Naslovnica Preporuka Softver za ot...

Softver za otkrivanje plagijata uskoro na bh. fakultetima

Prepisivanju koje se u BiH koristi od malih nogu, tvrde naši sagovornici, pokušat će se stati u kraj korištenjem specijalnog softvera.

40
PODIJELI

Univerziteti u Sarajevu i Banjoj Luci najavili su odlučnu borbu protiv plagiranja na svojim fakultetima, i to nabavkom softvera koji će provjeravati vjerodostojnost naučnih radova studenata, saradnika i profesora.

Ovakav potez nedavno je obznanio banjalučki rektor Milan Mataruga nakon što je Fakultet političkih nauka potvrdio da su “naučni radovi prefesorice Radmile Čokorilo i profesora Ljubomira Zubera očigledni plagijati”.

Mataruga je kazao da će softver imati do kraja semestra, a sa fakulteta je rečeno da ovaj slučaj treba da bude opomena čitavoj akademskoj zajednici da je “prošlo vrijeme u kojem su nesavjesni pojedinci mogli da bez ikakve odgovornosti objavljuju kvazi naučne radove”.

Sa Univerziteta u Sarajevu kažu da su u finalnoj fazi potpisivanja ugovora za dobijenje licence za američki softver Turnitin, prema kojem bi se provjeravalo 600 radova godišnje, prije svega doktorske disertacije.

“Šesto radova godišnje nije dovoljno, mi smo zaista veliki univerzitet, ali ćemo širiti te kapacitete. U više narvata razgovarali smo o mjerama protiv plagiranja i u prvi mah smo upućivali dopise fakultetima i institucijama, da djelujemo preventivno, da se obrati pažnja na prevenciju plagijarizma”, kaže Maida Čohodar-Husić, prorektorica za kvalitet.

Licenca za ovaj softver nabavlja se u okviru projekta za unapređenje istraživačkog potencijala visokog obrazovanja koje će doprinijeti razvoju Zapadnog Balkana, dodaje.

“Jedna od aktivnosti tog projekta je zapravo nabavka kompjuterske opreme i ovog softvera kojeg će moći koristiti svi fakulteti, a Univerzitet će donijeti pravilnik o tome”, objašnjava Senada Kalabušić, profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu koja je koordinatorica ovog projekta.

Provjera traje do nekoliko sati

Ipak, Ekonomski fakultet u Sarajevu još od 2012. koristi softver za provjeru radova. Jasmina Selimović, prodekanesa na Ekonomskom fakultetu, kaže da se on plaća unaprijed za godinu dana, a cijena zavisi od broja radova koji će biti pregledani u toku jedne godine. Do sada je snimljeno više od 4.100 radova.

“Putem web portala nastavnik postavi rad, a zatim sistem vrši analizu. Trajanje analize zavisi od broja stranica, što može potrajati od 20 minuta do nekoliko sati, nakon čega sistem generiše detaljan izvještaj. Sistem identifikuje svaki prepisani dio rada i prikaže izvore odakle je prepisan. Identifikacija plagijarizma se vrši u odnosu na sve tekstove koji se nalaze u ovom sistemu – baze podataka, internet, različite radove i slično. Akademska praksa toleriše do 20 posto teksta koji je citiran, dok se i najmanji procenat plagiranog sadržaja smatra neprihvatljivim”, objašnjava Selimović.

U prvoj godini korištenja softvera, dodaje, nisu uočavali velike nepravilnosti, jer su u početku uglavnom snimali radove u sistem. Vremenom, odnosno što je više radova bilo u sistemu, rastao je i broj otkrivenih plagijata.

Sa Sveučilišta u Mostaru, nakon nekoliko upita, nismo dobili odgovore da li koriste ili planiraju da koriste ovaj softver i na koji način se bore protiv plagiranja.

‘Prepisivanje od malih nogu’

Prema mišljenju profesorice Lamije Tanović sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu softver može pomoći, ali ne kao najraniji odgoj o tome koliko je pogrešno prepisivati.

“Prepisavanje je kod nas masovna pojava od osnovne i srednje škole pa do fakulteta gdje se koriste razne tehnike, a to je krađa tuđeg, uzimanje tuđeg”, kaže.

Prava mjera za sprečavanje plagiranja, dodaje, bila bi da se u obrazovni sistem, od najranije mladosti, govori o tome, da bi, kada ljudi postani zreli istraživači, to postalo dio njihovog profesionalnog morala.

Tanović prepričava anegdotu iz vremena kada je bila mlada asistentica koja dočarava koliko je bitan odgoj od malih nogu što se tiče plagiranja.

“Kao dio norme mi smo morali odraditi određene sate u vazduhoplovnoj akademiji u Rajlovci, i tu su bili studenti Libijci, Zambijci, Indonežani… To su tri totalno različite kulture i morali; Indonežane ste mogli tokom ispita ostaviti i otići negdje i biti sigurni da niko od njih neće prepisati; Zambijci neće ništa pokušati ako ste vi tu prisutni. Libijci – možete sjediti s njima u klupi, oni će naći načina da prepišu.”

‘Plagiraju se cijeli dijelovi knjiga’

Kako dodaje Tanović, dešava se da se cijeli dijelovi knjige prepišu: “Mi smo imali takvih situacija u Sarajevu. Problem su radovi koji se kod nas na našem jeziku objavljuju u nekim našim časopisima, ili se naprosto prepiše neka knjiga ili magistarski rad.”

Takvi radovi nisu imali provjeru, dodaje Tanović, kao što je slučaj sa onima koji se objavljuju u ozbiljnim međunarodnim publikacijama i prolaze stroge kontrole. Stoga je prilikom biranje u određeno zvanje potrebno da naučni radnici imaju radove sa međunarodnim recenzijama.

“Sumnjam da će neki nastavnik dopustiti sebi luskuz da pošalje nekom dobrom žurnalu svoju rad, pa da ga on proglasi plagijatom i stavi ga na crnu listu i da ima čitav niz posljedica”, mišljenja je prorektorica Univerziteta u Sarajevu Maida Čohodar-Husić.

Prema našim sagovornicima, profesori za koje se utvrdi da su plagirali rad ne daju dobar primjer studentima, koji će to smatrati normalnim ponašanjem. Nadaju se da će provjera putem softvera, kojeg su u Srbiji i Hrvatskoj već nabavili, barem jednim dijelom utjecati na plagiranje.

U prošlosti su se u regiji često vodile rasprave i o akademskim zvanjima državnih zvaničnika koji su se sumnjičili za plagiranje, međutim, niko od njih nikada nije podnio ostavku ili odgovarao za plagiranje, kao što se dešavalo u evropskim zemljama.

balkans.aljazeera.net/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.