Naslovnica Preporuka Intervju Sinan Alimano...

Sinan Alimanović: Da bi publika bila brojnija neophodno je raditi jazz koncerte u kontinuitetu

Koncert za sarajevsku publiku koji će Sinan Alimanović & Harvie S International Band održati 8. decembra u Sarajevskom ratnom teataru (SARTR) povod je intervjua u kojem je kompozitor, pijanist, dirigent, aranžer i profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevo Sinan Alimanović za Klix.ba govorio o predstojećem koncertu, jazz turneji u Pekingu, saradnji s velikim svjetskim imenima i jazz sceni u BiH.

28
PODIJELI

Za sarajevsku publiku pripremate koncert Sinan Alimanović & Harvie S International. Već ste imali turneju u Kini gdje je Harvie S nastupio kao član Sinan Alimanović International Banda. Kako je došlo do saradnje sa Harvie S-om i šta publika može očekivati od koncerta 8. decembra u Sarajevu? 

Saradnju sa Harvie S-om uspostavio sam 2015. godine. Dan nakon koncerta “2nd Annual Jazz Gala Concert”, koji sam održao u Tribeca Performing Arts Centeru u New Yorku sa Randyjem Breckerom, Alexom Blakeom, Bobbyjem Sanabriom i drugim izvrsnim solistima iz cijelog svijeta, otišao sam u legendarni jazz club Blue Note i tamo sam sreo Harvie S-a. Nisam ni znao da je imao koncert ranije tog dana. Upoznali smo se, ja sam probao klavir i Harvie S je, kad me čuo, odmah otpakovao svoj kontrabas i pridružio mi se na sceni (postoji i snimak koji je dostupan na Youtubeu). Tako je počela naša muzička saradnja i prijateljstvo. Kasnije sam ga pozvao da ga da bude dio mog internacionalnog sastava i da održimo seriju koncerata u Pekingu, što se i desilo u oktobru ove godine. Sarajevski koncert već dugo vremena pokušavamo organizovati i tek smo sad uspjeli uz pomoć Ministarstva kulture KS i ministra Mirvada Kurića te Asocijacije kompozitora-muzičkih stvaralaca (AMUS). Na sarajevskom koncertu smo Harvie S i ja band lideri tako da će se izvoditi, pored nekih od nama najdražih jazz standarda, moje autorske kompozicije, komozicije Harvie S-a, ali i jedna kompozicija moje kćerke Lejle Alimanović. Sarajevska publika može očekivati večer pravog bosansko-američkog jazza, jer to Sarajlije i zaslužuju.

Kakvo mjesto jazz ima danas u Sarajevu i BiH? Na koliko sluha nailazi među bh. publikom i da li postoji mogućnost da se ova vrsta muzike više približi bh. publici? Na koji način?

Moj odgovor na prvi dio pitanja je da se dešava jazz koncert 8. decembra u Sarajevu tako da jazz očigledno ima nekog, iako malog, prostora ovdje. Ipak, meni je izrazito zadovoljstvo što sam konačno uspio, uz zajedničke napore sa Edukativnim centrom Enkidu, platformom moje kćerke “Blue Quote” i uz grupu sarajevskih profesionalaca, kao što je dizajner Samir Plasto, organizovati ovaj koncert i radionice za studente Muzičke akademije u Sarajevu. U svim gradovima u našem susjedstvu, pa čak ne moraju biti ni glavni gradovi okolnih nam država, redovno dolaze vrhunski jazz umjetnici, počevši od: Chick Coreae, Herbie Hancocka, Peta Methenya, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Grammy, sjajnog pijaniste, Kennya Barrona s kojim je Harvie S snimio nekoliko albuma, Randy Breckera i mnogo drugih… Oni su zaobilazili Sarajevo i druge gradove u BiH, pitam se zašto. Ovdje često diletanti serviraju free jazz koji je daleko od pravog jazza i predstavlja, tako reći, protezu za nerazumijevanje muzike. Mladi ljudi, prirodno radoznali, tim putem dobiju pogrešnu informaciju. Opet, velika je sreća što postoji internet koji zainteresiranom, mladom čovjeku, željnom istraživanja može dati potrebne reference. Hvala Bogu da postoji još živih svjedoka, na ovom prostoru, koji pamte šta je pravi jazz. Sa druge strane postoji tu novi val jazz muzičara, mladih instrumentalista, studenata Muzičke akademije u Sarajevu koji su napravili ogroman pomak i na izrazito ozbiljnom nivou pokazali svoje umijeće i pristup umjetničkoj muzici. Prvi jazz koncert u historiji Muzičke akademije u Sarajevu izveli su na vrhunskom nivou, a u međuvremenu su nastupili i na još nekoliko festivala. Ti mladi ljudi pokazuju koliko ima ozbiljnog interesa i prostora za jazz u našem društvu. Oni već imaju krila i to se, na veliku sreću, ne može zaustaviti. Radionice koje će održati Harvie S su veoma važne, jer on od 1984. godine predaje na prestižnoj Manhattan School of Music i može mladim jazz muzičarima dati odgovore sa izvora. Oni već rade u kontinuitetu, a ovo je prilika da za dodatnim napretkom.

Zbog čega je publika jazza malobrojna?

