Naslovnica Preporuka Sve je manje ...

Sve je manje mladih u školskim klupama, a sve više u redovima pred ambasadama

Zemljo staraca, sretan ti Dan mladih!

16
PODIJELI

Međunarodni dan mladih je godišnji međunarodni događaj koji se slavi 12. avgusta. Prvi put je obilježen 2000. godine, dan ima svrhu da skrene pažnju na probleme, kulturna i pravna pitanja omladine, učenika, studenata.

Povodom stanja i položaja mladih u BiH za BUKU razgovaramo sa Amelom Sačić iz Instituta za razvoj mladih KULT.

U kakvom stanju nam se nalazi omladina u BIH?

Bosna i Hercegovina je za mladog čovjeka trenutno ambijent koji želi napustiti. Duže od 20 godina u ovoj zemlji ne postoji strateška briga o mladima. Ponekad se čini da vlasti niti znaju šta žele od mladih, niti šta im mogu ponuditi.

Mladi u Bosni i Hercegovini ne žele ništa drugo osim da žive onako kako to čine njihovi vršnjaci u zemljama Evrope i svijeta. Žele kvalitetno obrazovanje, prilike da se pokažu i perspektivu.

Jedan od najvećih problema je što mladi više ne vide perspektivu u ovoj zemlji. Nemaju nadu da sutra može biti bolje. Zato i imamo situaciju u kojoj govorimo o velikom broju mladih koji su napustili BiH ili planiraju napustiti, ali je još poražavajuća činjenica da govorimo o mladim ljudima koji se u BiH ne namjeravaju vraćati.

Koliko je mladih otišlo iz naše zemlje? Postoje li zvanični podaci?

Prema podacima Analize stanja i potreba mladih u FBiH iz 2013. godine, a koju je radio Institut za razvoj mladih KULT, Bosnu i Hercegovinu je od završetka rata do 2013. godine napustilo oko 150.000 mladih. Prema podacima nekih drugih nevladinih i međunarodnih organizacija, u 2015. i 2016. godini iz Bosne i Hercegovine je otišlo oko 80.000 ljudi, uglavnom mladih.

To je dakle oko 200.000 mladih koji su budućnost odlučili potražiti negdje drugo. To je više od 200.000 onih koji su trebali biti najproduktivniji dio društva, stvarati nove vrijednosti i naraštaje.

Problem je što kada govorimo o ovim brojkama ne govorimo o migracija koje su uobičajene i za druge zemlje, migracijama koje podrazumijevaju odlaske mladih ljudi u druge sredine i zemlje zbog obrazovana, usvajanja novih znanja i vještina koja će kasnije primjenjivati u BiH, već govorimo o mladima koji odlaze i nemaju želju za povratkom. Već sada se suočavamo sa brojnim situacija u kojima cijele porodice odlaze i napuštaju sve što imaju ovdje.

Uprkos svim ovim podacima, koji su više nego alarmantni, i dalje se najmanje govori i radi na politikama zadržavanja mladih u BiH, a još manje o politikama namijenjenim onim mladima koji ipak odlučuju ostati u BiH

BiH nema niti zvaničnih podataka o broju mladih koji su napustili zemlju. Svi podaci koje imamo su podaci nevladinih i međunarodnih organizacija.

Institut za razvoj mladih KULT trenutno radi istraživanje  o razlozima odlaska mladih iz BiH, pa ćemo uskoro imati detaljnije podatke o tome zašto mladi i gdje odlaze, ali i vidjeti da li ovi koji su ostali žele otići.

Ovi što su ostali, u kakvoj situaciji žive?

Mladi koji su ostali u Bosni i Hercegovini uglavnom su nezadovoljni načinom života i sistemom u ovoj zemlji. Brojni su problemi sa kojima se suočavaju. Kao glavni razlog nezadovoljstva uglavnom izdvajaju problem nezaposlenosti. Ne smijemo zaboraviti da je u ovoj zemlji oko 60% mladih nezaposleno. U Kantonu Sarajevo, koji još važi i za kanton sa najviše mogućnosti, stopa nezaposlenosti je oko 50 %, a tek je svaka sedma zaposlena osoba mlađa od 30 godina.

