Tragom starih priča i fotografija: Misteriozna kuća Lazarevića

Visočani (malo stariji) iz centra grada dobro znaju za kuću Lazarevića iz današnje ul. Džananović dr. Hajrudina (nekada ul. Esada Oruča), ulice koja spaja glavnu i Šadrvan.

Investitor i vlasnik bio je izvjesni Lazarević koji ju je napravio s početka 20. vijeka i koji u nju nikada nije uselio. To je vrijeme austrugarskog uticaja, pa je ona i danas zadržala te, neke elemente. Posebno se izdvaja prelijepi balkon za kojega neki kažu da je prvi izgrađeni u Visokom.

Svoju misterioznost kuća Lazarevića ima zbog velikog broja stanara koji su često dolazili i odlazili.

Po priči komšija (a i ja sam tu stanovao; kuće su se gledale preko jedne bašte), među prvim stanarima u toj manjoj zgradi sa četiri stana i velikim tajanstvenim tavanom, bile su jevrejske porodice. One su u toku Drugog svjetskog rata bile protjerane, a njihovi tragovi su se osjećali dugi niz godina, jer za sobom ostaviše puno knjiga na tavanu.

Tavan, velik i preko cijele zgrade, često je u gladnim godinama bio mjesto gdje su se noću hvatali ispod greda udomaćeni divlji golubovi i koji su dugi niz godina bili hrana za mnoge.

Nakon 1945. i oslobođenja kuća je pretežno naseljavana vojnim licima, ali to nije bilo i opšte pravilo. A u jednom stanu obično su živjele dvije familije.

Na spratu, lijevo, stanovao je Huso Efendira sa suprugom Fatimom (Alagić) i ostalim članovima, a u drugoj polovici Abdulah Čolić. Huso i njegovi su odselili završetkom zgrade pored Doma zdravlja (iznad donedavne biblioteke), a Abdulah u vojnu zgradu iza policije.

Odeseljenjem Efendira i Čolića u stan se useliše Dubovine: Ratko i Cvija sa Borom, Mirkom i Radomirom-Rašom. Tu su oni bili sve do 1965. kad’ pređoše u kuću sa tri stana kraj današnje gradske fontane, na početku ulice Sime Popića (danas Hazima Dedića). A Tu ostadoše dok ne preseliše u Tafrinu kuću preko puta današnje Čatićke zgrade u Čaršiji, gdje i danas Boro Dubovina stanuje.

Taj stan gdje su stanovale Efendire i Čolići, pa Dubovine kupio je Meho Čabaravdić koji je živio sa porodicom dok ga nije prodao sadašnjim vlasnicima.

Nasuprot njima, isto na spratu, u pola stana bio je misteriozni brkati nežanja, Lagorija Omer, stolar, zaposlen kod vojske.
U drugoj polovini je bila Marija Mica Dufek, po ocu Njemica, po materi Srpkinja.
Bila je do 1950. godine upravnik pošte koja je u to vrijeme bila u kući Hilmi-beg Zečevića u današnjoj ulici Zečevića (popularnoj ul. Poštanska).

Kad je umrla Mica Dufek, stan na spratu neko je kupio, ali iz”polovice”nije mogao istjerati misterioznog Omera, sve za njegova života.

U prizemlju , od 1952. godine stanovala je familija Čorbadžić i koja je imala troje djece: Nešo, Enes i Enisa. Kad su oni odselili u Novo Naselje, tu se uselila Marija Zečević sa sinom Franjom nadimka Stari.

Preko puta, u prizemlju lijevo stanovala je Bilela Marija sa mužem i kćerkom Sekom.
Seka se udala za Aleksandra Acu Mirića iz komšiluka (imao kuću gdje je bila Vampina fontana , otrilike).
Oni postadoše roditelji Sanjinu i Siniši (sada u Pragu), ali odseliše u Zenicu, jer Aco, ujedno i predsjednik Rukometnog kluba Bosna, postade direktorom Zatvora u Zenici.

Sa Bilela Marijom i mužem stanovali su svojevremeno milicioner Miroljub Brkić sa suprugom Bosom. Oni su odselili u Banja Luku, a doseliše opet milicionera Đuru Šekerovića sa suprugom, slučajno, opet imena Bosa.

Danas se kuća Lazarevića teško i primjećuje jer ne dominira visinom i osamom kao nekada. Često su auta parkirana ispred nje.
U tri stana žive neke nove familije , a u jednom, u prizemlju je optičarska radnja.
Nema više ni Jevreja u Visokom, a i divlji golubovi se više ne jedu
Da li neko zaviri na tavan Lazarevića kuće, ne znam?

(Po mom sjećanju i pričanju nekih bivših stanara).

Zdenko Antović / Visoko.co.ba

Fotografija iz 2017., foto Zdenko Antović.

O kući Lazarevića je pisano i u brošuri ”Car-kralj u Visokom 1910.” autora Gorana Čakića i Zdenka Antovića