Naslovnica Kolumne Protokol naci...

Protokol nacionalističkih mudraca

866
PODIJELI

Pravo je u sili. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutarnji neprijatelj. Svjetina. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko-židovske vlasti. Cilj opravdava sredstvo. Svjetina je slijepac. Politička abeceda. Stranački razdori. Najsvrsishodniji na čin upravljanja je autokracija. Alkohol. Klasični nauk. Razvrat. Načela i pravila masonsko-židovske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Načelo dinastijskog upravljanja. Uništenje privilegija gojimske aristokracije. Nova aristokracija. Psihološka računica. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih zastupnika.

Ovaj iznad prvi paragraf je početak Protokola Sionskih Mudraca. Cionisti, spletkaroši, smutljivci, pohlepnici, šejtanska posla, nacionalisti i pobornici razjedinjavanja radi boljeg kontroliranja svjetine. Nisu samo radikalni židovi, popularni cionisti, sljedbenici ove politike vladanja, i mnogi drugi su, a tu su oko nas, sjede sa nama u kafićima, stoje u redu u radnjama, igraju nogometa ili basketa, šetaju, pričaju, i rade protiv nas istovremeno.

Najbolje mi je bilo kada sam čitao dječije bajke, pa onda romane, od kojh sam najviše volio Alan Ford. Lijepo je kada čovjek nešto čita, a ujedno i uči, pa dobije petice, pa dobije nagradu u parama, novim tenama, lopti, skijama, biciklu. Sve to nekako ima smisla, i ide svojim tokom dok je čovjek još dijete. Čim se pređe u usmjereno obrazovanje, tu već počinju tovarenja sa stručnim predmetima, od kojih se sa nekim nikada više ne sretnete u životu.

I tako kako čovjek odrasta, nove tematike dolaze na red za čitanje, kroz razne nove informacije, zanimacije. U jednom stadiju svog života, uporedo sa povratkom u islam, prilikom razgovora o nekim temama koje se tiću raznoraznih zavjera, čujem za knjigu „Protokol cionističkih mudraca“, i potražim je na internetu, nađem je, i pohranim za čitanje. Kako sam je krenuo čitati, tako sam je u dahu i pročitao. U ovoj knjizi, odnosno zbirci odluka o načinu vladanja svijetom, od strane cionističkih mudraca, koji su preteča masona, iluminata, i svih ostalih zala koja vladaju svijetom na ovaj ili onaj način, manje ili više, se jasno i precizno vidi da je glavna meta, i glavno gorivo za vladanje po svojim metodama i u svoju korist i cilj, narod.

Ovu knjigu sam pročitao prije nekih 20 godina, i živeći u BiH cijeli ovaj period, uvidio sam da je ogromna sličnost između protokola cionističkih mudraca, i protokola nacionalističkih mudraca  koji vladaju ovim prostorima od 1991 godine. Hajde što sam uvidio, ali što sam na vlastitoj koži to osjetio, i danas osječam, to je problem najveći. Razmišljajući od protokolu cionskih mudraca, uvidio sam neke od njihovih globalnih metoda vladanja, ali ujedno i metode koje se direktno plasiraju na individualnoj osnovi, prema čovjeku direktno, ka njegovoj psihi. I to mi je bilo jasno, ali kada je taj protokol došao u formi nacionalističkog u naše krajeve, to je postalo opasno, destruktivno, i zabrinjavajuće za budućnost ljudskog roda na ovom dijelu planete zemlje, koja je ujedno i domaći teren za zlo.

U BiH postoji registrovanih preko 200 političkih stranaka. To je samo po sebi glupost, ali očigledno nekome odgovara da osnuje stranku, a nekome da ih ima što više da se to zamuti maksimalno. Najveće stranke u BiH su nacionalne stranke. Kada kažem nacionalne, mislim političke, ideološke, religijske, ekonomske, privredne, i sve druge, jer je ovdje stranka vezivno tkivo za sve segmente društva u kojim pojedinac treba da obitava, živi i proizvodi sebi neku normalnu egzistenciju. Nekada je to bila komunistička partija, i mnogi znaju reći kako u onom sistemu nisi mogao u potpunosti napredovati ako nisi bio u partiji, bez obzira na sposobnost. Da li je komunizam bio ateistička ideologija, nisam siguran, mada mnogi kažu da suštinski navodno jeste, ali organizacijski nije, jer je komunizam samo stavljao neke druge stvari u prvi plan u organizaciji društva, a u drugi plan su stavljani nacionalizam i religija. Zašto je to tako, po mom skromnom mišljenju jer su neki ljudi bili svjesni da je kod nas uvijek spremna jedna opasna mješavina nacionalističkog religionizma, koji su stoljećima na ovim prostorima uzrokovali ratove i strašne zločine. Kod nas ljudi još uvijek nisu razdvojeno doveli ova dva segmenta na prave nivoe, ni nacionalni, ni vjerski, i kada se tako neformirane fundamentale društvene snage sudare, dolazi do velikih problema.

