Naslovnica Preporuka Muzika Sjećanje na D...

Sjećanje na Davorina Popovića: Pjevaču bi danas bio rođendan…

26
PODIJELI

Davorin Popović ili Pjevač ili Pimpek ili Davor ili Dačo… bio je legendarni, neponovljivi pjevač sarajevske grupe Indexi.

Čovjek, koji je svojevremeno rekao kako za svaku svoju pjesmu “posebno živi”, rođen je na današnji dan 1946. godine u Sarajevu u porodici Stjepana, službenika, i Tereze, stomatologinje. Po ocu vodi porijeklo s hrvatskog otoka Hvara. Odrastao je u ulici Mis Irbina na broju pet. Školovao se u svom gradu, gdje je i studirao na Fakultetu političkih nauka.

Nadimak “Pimpek” dobio je još u djetinjstvu zbog jedne male izrasline kraj lijevog uha, i naravno, kao posljedicu čuvene bosanske dosjetljivosti i duhovitih asocijacija. Taj mu je nadimak naprosto bio zalijepljen uz ime, pa je čak i jedan njemački on-line magazin, objavljujući vijest o njegovoj smrti, napisao da je Davorin Popović Pimpek puno rodno ime i prezime pjevača Indexa. S druge strane, sam je sebe nazivao Pjevačem, obično počinjući svoje priče: “Slušaj, da ti pjevač nešto kaže…”, ne dajući svojoj ulozi u Indexima, jednako kao smislu svoga života, ni manje ni više od toga, nego samo Pjevač.

Igrao je Pjevač i rukomet i košarku u kojoj je važio za jednog od najtalentiranijih bekova koje je Sarajevo ikada imalo. Bio je kapiten “Željezničara” i “Mlade Bosne” za koje je odigrao preko 500 utakmica… Bio je svjestan da je mogao biti jedna od sportskih zvijezda nekog drugog vremena, ali je, priznao je jednom, “ostavio košarku, jer je volio pjesmu…”

Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u Lutalicama, a Indexima pristupa krajem 1964. i zaštitni je znak grupe sve do njenog kraja 2001. – u tom periodu objavili su samo dva studijska albuma, ali svaka njihova pjesma ostala je trajan pečat u našim životima. U jednom intervju ovako je govorio o svojim prijateljima iz kultnih Indexa: “Iiihhh … Fadil i Boda! Šta bi se sve moglo na tu temu pričati. Sve smo zajednički pregurali. Od malih pojačala, Sloge pa do Skenderije. Uvijek zajedno. Znaš, umijemo mi i danas da se posvađamo oko neke sitnice tako žestoko da očekuješ da se više nikada nećemo ni na ulici pozdraviti. Ali, ne… mi smo nekako srasli. Ja bih bez njih jako teško, jako teško.”

Kao vokalni solist, ali opet uz potporu matične grupe, objavio je tri albuma: Svaka je ljubav ista (osim one prave) (1975.), S tobom dijelim sve (1984.) i album istog naziva, ali s drugim pjesmama 1995. godine.

Pjevao je Žute dunje za soundtrack filma Kuduz, a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine, kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu s pjesmom 21. vijek i zauzeo 19. mjesto. Prije toga je Davorin za Eurosong konkurirao 1967. s Indexima, te kao solist 1993, na prvom samostalnom bh. izboru za Pjesmu Europe, kada je pjevao čak tri pjesme – vlastitu, u pjesmi braće Mulahalilović, te u grupi koju su uz njega činili Mahir Paloš, Slobodan Vujović i Željka Katavić. U ‘80-im godinama je vrlo često nastupao s Mostarskim kišama, dječijom vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić.

Oženio se 11. januara 1991. godine i u braku sa Sanjom ima sina Daria.

Umro je Dačo 18. juna 2001. u Sarajevu od raka gušterače.

O tome, kako mu se odužilo Sarajevo, ovako je prije nekoliko godina govorila njegova supruga Sanja:

“Sve se ovdje promijenilo. Ništa više nije kao što je bilo. Da je Davor živ, možda bi se na kraju čak i iselio iz Sarajeva. Ne znam…”

Da je Davorin dobio ulicu na periferiji Sarajeva, Sanja je doznala iz novina, i to iz vijesti da se tu desio sudar. ”On je čovjek iz epicentra Sarajeva. Bolje bi bilo da mu nisu dali nikakvu ulicu. Da je on to doživio… Ni moj sin ni ja nismo bili u toj ulici niti želimo”, govori Sanja.

Njegova ulica nalazi se u Aerodromskom naselju, na samom kraju Sarajeva. Pogledajte šta smo jedne prilike zabilježili u toj ulici:

“Ja sam ostao. Pa gdje ću bježat’? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?”

Dan prije nego će u njegovom rodnom gradu početi rat, Pimpeku i Safetu Sušiću javio se zloglasni Arkan i rekao im: “Bježite iz Sarajeva!”. Davorin će o tome poslije reći: “Ja sam ostao. Pa gdje ću bježat’? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?”

I u ratna vremena – kad su pametni šutjeli, budale govorile, a fukara se bogatila – u gradu se znalo tko je Pjevač i kakav respekt prema njemu treba imati. Govori o tome i ova anegdota: “U vrijeme policijskog sata naoružana policijska patrola zaustavila je Pjevača, koji je vozio tuđi auto. Otvorio je prozor i na prvu upitao: ‘Da li je, gospodo, nešto sporno?’.” Nije bilo sporno. U Pjevačevom životu ništa nije bilo sporno. Znali su to svi, i raja i policija. Za razliku od mnogih Sarajlija, Pjevač nije zamjerio onima koji su u najtežim trenucima napustili grad. O tome je govorio: “Kad pukne, neko reaguje tako što se onesvijesti, a neko ne. To je sve individualno. Ne treba te ljude optuživat’. Oni su jedan veliki kulturni potencijal. Glupo je sad ih tjerati. Treba gledat kako ih vratit u Sarajevo”.

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.