“Neće sevdalinka umrijeti kada mene ne bude, sevdalinka ima jako srce”

Prije 14 godina, 20.1.2010, napustio nas je veliki umjetnik i veliki čovjek Omer Pobrić.  Njegovo ime sigurno je najznačajnije ime u svijetu sevdalinke, ali osim za velikog umjetnika važio je i za čovjeka velikog srca.

Rođen je u Tešnju 1945. godine gdje je završio osnovnu školu i proveo svoje djetinjstvo. Srednju školu završio je u Sarajevu, te apsolvirao na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek biologija-hemija.

Ljubav prema muzici naslijedio je od majke Zlate i brata Rušte. Na pitanje kada je počeo svirati uvijek je odgovarao: “Ne znam, ja sam zajedno s harmonikom rastao u majčinom krilu”.

U Mulićima (Visoko), mjestu u kojem je živio, 2003. osnovao je Fondaciju Omera Pobrića “Institut sevdaha”. Institut sevdaha čuva i sakuplja notne zapise svih dosad poznatih sevdalinki, nosače zvukova na kojima su objavljivani te sve vidove filmskog materijala i video-zapisa sevdalinki. Fondacija također sakuplja i klasificira sva književna, sociološka, kulturološka, etnološka i druga izdanja u kojima se na bilo koji način tretiraju sevdah i sevdalinka. Bavi se i čuvanjem i prikupljanjem muzičkih instrumenata na kojima se izvode sevdalinke.

Kao doprinos opstanku sevdalinke u BiH, u sklopu Festivala Baščaršijske noći, 31. jula 2004. Institut je organizovao Prvi festival sevdalinke.

Dobrota, vedrina, skromnost i jednostavnost Omera Pobrića ostat će podjednako upamćeni kao i njegovo stvaralaštvo.

Omer Pobrić je mnogo zadužio naš grad i upravo zbog toga zaslužio da se na dostojanstven način obilježi godišnjica njegovog preseljenja.

“Neće sevdalinka umrijeti kada mene ne bude, sevdalinka ima jako srce” – govorio je. Iako tog 20.1.2010. srce Omera Pobrića nije bilo jako ipak je bilo veliko i zbog toga svi imamo obavezu da njegovo ime ostane upamćeno. I spomenuto s dužnim poštovanjem.