Prvi korak u poboljšanju odnosa Sarajeva i Beograda moraju napraviti bošnjački političari

TV1: Gospodine Ivaniću, u Službenom glasniku RS nisu objavljeni rezultati referenduma u formi izvještaja a što je bila obaveza iz Službenog glasnika do 11. novembra . S obzirom da odluka nije objavljena u roku zadanom od samog zakonodavca, znači li to da referendum pravno ni ne postoji?

IVANIĆ: Mislim da će na to pitanje morati odgovoriti rukovodstvo NSRS, jer je očito da unutar tog rukovodstva u Banjaluci traje bitka ko je sad za šta odgovoran. Očito je da jedni kaži da je NSRS odgovorna, drugi kažu da je to predsjednik RS. Jedni drugima prebacuju lopticu. To pokazuje da je vlast u principu bila neozbiljna u cijeloj priči oko referenduma. Njima je referendum odigrao ulogu, dobili su lokalne izbore i očito je da više ne posvećuju pažnju tome. U suštini, to pokazuje ono što je opozicija od početka tvrdila – podržala je referendum, pravo, ali je opozicija vrlo dobro znala da je ovo više bilo upućeno lokalnim izborima, nego bilo čemu drugom.

TV1: Uzme li se u obzir sve što je bilo prije i poslije referenduma, može li, prema Vašem mišljenju, biti slučajno ili ne da se zaboravilo na objavu rezultata referenduma?

IVANIĆ: Ne znam. Biće vrlo zanimljivo vidjeti. Čujem da postoje pozivanja na veto Bošnjaka, a ja iskreno da kažem, ne znam na šta su oni mogli staviti veto. Nisam ni čuo da su na nešto stavili veto. Ne znam koji je to pravni akt mogao biti definisan na bazi koga su oni stavili veto. Ja zaista to ne znam. Možda ima nešto što nije bilo objavljeno u medijima ili što ja nisam vidio da je bilo objavljeno u medijima. Vidjećemo, činjenica je da jeste situacija malo čudna.

TV1: Dosta reakcija je izazvala izjava hrvatske predsjednice da je njenoj zemlji najveća prijetnja nestabilnost BiH, “da BiH, nije politički emancipirana, da referendumiali i uticaj Rusije na RS vode ka sukobima, da se islam u BIH postaje radikalniji…” Kako vi tumačite ove poruke?

IVANIĆ: Predirekte i iznenađujuće su poruke, s obzirom na to da ranijih godina nismo imali priliku to da čujemo. Dakle, previše su direktne i previše konkretne za šefa susjedne države. Evidentno je da u Zagrebu postoji neka vrsta tenzije posljednjih dana kada je u pitanju BiH, počelo je hapšenjem, raznoraznim komentarima.

Mislim da je potrebno vrlo brzo napraviti neki iskorak generalno u regionu, da se odnosi na relaciji Zagreb – Beograd- Sarajevo malo smire i opuste, jer oni nisu dobri. Odnose koje smo mi imali, svi skupa, pa gotovo sa istim akterima od prije 10-ak godina, bili su puno drugačiji. Danas je nezamislivo da jedan ministar govori uime svih zemalja regije. U doba kada smo Kolinda Grabar Kitarović i ja bili ministri i kada je to bio Vuk Drašković, mi smo tada uvijek birali jednog koji će reći stanje regije kada govorimo sa ministrima EU. Danas je to gotovo nezamislivo, što pokazuje koliko se stanje vratilo nazad.

Postoje neke inicijative da organizujemo neki sastanak, kako bismo neke stvari relaksirali. Ne mislim da je pametno previše direktno davati ocjene. Puno je argumenata da ja kažem o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj, vrlo često sam tamo, ali se trudim zbog dobrih odnosa da i kada imam kritiku, ona bude izrečena na diplomatski način.

