Škola nas nauči jedno, volimo nešto drugo, a hljeb zarađujemo radeći sasvim nešto treće – i tako, nažalost, potrošimo radni vijek. Bijelo dugme je davno postavilo slično pitanje: “Mogao sam biti ja…“, koje se i danas intentivno vrzma po glavama, naročito populacije iz druge životne dobi.
Profesionalna filozofija ljudi na Balkanu je vrlo čudna, rade isti posao 30-40 godina i penzija. Koliko je bilo zadovoljstva, iskušenja, nadahnuća, uspona i padova, igre živaca, sreće i tuge, suza i smijeha – treba pitati ljekare, prosvjetne radnike, policajce, sudije, profesionalne vozače – u čemu je razlika između prve i zadnje godine rada na istim ili sličnim poslovima. Kristalno jasan odgovor ne bismo dobili!
Sva ta kolotečina izrodi, prije ili kasnije, neku vrstu hobija, aktivnost koju volimo, u kojoj nađemo sebe, s kojom smo prepoznatljivi. Nadahnuti i neočekivano uspješni. Postane nam stihijski treća sporedna aktivnost u životu (kažu da je fudbal – druga) i volimo je i ona voli nas, njegujemo je i štitimo kao hamajliju. Često čujemo – ako mi se umiješaš u hobi, umiješao si mi se u život. Psiholozi bi možda kazali da intenzivni hobi graniči sa paralelnim životom.
Vratimo se naslovu! Zamislite, kako bi bilo lijepo, ljudi imaju mogućnost, naši obični smrtnici, da im hobi bude životna profesija i u općoj zadovoljštini prođe 30-40 godina. Penzija bi imala smisla, jer je satkana od onoga što smo voljeli, njegovali cijeli radni vijek.
Seid Zimić
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.