Mladi nisu zadovoljni obrazovnim sistemom, zdravstvom, u konačnici nisu zadovoljni kvalitetom svog slobodnog vremena. Tužno je da oko 60 % mladih, koji učestvuju u istraživanju, tokom mjesec dana nije posjetilo niti jedan kulturni događaj. Pri tome ne zaboravimo da govorimo o KS. Šta je onda sa drugim kantonima?

Poražavajuće je i da više od 70 % mladih živi kod roditelja i da, kako navode, upravo zbog finansijske zavisnosti ne mogu da se osamostale.

Dok ne budemo više pažnje posvećivali ovim problemima mladih ljudi i strateški ih rješavali, nećemo moći pričati pozitivnije priče.

Naša realnost i dalje će biti informacije o značajnom smanjenju broja učenika upisanih u srednje škole u  KS, i novim rekordima o najnižem broju upisane djece u prvi razred osnovne škole u ZDK.

Mladi su jednako nezadovoljni i u FBIH, RS i Brčko Distriktu. Sve ih odlikuje visok procenat nezaposlenih mladih. Mladi nemaju posao, a samim tim nemaju ni novac. Taj nedostatak uzrokuje različite ekonomske, socijalne, ali i zdravstvene probleme u cijelom društvu. Sve to stvara nezadovoljstvo.

Kome trebaju nezadovoljni mladi?

Da li postoje politike koje se bave mladima?

Na državnom nivou nema Strategije prema mladima, u Federaciji BiH na usvajanje Strategije prema mladima čeka se oko dvije godine. RS ima dokument namijenjen mladima i Omladinska politika RS usvaja se  kontinuirano, već treći put. No i za ovaj dokument i primijenu omladinske politike u RS se rijetko radi procjena učikovitosti.

Slična je situacija i u kantonima, Kanton Sarajevo trenutno radi na prvoj Strategiji prema mladima, uskoro bi trebala početi i izrada strategije u ZDK.

Strategija prema mladima je dokument institucija vlasti sa programskim pristupom djelovanjima prema mladima što uključuje definirane probleme i potrebe mladih, strateške pravce djelovanja te ciljeve strategije i mjere za realizaciju ciljeva strategije. Strategije su neophodne, ali i njihova implementacija.

Nećemo ništa dobiti ukoliko samo izradimo dokument. Bez njegove primjene nismo uradili ništa.

Slično se desilo i sa Zakonom o mladima. Zakon je usvojen, ali implementacija od brojnih predstavnika mladih nije dobila pozitivne ocjene.

RS ovdje prednjači jer je u nekoliko navrata radio i izmjene i dopune Zakona o omladinskom organzovanju. Distrikt Brčko tek je nedavno usvojio svoj prvi dokument o mladima, Zakon o mladima Brčko distrikta BiH.  Kompleksnost i ove državne brige o mladima na papiru je već izazovna za mlade koji se žele organizovati.

Kakva je budućnost za mlade u BiH?

O pozitivnijoj budućnosti mladih u BiH moći ćemo govoriti samo ukoliko počnemo djelovati sad i odmah, Vremena za čekanje više nema.

Sve je manje đaka u klupama, a više mladih u redovima ispred ambasada.

Predstavnici vlasti trebali bi se zapitati ko će ih ubuduće birati i kome će zemlju voditi ukoliko se ovi trendovi nastave.

Kao društvo trebamo osvjestiti važnost obrazovanja i odgoja i prepoznati poetencijale u mladima, jer naši mladi jako dobro rade u brojnim sketorima u Europi i doprinose razvoju drugih zemalja.

Naši mladi su uspješni i u BiH gdje se za poticaj, podstrek i podršku moraju znatno više boriti, ali i izvan granica BiH gdje se trud lakše prepozna i potiče.

Jednostavno BiH mora raditi za i sa svojim mladima. Zemlja koja želi graditi sebe mora ulagati u mlade, to nije obaveza već nužnost.

6yka.com/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.