“Srebreničanka”, jedina fabrika pomfrita na području bivše Jugoslavije: Pomfritara koja život znači

Piše: Enisa KEZO

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Pomfrit “Srebreničanka” naći će se uskoro kao brza hrana na ulicama svjetskih metropola, kao prilog u prestižnim restoranima, ali i u našim domovima. Tokom posjete ekipe Stava fabrici za pravljenje ove slane grickalice vidjeli smo da je skladište puno krompira, a menadžment i radnike zatekli smo kako posljednji put provjeravaju pogone. Sve je spremno za početak proizvodnje, samo se još čeka dozvola za rad.

Investicija vrijedna oko sedam i po miliona KM doprinijet će značajno privrednom i ekonomskom razvoju ove regije. Fabrika za preradu krompira, koja trenutno upošljava 15 radnika, uglavnom s područja Srebrenice i Bratunca, prilika je za mlade koji žele raditi i na taj način osigurati bolju budućnost i egzistenciju svojim porodicama. Kada se počne s proizvodnjom, očekuje se zapošljavanje još 35 ljudi koji će raditi u dvije smjene, a korist će imati i više od hiljadu poljoprivrednih proizvođača krompira iz regije Srebrenica.

Jedna je od zaposlenih u ovoj fabrici i Amra Omerović, mlada šefica.

“Fabrika znači opstanak našeg naroda, mene i moje porodice i svih nas koji smo primljeni u radni odnos u ovoj firmi kao i kooperanata koji su već posijali krompir i rade za nas. Firma ‘Srebreničanka’ zaustavila je oko 50 posto mještana da ne idu iz Bosne i Hercegovine, a bili su krenuli da idu na azile po Njemačkoj i Švicarskoj. Posadili su krompir i sada se na svojoj zemlji nadaju boljem sutra”, kaže Amra, koja je porijeklom Srebreničanka.

Amra je magistrirala poslovni menadžment u Americi, gdje je izbjegla za vrijeme rata, a 2013. godine došla je u Srebrenicu s porodicom, s namjerom, kako kaže, da tu provede neko vrijeme. “Odlučila sam ostati i pomoći firmi ‘Srebreničanka’. Istrajat ću do kraja”, kaže Amra i dodaje kako će ova fabrika biti primjer pozitivnog razvoja na području Srebrenice i Bratunca.

Prva i jedina

Bitno je spomenuti da će u proces proizvodnje biti uključeni brojni poljoprivredni proizvođači iz regije i cijele zemlje, a od presudnog je značaja da krompir za proizvodnju pomfrita mora biti odgovarajuće sorte i zdrav. Pun kapacitet fabrike bit će proizvodnja 7.500 tona pomfrita godišnje.

Tehnički direktor fabrike Osman Agić u razgovoru za Stav objasnio nam je da se fabrika sastoji se od četiri dijela: skladišta, proizvodnog pogona, pakeraja i hladnjače za duboko zamrzavanje.

Za pravljenje pomfrita koristi se trenutno krompir koji se uzgaja u baštama u Srebrenici i Bratuncu, ali jedan se dio nabavlja i iz drugih mjesta. “U ovoj godini ima desetak većih proizvođača. Ima ih s ovog prostora, prostora Tuzle i Banje Luke. Procjenjuje se da će ove godine biti više hiljada tona sirovine”, kaže Agić. Inače, ovoj će fabrici, kada bude radila punim kapacitetom, za pravljenje pomfrita biti potrebno 15.000 tona krompira godišnje.

U fabrici postoje dva skladišta kapaciteta od 3.000 tona, a temperatura je kontrolirana i mora biti od šest do osam stepeni. Agić nam je objasnio proces proizvodnje, koji je u suštini vrlo jednostavan. “Krompir se iskipa i sistemom transportera premješta se na kalibrator, gdje se onda razdvaja na sitni i krupniji. Nakon toga, opet sistemom transportera ide na pranje i guljenje”, objašnjava Agić.

Kompletna je proizvodna linija automatizirana, a radnici su potrebni samo na inspekcionim trakama gdje se odbacuje ono što nije za pomfrit. Cijeli je proizvodni pogon iz Japana i najmodernija je oprema ove vrste.

“Nakon rezanja, krompir ide u mašinu na ispiranje skroba i na blanširanje. Pomfrit je različitih veličina promjera, od 7 do 10 mm. Isušuje se i prži na temperaturi od oko 170 stepeni u trajanju od jedne do dvije minute u palminom ulju. Zatim ide u šok‑tunel za duboko zamrzavanje”, pojašnjava Agić.