TV1: Kako popraviti odnose u trouglu Zagreb – Sarajevo – Beograd, a da to ne budu samo lijepe riječi, bez konkretnih dijela?

IVANIĆ: Velika je stvar i to da na početku budu lijepe riječi. Mi smo u prošlim godinama imali jako puno rizičnih stvari koje su prihvaćene kao normalne, a ni najmanje nisu. Stalno pominjem napad na Aleksandra Vučića u Srebrenici. Zamislite da je u Banjaluci kod otvaranja džamije Ferhadija neko napao na tadašnjeg premijera Turske Davutolua… Ili da sam ja otkazao posjetu Davutoluu, da nije dobrodošao, kao što se to desilo kada je Naser Orić uhapšen. To su potpuno neprimjerene stvari, koje su u jednom dijelu političke javnosti u Sarajevu prihvaćene kao normalne.

Stoga bih volio barem da na početku bude više lijepih riječi, kada sjednemo zajedno da se to više ne ponavlja. Mislim da nije ni realno očekivati neke spektakularne rezultate u tom kratkom roku, ali je stanje napeto zaista na svim stranama. Da ne pominjem odnos Zagreb – Beograd. Bez nekog šireg sastanka, čisto sumnjam da je u nekom kratkom periodu moguće očekivati posjete ili sa jedne ili sa druge strane.

TV1: Ko treba napraviti prvi korak? Treba li se uopšte na to gledati? Na koncu, predsjedavajući ste Predsjedništva BiH, hoćete li Vi to uraditi?

IVANIĆ: Ja i hoću, pokušavam. Pokrenuo sam inicijativu da predsjednici Hrvatske i Srbije i članovi Predsjedništva BiH zajedno sjednu, da uz to budu obavezno i premijeri dvije vlade i predsjedavajući Vijeća ministara BiH, zbog toga što su negdje jedni, a negdje drugi važniji, te da u jednoj neformalnoj atmosferi pokušamo napraviti ambijent da sljedeći put kada se neko sretne sa konkretnim temama to bude puno prirodnije i logičnije.

Mogu nešto više reći o odnosu Sarajeva i Beograda. Mislim da prvi korak moraju napraviti, ne bih rekao Sarajevo kao Sarajevo, nego prije svega bošnjački političari, jer je do zatezanja odnosa došlo zbog nekih njihovih reakcija i zbog nedostatka dovoljno jasne osude onoga što se desilo u Srebrenici.

TV1: Jeste li to sugerisali svom kolegi u Predsjedništvu BiH Bakiru Izetbegoviću?

IVANIĆ: Ja sam i rekao da je popravljanje odnosa između Srbije i BiH dominantno tema o kojoj moraju razgovarati Izetbegović, Vučić i Nikolić. Dragan Čović i ja imamo vrlo korektnu komunikaciju, ja gotovo svakodnevno, a on vrlo često. Tu je i bio problem, realno, nije bio problem drugi, nego ovaj ovdje. Ja zaista nikada zbog Nasrea Orića ne bih otakazao nekome posjetu, kao što ne bih to uradio, ponoviću, ni turskom premijeru, a mislim da je još manje razloga bilo da se to desi Srbiji.

TV1: Sve više se govori o ustavnim promjenama. Zašto mislite da su nerealne?

IVANIĆ: To je neka vrsta mantre. Imam osjećaj da ljudi koji to stalno promovišu nemaju ideja, pa stalno to promovišu, neki Dejton 2, ustavne promjene… Dva su načina kako se Ustav može promjeniti. Jedan je međunarodna zajendica i neka velika konferencija i neko nametanje. Od toga nema ništa, jer BiH punih 16 godina nije tema ni američkog ni ruskog predsjednika. Uslova da međunarodna zajednica isto misli i preuredi BiH apsolutno nema. To je tek nerealno. Drugi scenario je naš. Da sami napravimo iskorak i moguć je u pojedinim oblastima, ali očekivati spektakularne promjene mislim da je nerealno i nemoguće, jer se odmah javljaju tri vizije BiH. I ko će tu napraviti dogovor. Ovako je bolje ne trošiti vrijeme i reći da su mogući pomaci i ja sam spreman podržati rješenje da se popravi pozicija izbora hrvatskog člana Predsjedništva. Mislim da se to može riješiti i promjenom izbornog zakona, što je lakše. Ako neko misli da treba ići u promjene da bi bio jedan čovjek, jedan glas i da brojčana većina upravlja, to je uvod u raspad. Neće promjena Ustava nikada riješiti probleme.

