali to je trajalo po nekoliko sati, danima, najmanje jedan tjedan. To je bilo toliko zamorno da sam jednoga dana došao poslije tog egzorcizma kući toliko iznemogao, kao skršen, kao slomljen.

Dok ste vi to obavljali, što je ona radila? Je li klečala?

Ona je nekada klečala, a najviše je vremena provela u labavom stanju, više ležećem.

Zašto ste tako dugo vršili egzorcizam nad tom ženom? Rekli ste da je to trajalo po više sati, danima, najmanje jedan tjedan.

Svaki se slučaj svrši barem s privremenim uspjehom, ali čovjek ne može biti siguran da li je taj uspjeh potpun ili nepotpun i da li je to smirenje privremeno ili konačno, jer ta osoba ode smirena, a da li je potpuno oslobođena zlih duhova ili samo privremeno, u to čovjek ne može biti siguran.

Hoćete reći da iz nje niste uspjeli odjedanput istjerati sve zle duhove?

Da, bilo je slučajeva da je ta osoba dolazila u tzv. “lucide intervalle”, da se čini kao da nema ništa, da je prirodna i potpuno pri svijesti i da je suvišno to što se radi, što se obavlja s njom. Upravo zato što je riječ o nečemu nadosjetnom, ja sam padao u sumnju da li postoji ili ne postoji onaj s kojim se čovjek bori. Baš zato što ta osoba za koju kažemo da je opsjednuta dođe u te “lucide intervalle”, pa izgleda potpuno prirodna, normalna, svjesna, prisebna, gesti su joj potpuno normalni, nema ničega što čovjeka navodi na zaključak i uvjerenje da je ta osoba opsjednuta od zlih duhova, a onda to opet nanovo nastupi. Tako je bilo i s tom osobom. Otišla je smirena. Otišla je, tako, raspoložena, no je li to bio trajni rezultat, nisam saznao, jer s njom nisam više imao kontakta.

Ipak, prije nego što ste se rastali, po čemu ste zaključili da ste iz te žene uspjeli istjerati zle duhove?

To se vidjelo na vanjskom izražaja lica, na razvedravanju, na nasmijanosti, smirenosti i izražavanju zahvalnosti. Ta je osoba sama osjetila unutrašnje olakšanje, unutrašnje smirenje, a to se unutrašnje smirenje vidjelo i po njezinu vanjskom razvedravanju, nasmijanosti i izražavanju zahvalnosti onima koji su sudjelovali u tom njezinu olakšanju.

Kako ste se vi osjećali nakon obavljanja tog egzorcizma?

Nakon toga čovjek se osjeća, makar sam se ja tako osjećao, kao majka ili otac nad ozdravljenim djetetom, i njegovo je veselje gotovo ravno veselju onoga djeteta koje je ozdravilo.

Napisao i snimio: Mario Profaca (VUS, 1971.)
visoko.ba/Index.hr/Yugopapir