Kod nas trenutno, na primjer u Visokom, stranke su se apsolutno uplele u sve pore društva. Društvo nam je svakako degradirano u svakom smislu, jer ga nesposobni i bezobrazno nafurani ljudi vode, i onda su se sjetili da ga još više podijele i degradiraju, pa tako imamo stranačke podjele u sportu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu, i ne bi me čudilo da ubrzo budemo pokazivali stranačke članske karte u društvu za bilo koju uslugu ili potrebu, ili da imamo Biro za zapošljavanje SDA, Sigurnosna Agencija Neformalna Grupa Građana SDA, Poliklinika SDP, FK SBB, Udruženje poljoprivrednika ZaBiH, Predškolska Ustanova ASDA i tako dalje. Doveli su do toga da imamo izbore za predsjednika mjesnih zajednica, a kandidate izbacuju stranke, i onda i tu imamo jedan klasični politički nepotizam i bezličje, gdje se sve dogovara sa glavonjama u strankama, a onda se na fol razgovara o potrebama sa članovima savjeta mjesnih zajednica. Slijedeći korak je da se predsjednici kućnih savjeta biraju po stranačkim kriterijima, pa da se spustimo još niže na nivo, sa nacionalističkom propagandom, kontrolom, i manipulacijama i malverzacijama.

To je očigledan plan nacionalističkih mudraca, po njihovom dobro razrađenom protokolu. Razlog zašto izjednačavam stranku sa nacijom, jer jednostavan, na istoj su idelogoji zasnovani, i svaka nacija, odnosno većinska stranka, ima svoju vjersku bazu, osnovu, i to se sve savršeno uklapa u jedan mehanizam kontrole i regrutiranja vojske u svoje ciljeve. Jedna nacija, jedna stranka, jedna vjera.

I SDP recimo je doveden na taj nivo, i postao je nacionalna stranka, jer stoji iza jednog dijela nacije, koji je ideološki vezan za državu, ali je vjerski ili nacionalno vezan za interese stranke. To je taj čudni SDPovski mentalitet, i takvi su mu politički predstavnici, nikad im ne znaš jesu li Bošnjaci ili Bosanci, da li idu u džamiju ili ne, da li su za BiH ili za Kantone, da li su protiv SDA ili su tajno sa njima u raspodjeli moći. I to je jedna ideologija, jedna dvolična nacija, jedna prefrigana stranka, i samim tim se dovela u istu ravan sa ostalim nacionalnim, mnogoličnim, prefriganim, halapljivim strankama. Jedan politički koncept licemjera je u stvari osnov kod svih, samo neko ima lijevi a neko desni pristup.

Jedna nacija, jedna stranka, jedna vjera, jedna državna firma, jedan sport, jedan resor, jedan nivo sudstva, jedan narod, a puno podijela. Ako neko ovo ne razumije, onda je dobro zaglibio u proizvodnji namjera protokola nacionalističkih mudraca. Ili je krenuo onom linijom po kojoj ne možeš uspjeti ako nisi u stranci, ili dio tog projekta, ili jednostavno želi da bude dio nekog stranačko, nacionalno, vjerskog tijela, i tako se osjeti sigurnim. Siguran nije niko, ni mali ni veliki, a izlaz iz ovog stanja ne postoji, jer su svi u večini isti po principu ideologije vladanja, koristeći ovaj koktel nacije, stranke i religije.

Sječam se da sam kao mladi momak, obišao sve predratne prve predizborne kampanje stranaka u Visokom, i od svega toga se najviše izmijenio predsjednik SDP-a, jer to nije više Nijaz Duraković, nego neki klon Zlatkov, a svi ostali su ostali isti. Iako su neki umrli, njihovi su ih identični klonovi zamijenili. Po protokolu.

Na skupovima nacionalističkih stranaka se govorilo o tome kako su svi oni ugnjetavani, kako će sada napokon moći nacionalno da ostvaruju svoja prava, i svi su se stavljali na prvo mjesto, u odnosu na druge. Retorika koju sam tada slušao, još uvijek se vrti u programu nacionalističkih stranaka, tako da smatram da ovdje više nema naroda, nego postoje nacije, sa svojim vjerama i strankama da ih organizuju i predstavljaju. Uspjeli su da narod razbiju u svoje nacionalno-vjersko-stranačke projekte i vojske, i tako su ubili ideju države Bosne i Hercegovine. Sa ove tačke gledišta, više nije ni bitno ko je prvi poćeo sa nacionalnom retorikom, jer se tada i Bosanska retorika smatrala nacionalnom, a ne narodnom, jer su od tada nacionalisti krenuli svim silama da sve moguće ideje svedu na svoj nivo, na nivo perfidne primitivizacije ljudi u svakom fundamentalnom smislu.