Pomfrit se pakuje u ambalaže od pola, kilogram i dva i po kilograma, a svaki se sat proizvedu dvije tone gotovog proizvoda. Na pitanje zašto baš brend “Srebreničanka”, Agić odgovara: “Što da ne, nek se zna odakle je.” Bitno je napomenuti da se nakon pakovanja pomfrit čuva u komorama za duboko zamrzavanje, u kojima je temperatura do -20 stepeni.

Fabrika je urađena u skladu s evropskim standardima ISO 9001 i HACCP te je jedina fabrika pomfrita na području bivše Jugoslavije.

“Kontroliramo sirovine i gotov proizvod. Bez kontrole, nema izlaska napolje. Formirali smo tim za kvalitetu. To će se stalno pratiti”, odlučan je Agić.

Azerbejdžanske investicije čekaju

Fabrika “Srebreničanka”, površine od 4.500 kvadratnih metara, ideja je biznismena iz Sarajeva. “Na njegovu je ideju urađen biznis-plan koji je dokazao ekonomsku opravdanost i tako predložen stranim poslovnim partnerima. Porijeklo kapitala iz naše je prijateljske zemlje Azerbejdžana. Postoje tri vlasnika, jedan je iz Sarajeva, a dvojica su iz Azerbejdžana”, objašnjava Agić.

Nakon što se dobije radna dozvola, kaže Agić, najprije planiraju osvojiti tržište BiH, a onda i susjedna tržišta.

“Kad krenemo u zvaničnu proizvodnju, odmah ćemo krenuti i u izvoz. Nakon susjednih država, planiramo ići na tržište Turske, arapskih zemalja, Rusije i Azerbejdžana”, ističe Agić i dodaje da do sada nisu imali nikakvih poteškoća u dobijanju dozvola.

“Dobili smo na vrijeme urbanističku saglasnost, građevinsku dozvolu, dozvolu za upotrebu objekta”, pojašnjava Agić, koji živi u Sarajevu, a kao mladi poljoprivredni inženjer, karijeru je počeo u “Agrokomercu”, a nastavio u Poljoprivrednom institutu.

Razgovarali smo i s Azerbejdžancem Azizom Sahhuseynovom. On radi kao zamjenik direktora u fabrici “Srebreničanka” i zastupa jednog od investitora iz Azerbejdžana. Prethodno je živio četiri godine u Beogradu, tako da vrlo dobro govori naš jezik.

“Meni se ovdje nije bilo teško navići jer ja, kao stranac, ovo sve vidim kao jednu regiju. Brzo sam se uklopio. Ovdje se osjećam kao kod kuće. Ljudi su jako vrijedni”, kaže Sahhuseynov.

Priča nam da je razgovarao i s drugim investitorima koji imaju firme na tom području. “Kažu mi da su svi prije nas govorili kako u ovu regiju treba investirati, ali je to ostalo samo na priči. Azerbejdžan je imao rat devedesetih godina nakon raspada Sovjetskog saveza. Nakon toga su došli investitori iz Turske, uložili novac kako bi ekonomija ojačala. Kad sam ja došao ovdje, možda se nećete složiti sa mnom, ali mi smo ovakvu situaciju imali prije sedam do deset godina. Sad se sve promijenilo. Još malo treba vremena i ovdje će sve biti super. Mi smo zato došli ovdje i bit ćemo spremni za ta vremena”, kaže ovaj diplomirani ekonomista.

Prema njegovim riječima, poznaje tri-četiri investitora iz Azerbejdžana koji su voljni investirati u BiH. “Znate da Azerbejdžan trenutno u BiH ima dva projekta. U Doboju i ovdje. Sad oni čekaju kakav će biti rezultat. Ako bude sve dobro, počet ćemo raditi i dodatno investirati”, kaže Sahhuseynov.

“U Bosni ima puno neiskorištene zemlje. U Azerbejdžanu postoji zakon da moraš plaćati kaznu ako ne koristiš zemlju. Ovdje nema i to je problem. Ali ja to razumijem. Nema smisla za poljoprivrednike, da nešto naprave, a da to poslije nemaju gdje prodati. Ova će fabrika biti garant da ćemo mi otkupiti sav krompir koji se uzgoji ako je uredne kvalitete. Prioritet za prodaju je Bosna i susjedne države. Sada svi čekaju uzorke. Planiramo da 70 posto proizvodnje bude izvezeno, dok će 30 posto proizvoda biti plasirano na tržište Bosne i Hercegovine”, pojašnjava Sahhuseynov.

Osim pomfrita, kako navodi naš sugovornik iz Azerbejdžana, bit će široka paleta proizvoda. “Srebreničanka” pomfrit ima svoju tajnu, što će ga razlikovati od ostalih pomfrita na tržištu. Tajnu, kako smo i očekivali, nije htio odati.