Mnogi ga poznaju, ali o njegovom životu se malo zna. Prije desetak godina često je boravio kod mene u Visokom, pa sam ipak o njemu nešto zapisao…
Rođen je 20. januara 1936. u Bugojnu. Nakon što mu je otac ubijen u narodno-oslobodilačkoj borbi već 1941., odlazi sa majkom u njen rodni Kaštel kod Splita (vjerovatno odatle vuče nadimak “Šjor”). Tamo je završio četiri razreda osnovne škole (u kući, jer mu je mati bila učiteljica), pa polaže prijemni za današnji peti osnovne. Kasnije u Splitu završava I i II razred klasične gimnazije u sadašnjim okvirima. U Kaštelima igra vaterpolo za mještanski klub 1951. i 1952. Godine 1953. (nakon smrti brata i majke) dolazi u Sarajevo gdje završava preostali III i IV razred gimnazije (Prva sarajevska – Pavle Goranin) i igra za Rukometni klub Mlada Bosna od 1954-1964. (negdje sam pročitao da je klubu dao ime (?).
Apsolvirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu (?!) Od 1960. dolazi povremeno kao trener u Visoko, (ujedno igrao u Sarajevu), a od 1. septembra 1964. za stalno. Tu formira obitelj (supruga Jasna -preminula prije pet godina), kćerke Nikolina (u Kanu), Jelena (u Rijeci), sin Nebojša-Mišo (u Sloveniji).
U Visokom je nastanjen od 1964 -1992. U tom periodu najviše vremena proveo na rukometnom igralištu, u autu (poznati stoper), autobusu, vozu, hotelima… U međuvremenu kao trener radi: u Visokom 1960 (1964) – 1971., Zenici 1972-1974., Sarajevu (Bosna), 1975-1986., Tuzli (Sloboda) 1986-1991., te ponovo u Visokom 1991-1992. Nakon toga seli u Rijeku gdje i sada živi.
U ovim godinama bio je nezamjenjivi trener omladinskih selekcija Bosne i Hercegovine i s njima je višestruki prvak Jugoslavije (po njemu najdraže titule). Bio je i trener juniora Jugoslavije od 1974-1977.
Radio je u Škofjoj Loci 1993-1997., od 1998-2000. u Saudijskoj Arabiji, 2000-2004. u Kataru. Bio je na četiri svjetska prvenstva U21: Švedska 1977, Katar 1999., Švicarska 2001, Brazil 2003., te dva seniorska: Egipat 1999. i Portugal 2003.,kao i na više azijskih šampionata…
Jedan od najzaslužnijih (ne znam smijem li napisati: najzaslužniji) za stvaranje i razvitak bosanskohercegovačkog rukometa. U Sarajevu je odlikovan (najprestižnijom) šestoaprilskom nagradom (moram provjeriti), a u Visokom je dobio dva najveća priznanja: sedmoaprilska nagrada i počasni je građanin grada Visoko.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.