TV1: Šta može riješiti probleme?

IVANIĆ: Povjerenje veće i spremnost na kompromis. Suludi ljudi mogu imati najidealniji pravni okvir i neće imati rješenja.

TV1: Kada se to može dogoditi?

IVANIĆ: Ja se u svojoj političkoj karijeri trudim da tako radim.  Jesam reagovao na tuže provokacije, ali nisam nikada ništa uradio da Bošnjake ili Hrvate dovedem u tešku situaciju.

TV1: Rekli ste da nismo u vrhu prioriteta veliki sila. Vratili ste se iz Brisela, kako nas vidi Evropa.

IVANIĆ: Pozitivno, možda i malo previše. Što je dobro, jer nas je ranije vidjela negativnije nego što jeste. Jučer sam bio sa predsjendikom EK Junkerom i to je prvi put da on prima nekoga iz BiH u svom mandatu. Čvrsto stoje iza nas i rekli su da Johannes Hahn dolazi 9. decembra i misle da ćemo svoje obaveze završiti za godinu i po dana. Ja mislim da su malo prepesimistični. Sigurno će se do jeseni to s upitnicima završiti. Ali nema šanse da dobijemo status kandidata dok ne završimo slučaj Sejdić – Finci. Nije realno da dobijemo status kandidata a imamo grad u kojem više od osam godina nije bilo izbora ili da ne dođe do smirivanja tenzija u Stocu. Izetbegović i Čović su ti koji odlučuju.

TV1: Bili ste prije nekoliko dana u Afganistanu, u posjeti jedinici OS BiH. Kakvi su dojmovi?

IVANIĆ: Jako pozitivni. Ugled koji naši ljudi imaju je fascinantan. Bio je jedan incident u toj bazi 15 dana prije našeg dolaska, kada se samoubica raznio unutar baze i poginule su četiri oseobe, dva vojnika. Naša jedinica se među prvima pojavila.

TV1: Šta drugi kažu o našim vojnicima?

IVANIĆ: Baš izuzetno visoko mišljenje. Među njima je lijepa atmosfera, saradnja fascinira. Mislim da je dobro što smo bili, da je dobro da političari odu i vide uslove i gdje šalju ljude. Zbog lošeg standarda najveći dio njih to vidi kao način da osigura finansijsku podršku za porodice. Tamo jeste opasno, ali ne previše.

TV1: Spomenuli ste napad na bazu. Možda vam je savjetovano da ne idete, ali ste insistirali.

IVANIĆ: Nisam htio da se otkazuje posjeta. To nisu česti incidenti. Ako već jedinica ostaje, nema smisla da onaj ko ju je poslao otkaže posjetu. S predsjednikom Afganistana sam imao prijateljski razgovor i slični problemi muče BiH i Afganistan, s tim da smo mi bolji bez obzira na sve naše probleme.

TV1: Vaš sljedeći posjet je Berlin?

IVANIĆ: Da, sljedeće sedmice. Neće to biti posjeta na najvišem nivou. Bit ću ja s državnim sekretarom za Evropu iz Vlade Njemačke, te sa šefom kabineta Angele Merkel. To je čovjek koji je u suštini i zadužen za Balkan. Napravit ću prijem u ambasadi za dijasporu. I imat ću nekoliko predavanja u okviru tih institucija koje se bave BiH i Balkanom.