Sva pogubnost vladajuće politike visočkih Gulenovaca

“Neki investitori su odjednom došli u BiH i otvorili su škole, fondacije, izdavačke kuće… Mi znamo da je ta organizacija aktivna u BiH već godinama. Vidite šta se dešavalo u Turskoj, pa zamislite šta bi uradili u BiH, regiji ili bilo gdje u svijetu, ako bi osjetili da su oštećeni“ – riječi su Hakana Čelika, direktor agencije Anadolija za Balkan.

Kompletna politika pobjedničke stranke na Lokalnim izborima 2012.godine bila je zasnovana na turkofiliji, priči o turskim investicijama, investitorima, rješavanju vodosnabdijevanja kompletne općine za godinu dana, novom arhitektonskom izgledu grada i poslovima za domaće visočke firme. Nije bilo tu nikakve politike osim infantilne potrebe da misliš kako radiš nešto dobro i ispravno za Visoko, a pri tome dugoročno nanosiš očiglednu štetu.

Odmah nakon izbora kada su preuzeli vlast, a obećanja ostavili za 2016.godinu postalo je jasno da je to bio jeftini šibicarski trik za naivne budaletine koje u nedostatku vlastitog ponosa i dostojanstva identificiraju se sa tuđom državom i zastavom kao što to radi i većina iz druga dva konstitutivna naroda. U vrijeme kada se trebala realizovati sva ta priča, Erdoganovi Turci su shvatili da je političko Visoko jedan neozbiljan partner za organizovanje iftara, a kamo li za nešto više. A kada su birači i konačno shvatili da je sve bilo “šarena laža” lokalni kmetovi i vazali počeli su tražiti razloge u drugim i izmišljenim neprijateljima.

Najupečatljivija priča iz tog vremena bila je kako se u ambasadi Turske u Sarajevu čitaju tekstovi sa Visoko.co.ba i da je to razlog zbog čega Turci ne žele ispuniti obećanja u pogledu investiranja u Visoko. Tačno je da su se čitali i analizirali tekstovi u ambasadi Turske, a razlog je bio posve druge prirode. U ambasadi su provjeravali koliko ih lažu i koliko su iskreni “zaštitnici Bošnjaka” iz Visokog i navodno “poštovaoci” lika i djela Redzepa Tayipa Erdogana. Već u ranoj fazi pokušaja visočke prevare Erdoganovih sljedbenika u Sarajevu otkriven je jak uticaj Gulenovaca u Visokom.

Nesposobni i nedorasli politički diletanti iz Visokog koji su uspjeli zaluditi i slagati lokalno stanovništvo, u svojoj nezrelosti i sami su se vrlo brzo razotkrili i za to im nije trebao izmišljeni neprijatelj u obliku Visoko.co.ba.

Zvaničnici ambasade su iščitavali tekstove da vide s kim imaju posla, ali za to im uopšte nije trebao Visoko.co.ba da shvate skrivene balijsko pihtijarske namjere aktuelnog Visokog. Zvanična web stranice Općine i plaćenički režimski mediji su ih direktno izvještavali o tome kroz promociju časopisa “Novo Vrijeme” u Velikoj sali Općine Visoko ili recimo još “gore”, kolektivna posjeta visočkih privrednika u organizaciji Gulenovaca kada su posjetili i s ponosom se slikali ispred najvećeg opozicionog lista Zaman čije novinare i urednike Erdoganova policija redovno hapsi? Tu je svakako i uplaćivanje “Zekata” viđenijih Visočana Hizmetu, kao i upisivanje djece u Gulenove škole od strane bogatijih Visočana.

U konačnici, Erdogan pametan kakav i jeste brzo je provalio male sitne balijsko pihtijarske namjere lokalnih političarčića kao i njihovu nedoraslost bilo čemu ozbiljnom, te im je poklonio nekoliko kamiona smećara sa kojima su slavodobitno kompleksaši kružili kroz Visoko, uz završetak započetih radova na spomeniku gluposti ove vlasti zvanom “Kulturni centar u Prijekom”.

Erdogan je ponizio sve visočke turkofile kada je odbio doći u Visoko prilikom zvanične posjete Sarajevu. Prije toga prilikom sramnog ulizivanja i mahanja zastavicama iz Gradskog kina kada je upućivana podrška Erdoganu iz Visokog na tamošnjim izborima, suprugra člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića svojim gestom odbijanja gostoprimstva domaćina odmah kada su se ugasile kamere također je jasno poručila šta misli o lokalnoj visočkoj politici sjedenja na dvije stolice bilo da se radi o njenom mužu i bivšem predsjedniku stranke Sulejmanu Tihiću ili u slučaju Erdogan/Gulen.

Do nekih novih podvala lokalnih smutljivaca i negativaca a za podsjećanje onima koji u Visokom doživljavaju histerična ushićenja na pomen Redzepa Tayipa Erdogana malo vraćanje u 1996.godinu, kada je skupina Visočana bila u posjeti tadašnjem gradonačelniku Istanbula koji se sasvim slučajno zvao Redzep Tayip Erdogan. Slika koja ilustruje ovaj tekst svjedoči tome, a autor teksta je sa članovima Teatra Total bio u toj posjeti i teško da je takav Gulenovac, ali ih lahko raspoznaje.

Ništa se i nikad ne dešava slučajno.