Pred sami potpis, kaže meni jedan Bosanski Srbin, odnosno pita me, kako je moguće da ljudima treba napomena pred popis, da znaju ko su i šta su, aludirajući na tadašnju kampanju vjersko-političke organizacije Bošnjaka. Ja njemu kažem da on dobro zna da se to radi svugdje, negdje manje negdje više, ali da je kod Srba i Hrvata koji žive na svojim teritorijima RS-a ili HR Herceg Bosne manje upitan identitet i sve ostalo po  pitanju nacije vjere i jezika, dok kod ovih koji žive na virtualnom teritoriji Bosne i Hercegovine je još malo upitno. On je svjestan toga, ali mu nije bilo jasno kako je tako agresivna i napadna, i bukvalna kampanja bila kod Bošnjaka. Ja mu odgovorih jasno, zato što su Bosanci tvrdoglavi, pa ih moraju konačno što više ubiti u glavu, u mozak, da bi ih pridobili su svoj nacionalni tor.

Narodi su veoma krupne i konkretne kategorije, poprilično su iskonske. Narodi su stariji od države, a nacije se pojavljuju kasnije, kao organizacijska strkutura zasnovana na narodnom i državnom fundamentu, osnovi, historiji, teritoriji i ostalom. Nacije same po sebi nisu problem ako je iznad njih čvrst državni upravljački sistem, koji nacije gleda kao sastavne cjeline naroda, naroda koji je kompletan isti pred zakonom, jer je isti pred Bogom, kako god se okrene. Sve nacije su iste pred zakonom, i sve treba da rade u interesu unije, a unija je državno tijelo naroda, koje se tvori od ljudi.

Čovjek je osnovna jedinica društva, i njemu osnovna emocija prema državi treba da bude poštivanje zakona i zaštita interesa države. Onog trenutka, kada čovjeku razbijete ovu emociju, i ubacite neku drugu pod dimenziju, u ovom slučaju naciju, vi dobijate čovjeka sa konfuzijom u društvu, i on sam više nije siguran, šta je važnije, država ili nacija. Deutschland über alles znaći Njemačka iznad svih, a ovi svi su su stvari nacije, ljudi, narodi, narod. Njemački narod, folk, je onaj koji je bitan ovdje, i niko od njih ne želi da je iznad Njemačke države. Zakon je bitan, zakon koji je zasnovan na osnovama prirode ljudskog roda, a svaki zakon koji je logikom dobra i zla uređen, on mora funkcionirati ispravno. Deset Božijih zapovjesti, šerijat su jedni od tih zakona, sa predznakom kao zakoni od Boga, a svi zakoni koji štite svetost istine i pravde, su suštinski samo potvrde zakona od Boga.

Kako god pogledamo, onog trenutka kada nacionalistički cionisti, ili od milja nacionosti, počnu da miješaju čiste tokove društva, sa svojim malverzacijama, dobijemo degradaciju društva, pogrešne kriterije, poremečene standarde, iskrivljene zakone prema elitistima nacionista, sve društvene strukture počnu da dobivaju nacio-stranačko-vjerske atribute, društvo postepeno kreće ka propadanju, ka osipanju, sebičnosti, spletkarenju, nepotizmu, povjerenja i odgovornosti nestaje, i tako dolazi kraj civiliziranom narodu, kojeg postepeno ubijaju nacije nacionista.

Nijedna ljudska tvorevina po pitanju društvene organizacije, koja je u plemenitom smislu htjela da ujedini ljude kao narod, kao veliku grupu ljudi sa istim ciljevima istine i pravde, nije drugo trajala. Hilafet je trajao 35 godina, raspao se kada su se pojedini ljudi sjetili i oživjeli duhove posebnih porodica, plemena, nacija, i krenuli na plemenite i pravedne da preuzmu vlast i pokvare je. Carstva su propadala, i danas propadaju, narodi koji odstupe od ideje istine i pravde nestanu na razne načine.

Čovjek kada nije dobar sam sa samim sobom, treba da se sabere, tako što će osnovne ljudske prirotete staviti na prvo mjesto, i održavati ih redovno. Tako je i sa društvom, i sa nacijom, i narodom. Treba da se saberu da bi se stvorila čvrsta, pouzdana narodna masa. Ali sastavni materijali moraju biti dobri, i jednaki, da bi masa bila kvalitetna, a kod nas su sastavne nacije lošeg kvaliteta. Nacionalista, cionista, nacionista, ubica narodnog kvaliteta.

Bojim se da je narod izgubio bitku sa nacijom, i da je nestao u vrtlogu nacionističkih ideja i protokola. Rat je bio nacionalno vjerski, ujedno i teritorijalno ekonomski, i danas je suštinski ista retorika, politika i nacionalno glasanje, i to je dovoljno da se proglasi poraz naroda.

Poraz naroda je i poraz države, ako se vratimo na osnovne definicije.

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.