Strpljenje i razumijevanje su presudni za osobe koje mucaju

Mogućnost izražavanja svojih misli bez ikakvih nekontrolisanih smetnji nešto je što se za većinu ljudi podrazumijeva. Međutim, komunikacija za osobe koje mucaju predstavlja svakodnevnu borbu u nastojanju da se zadovolji ova osnovna ljudska potreba. Ove osobe ulažu napor da bi nešto rekle i to ne utječe samo na ritam govora, već i na psihu, tako da se vremenom stvara strah od govora i osoba počinje izbjegavati da govori kako se ne bi dovodila u nezgodnu situaciju.

Nemogućnost da se izrazite, da kažete ono što želite stvara određenu vrstu tjeskobe. Osjećaj da nemate kontrolu nad svojim govorom dovodi do frustracije i osoba se s tim mora boriti.

“Mnogi opisuju da je najgore to što znate šta hoćete da kažete, ali ne znate kako se izraziti. Ali, izgleda da su naši tijelo i um prilagodljiviji nego što mislimo pa se razvije i neki sistem odbrane i ublažavanja toga. Osobe koje mucaju obično su strpljivije od ostalih”, rekao je za Klix.ba administrator Facebook grupe Povezi se – Mucanje Balkan.

Grupa je pokrenuta s ciljem da se ljudi upoznaju, razmijene iskustva, preporuče terapiju jedni drugima, vježbaju skupa i pomažu sebi i drugima da prevaziđu mucanje ili lakše žive s tim. Trenutno ima 290 članova i postoje mnogi korisni postovi, a jednom ili dva puta sedmično organizuju i grupni videorazgovor gdje pričaju, razmjenjuju iskustva i vježbaju.

Razumijevanje i strpljenje navode se kao ključni faktori koji pomažu osobama koje mucaju da se opuste i oslobode svojih strahova. Kada je riječ o djeci, u tome najveću ulogu imaju roditelji koji bi trebali imati dobar odnos prema govoru djeteta, u smislu da ih ne prekidaju, da ih ne sile da pričaju tečno, da ih ne pritišću previše i da istinski saslušaju šta imaju reći.

Kako djeca dosta vremena provode u školama, potrebno je razviti adekvatan pristup prema onima koji mucaju kako se ne bi osjećali manje vrijednima zbog svojih govornih poteškoća i kako bi normalno obavljali sve školske aktivnosti i zadatke kao i njihovi vršnjaci.

Tako administrator grupe Povezi se – Mucanje Balkan ističe kako je pogrešno etiketirati učenike koji mucaju i tjerati ih da pišu, umjesto da usmeno odgovaraju, ili ih forsirati da ponavljaju jednu rečenicu. Što više govore u opuštenom okruženju i osjete razumijevanje, govorit će bolje.

Ono što je od izuzetne važnosti za bilo koji problem, pa tako i ovaj, jeste pričati o tome, koliko god takav razgovor možda bio neugodan, jer je, u biti, veoma koristan. Dakle, ne treba ignorisati problem i pretvarati se da ga nema jer se on tako neće riješiti.

BiH, ali i cijeli naš region, veoma je siromašan aktivnostima kojima bi se olakšao život osobama koje mucaju. U svijetu postoje mnoge organizacije za osobe koje mucaju, koje pomažu ljudima da poboljšaju svoj govor, povezuju ih s ljekarima, daju im knjige da čitaju, upoznaju s drugima i sl. Jednostavno, nude čitav niz mogućnosti i aktivnosti, a i terapija ima puno više nego kod nas.

Ono što društvo u cjelini može uraditi jeste da pokaže razumijevanje prema ovim osobama i da osobu gledaju kao osobu, a ne kroz govor. A tu je i odnos ovih osoba prema sebi, one moraju mnogo više uraditi za sebe iako je problem teško prevazići.

“Naravno, nije lako i promjena se ne dešava preko noći ili za nekoliko sedmica, ali mislim da se strpljenje i trud isplate. Možemo ili poboljšati govor do te mjere da nam ne pravi smetnje ili prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo, što će učiniti život nemjerljivo boljim”, navode iz grupe Povezi se – Mucanje Balkan.

Predrasude i ismijavanje okoline dodatni su teret koji nije specifičan samo za našu zemlju. Radi se zapravo o nerazumijevanju jer mnoge osobe nisu nikada srele nekoga ko muca pa tako ne znaju ništa o ovom problemu. Zato se osobe koje mucaju posmatraju kao manje inteligentne, što je zapravo neistina, jer, kako su pokazala mnoga istraživanja, one ustvari imaju natprosječan IQ.

Ne postoji pravilo o izlječenju mucanja. Terapija nekom pomogne, a nekom ne, ali ono što zasigurno najviše doprinosi prestanku ili ublažavanju mucanja jeste pravilan odnos roditelja i okoline.