Ako vaše pitanje posmatram iz perspektive Sarajeva, problem je što nemamo jazz koncerte koji će se događati u kontinuitetu, tokom cijele godine. Ja sam, u tom smislu, nešto pokušao sa svojim projektom “Jazz in Action” 2005. godine. U sklopu tog projekta imao sam domaći band, a dovodio strane soliste. Da ne bi došlo do greške u razmišljanju, tada je OBN televizija snimila 24 emisije, program je realiziran u Slogi, a već godinu dana kasnije je u City Pubu FTV snimila 12 emisija sa vrhunskim solistima iz svijeta i regiona. Samo neki od gostiju bili su: jedan od najvećih kontrabasista svijeta, dobitnik kontrabasa iz dinastije Mingus u New Yorku – Aladár Pege, američki trubač Lee Harper, Drago Diklić, Ladislav Fidri, Jelena Jovović, Zdenka Kovačiček, Mima Mitrović, Goce Dimitrovski, Thana Alexa i mnogi drugi. Emisija je bila edukativnog karaktera: koncert i razgovor o jazzu sa gostujućim solistom. Na FTV-u je projekt “Jazz in Action” bio proglašen najboljim kulturnim programom u 2006. godini. Narednih godina, od 2007. do 2015. godine nismo dobili nikakvu podršku Ministarstva kulture tako da nismo mogli ni nastaviti sa realizacijom ovog projekta. Jako je važan jazz u kontinuitetu. Tako se i povećava publika. Mediji u velikoj mjeri odgajaju nove generacije.

U maju ove godine objavili ste novi album “Sinan Alimanović International Band – Live in Studio: Bosnian Blue”. Godinu ranije promovirali ste solistički, također live album “Sinan Alimanović – Live in Sarajevo”. Kako ste zadovoljni ovim albumima i možemo li uskoro očekivati novi nosač zvuka? 

Da nisam zadovoljan ne bih ih ni izdao. Iskreno mislim da su oba albuma veoma dobra. Dobio sam i odlične reakcije iz cijelog svijeta, a o albumima se dosta pisalo kako u BiH tako i u regionu. Posebno mi je drago što je svaki od albuma u drugoj muzičkoj postavi, npr. prošlogodišnji album “Live in Sarajevo” je u formi solo klavira, a solo klavir je i najizazovnija muzička “disciplina”. Početkom naredne godine planiram promociju novog albuma: “Sinan Alimanović Trio – Live in Skenderija”, za koji također smatram da je vrlo dobar.

Šta su naredni planovi Sinan Alimanović International Banda? 

Ukoliko koncert “Sinan Alimanović & Harvie S International Band” bude snimljen dobro izdat ću ga. To je još jedna od lijepih stvari koja čeka sarajevsku publiku 8. decembra: mogućnost da budu dio atmosfere novog albuma i peti član benda. Pokraj toga, imam pozive za koncertne u Latinskoj Americi, na Bliskom istoku, plan za novu turneju po Kini, kao i pozive na neke značajne regionalne jazz festivale.

Sarađivali ste i sarađujete sa najvećim svjetskim jazz muzičarima, pa i dobitnicima prestižne nagrade Grammy. Kako je počeo vaš put? Kada i kako ste zavoljeli jazz i šta je za vas jazz?

Sa sedam ili osam godina, dok sam živio u Leskovcu, čuo sam kod prijatelja mojih roditelja album “Kind of Blue” Milesa Davisa. To je za mene bilo nešto sasvim novo, kao sa druge planete. Nekoliko godina, to je stajalo negdje u mojoj podsvijesti, vjerovatno sam zbog toga kasnije upisao srednju Muzičku školu i opredijelio se za muziku. U početku je to bila klasična muzika, bio sam perspektivan klasični pijanist, ali onda sam čuo Stevie Wondera, Oscar Petersona i Jimmy Smitha na Hammond orguljama i tu sam odlučio da će jazz biti moj životno opredjeljenje. Za mene je jazz neograničena sloboda.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća otvorili ste prvi jazz klub u Sarajevu: Jazz Club Međunarodnog Prijateljstva. Kakvo je stanje u jazz muzici bilo tada u odnosu na danas?

Stanje je bilo puno zdravije zato što je u Sarajevu postojao Big Band orkestar RTV Sarajevo. Imali smo simfonijski orkestar RTV Sarajevo, kao i orekstar opere te Sarajevsku Filharmoniju koja se skupljala zahvaljujući navedenim orkestrima i imala svoje posebne projekte. Ako se pokušaju zbrojiti muzičari iz svih orkestara shvatit ćete koliko je muzičara djelovalo u Sarajevu. Fonoteka RTV BiH je prepuna kvalitetnog, muzičkog materijala od Drugog svjetskog rata na ovamo. Dakle, u pitanju je ozbiljan kontinuitet. Sadašnja situacija je takva da studenti završe akademije, a zaista ima izvrsnih mladih muzičara, i nemaju posao. Danas postoji samo Sarajevska filharmonija, a svi drugi orkestari su ugašeni u ovom pseudo kapitalizmu. U Jazz Clubu Međunarodnog prijateljstva su se okupljali domaći muzičari koji nisu svirali za novce (nisu tezgarili), već iz zadovoljstva. Ugostili smo i velika evropska imena, kao što su: Duško Gojković, Stjepko Gut, Lazar Tošić, Ratko Divjak, Petar Ugrin, Damir Dičić…

Kakva je prema vašem mišljenju budućnost jazza?

Definitivno smatram da je jazz muzika postala savremena umjetnička muzika tj. da je jazz muzika budućnosti. Dolaskom Georgea Gershwina počinje novi period u historiji muzike. Pored osobine da spaja različite ritmove, melose, harmonije ali naposljetku i muzičare, jazz ima sposobnost da spaja ljude. Velika većina savremene muzike, koju mladi ljudi slušaju danas (rock’n’roll, hip hop, r’n’b), nastala je iz jazza.

klix.ba/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.