Šabanović Avdo – Njegovo ime je HRABROST

Rođen  19.04.1956.godine u Visokom, rodom iz Tušnjića. Volio je nogomet, išsao na radne akcije i obnašao je funkciju Predsjednika mladih. Pripadnik MUP-a BiH od 06.04.1992 godine. Poginuo 12.5.1995 godine u rejonu Ljuta-Kalinovik, kao pripadnik Odreda policije za specijalne namjere ,,Lasta“. Posthumno je dobitnik priznanja ,,Zlatna policijska značka“.

Visočki duh  ostavio je dubok trag u njegovom karakteru. Njegovo ime je hrabrost. ,,Hrabri borac velikih pobjeda”.  Nije priznavao poraze, smatrao ih je obilježljima kukavice, a kukavica nije bio. Živio je slobodu i onda kada je obruč  agresije i  izdajnika opasao Bosnu. Znao je da se do slobode stiže borbom, krvlju i znojem. Živio je Bosnu i Bosna je živjela njega, svjestan da  jednog bez drugog nema. Predano je koračao prema  danu kada će ljiljani mirisati.

Danas smo puno toga zaboravili, a zaboravili smo i one kojima dugujemo ovo što danas imamo, slobodu, mir, državu, opstanak i ostanak na ovom bosanskom tlu. Zaboravili smo one koji su umrli da bismo mi pisali našu priču života.

Kako je svaki grad u BiH za njezin opstanak dao svoje najbolje sinove, ni moje Visoko nije izostalo. Mali gradić koji je u sebi čuvao momke lavljeg srca, prave gazije koji su svoje živote ugradili u temelje državnosti i nezavisnosti RBiH i opstanak njezinih građana.

Šabanović Avdo, istinski heroj i gazija nije dočekao da živi slobodu, otišao je kao zalog da bi je mi živjeli.

Visoko bi bilo drugačije i bolje po svemu da su iz rata izašli živi Nize, Hado, Avdo i Tufo…za razliku od ovih ratnih dezertera, podrumaša, kukavica  i ostalih antivrijednosti koje se nisu udostojili napisati kako treba ni Monografiju šehida Visokog.

Nek ti je vječni rahmet istinsku heroju!