PreporukaTvoj posao nije da ispuniš tuđa očekivanja, već svoj život učiniš srećom

Tvoj posao nije da ispuniš tuđa očekivanja, već svoj život učiniš srećom

Jedina osoba sa kojom si se rodio i sa kojom ćeš umrijeti, sa kojom svake noći zaspiš i sa kojom se svakog jutra budiš, od koje nikad ne možeš da pobjegneš niti da se igdje sakriješ – si ti. Ljudi su skloni da upravo tu činjenicu najčešće zaboravljaju. Odbijaju da shvate da su njihov um, tijelo i duh jedina kuća u kojoj će ikad živjeti i iz nekih njima znanih razloga odluče da život ipak provedu živeći kao podstanari… Umjesto jasan odraz u sopstvenom ogledalu traže izmijenjen u tuđim zjenicama, misleći da je ljepši. Brine ih šta će drugi da misle o njima jer obično žele prihvatanje, kako će drugi da ih vide jer žele da to bude u najboljem svjetlu, i da li će drugi da ih razumiju jer ne žele da budu pogrešno shvaćeni. Kada sopstveni život naštelujemo na tuđa podešavanja, kada lična stremljenja saplićemo da bismo ispunili očekivanja drugih, jedino što uradimo jeste da ispraznimo sebe od sreće. Ne dozvoljavati tuđim prohtjevima da oblikuju naš život ne znači biti sebičan. Znači biti sposoban da živiš sopstvo i sreću. Očekivati od drugih da žive po našim prohtjevima je sebičluk. Zato uvijek treba obratiti pažnju sa koje strane dolaze otrovne strijele očekivanja, jer iz tog pravca gdje je luk tu je i sebičluk. Nema ničeg lošeg u tome što želimo da nas drugi prihvate, ali ima lošeg u tome ako im se predstavljamo onako kako oni žele da nas vide a ne kakvi zaista jesmo. Nema ničeg lošeg ni u tome što želimo da se predstavljamo u najboljem svjetlu, ali samo ukoliko znamo da je to naša iskonska svjetlost a ne lažni sjaj. Nema ničeg lošeg u tome što ne želimo da budemo shvaćeni pogrešno, sve dok ne počnemo da govorimo šta ne mislimo samo da bismo se drugima dopali.

Um, tijelo i duh koje posjedujemo su naš dom u koji svako može da uđe, konači i gosti se ukoliko zaželi. Da uđe, izađe, vrati se ili ode zauvijek. Naši um, tijelo i duh nisu tuđi stan u kojem mi moramo da se prilagođavamo rasporedu, tražimo dozvolu za krečenje, pazimo da ne lupamo, i da na sve to još plaćamo stanarinu. Približiti se drugima ne znači odlaziti od sebe, već naprotiv – dotaći cijelom svojom dušom tuđu. Tek tada shvatimo da su one isto tkanje jedne velike ponjave rascjepkane u dijelove. Da iako možda ne svi ljudi, SVE duše griju, grle, ušuškavaju i vraćaju siguran san. Dozvoljavam ti  da budeš dio mog života i da zajedno nazdravljajući popijemo svu medovinu, ali ti ne dam da mi piješ krv. Dozvoljavam ti da sjedneš za moju trpezu da zajedno bockamo meze a i sve redno, ali ti ne dam da mi sjedneš za vrat. Dozvoljavam ti da uđeš u moj spokoj i da tu spavamo zajedno na najudobnijem krevetu, ali ti ne dam da mi budeš nesanica. U mom svijetu ima mjesta za svakog ko dolazi sa idejom da dijeli, a ne da uzima. Pa makar došao i sa koferima punim muke, tuge i straha. Jer će svakako biti manji kad se podijele, nego kad se umože. Od mene možeš da zatražiš ali ne i da očekuješ. Jer ja pružam šta imam ali ne ispunjavam šta želiš. Ja sam tu da ispunim tvoj život srećom, ukoliko mi dozvoliš, a ne tvoja očekivanja. Ako je za tebe pak to sreća, onda ti nisi neko ko stremi zadovoljstvu već zadovoljenju. Sebe. A tad nema mjesta za mene, niti za bilo kog drugog.

blogdan.rs/visoko.ba


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE