Šta je nama Njemačka?! Na gostoprimstvo treba uzvratiti poštovanjem

Bježeći od brutalnog rata devedesetih 1,2 miliona izbjeglica iz BiH krenulo je ka Zapadu. Od tog broja 320.000 je objeručke prihvatila Njemačka, dok je oko 20.000 Bošnjaka odmah dobilo stalni boravak kao žrtve najteže ratne i humanitarne katastrofe.

U poslijeratnom periodu  mnogi su se vratili u domovinu sa po 4.000 tadašnjih maraka što za naše prilike svakako nije malo. Danas oko 240.000 Bošnjaka živi u Njemačkoj, od toga 80.000 posjeduje njemačko državljanstvo. Posebno treba istaći da su Bošnjaci najbolje integrisani u njemačkom društvu od svih naroda bivše Jugoslavije, naročito kad je u pitanju zaposlenost i obrazovanje. Da Njemačka nije sekularističko društvo i laicistička država zasigurno ne bi bila tako blagonaklona i velikodušna prema izbjeglicama.

Međutim, u posljednjih nekoliko godina,  postoje tendencije da se Evropska unija ( pevenstveno Njemačka kao glavni stub unije) predstavi dekadentnom i nekompatibilnom za Bošnjake i njihov indetitet. To dolazi iz pojedinih političkih krugova kojima i nije baš stalo do Evrope, i to vrlo lagano i sofisticirano, da tek sada postaje primjetno. Zanimljiva je njihova hipokrizija kad grlato hvale sve što je evropsko, a evidentno je naročito sada da sve rade kako ne bi ušli u Evropsku uniju. Zato ih treba podsjetiti na to šta je sve EU a prvenstveno Njemačka učinila za nas, jer će vjerovatno u narednom periodu javno nastupiti sa proklamacijama kako Bosni nije potrebna Evropska unija i umjesto nje nuditi nekakve istočnjačke ‘pseudo zajednice’ koje nikad ništa dobro nisu donijele Bošnjacima osim nekakvih brošura i raznih ideologija, koje su nam uvijek više štetile nego koristile.

Odgovor na takav izazov je da se prihvati sekularistički i laicistički oblik društvenopolitičke i kulturne svijesti. Iako se foramalno skoro svi pozivaju na to, realnost u kome se naša društva nalaze je potpuno drugačija. Zemlje bivše Jugoslavije  nalaze se u tranziciji između surovog kapitalizma u neofeudalizam prožetog srednjovjekovnim mitovima, što je vrlo nepovoljno za bilo kakvu vrstu progresa.

Svjedoci smo da narodi Balkana ponovo postaju kontaminirani različitim vrstama ekstremizma koji uglavnom dolaze ‘sa istoka’, zato treba na sve načine promovisati napredak Evropske unije, i osvijestiti sve slojeve društva da to neće ništa škoditi nacionalnom i svakom drugom indetitetu, kako im se želi predstaviti. Taj proces treba ubrzati na sve moguće načine kako ne bismo ponovo došli u opasnost  da na svaki način stradamo zbog interesa ” kraljevskih ” i ” begovskih ” kasta koje će vrlo rado balkanske narode ponovo gurnuti u ambis međusobnih sukoba. Tako će po starom dobrom običaju igrati na kartu religijske i nacionalne netrpeljivosti i podgrijavati emocije neosvještenih skupina koje nikako da shvate da se od emocija ne živi, i da je od svih zloupotreba najgora zloupotreba religije.

Teška stvar u toj igri jeste da su pojedini slojevi društva  navikli da budu ”kmetovi” određenih političkih elita i da su zarobljeni u učmalom konformizmu, u dubokoj hibernaciji, bez ikakve želje i volje da vide ko im je činio dobro, a ko ih koristi kao potrošnu robu zarad interesa onih koji nam nikad u ničemu nisu pomogli. Tako imamo situaciju da je mnogima radno mjesto ulica, a glavni posao mahanje tuđim zastavama.I kad promahaju sve moguće i nemoguće zastave, vrate se kući gladnih stomaka sa obećanjem da ih plata čeka na ‘budućem svijetu’. Kakve li parodije. Dok istovremeno, gle čuda, kad idu za egzistencijom pravac im je Njemačka, a kad idu za raznovrsnim ideologijama pravac  im je Istok. Sa Zapada im sija sunce, a sa Istoka ih hrane slatkorječivim napicima od kojih valjda zaboravljaju gdje se nalaze.

Vrijeme je da širom otvorenih očiju pogledamo gdje nam je mjesto, a ne da se upuštamo u kojekakve avanture koje bi mogle imati dubiozan i mutan završetak. Na gostoprimstvo treba uzvratiti poštovanjem.

globalcir.com/visoko.ba