Verica Rakočević: Modna scena na ovim prostorima se mnogo promijenila

Inspiraciju za kolekciju Verica je dobila kada je jednog popodneva vidjela sliku Paje Jovanovića “Seoba Srba pod Arsenijem Carnojevićem”. Kako kaže ova kolekcija inspirisana je njenim životnim i dizajnerskim putem.

“Mi sa Kosova i Metohije smo vječiti Nomadi, zbog toga u kolekciji ima etno momenata sa ovog podneblja a gumeni opanci, pletene čarape i reciklirano krzno su detalji koji su bili u kontekstu inspiracije”, počinje svoju priču Verica.

Kao i sve važno u njenom životu i moda joj se desila sasvim slučajno, a njena prednost je u tome što sve što radi, radi temeljno.

“Kada su svi kupovali diplome da bi otvorili radnju ja sam polagala diferencijalne ispite iz gimnazije za Tekstilnu školu i naučila sve o robi, tehnologiji robe i ostale stručne stvari vezane za ovaj posao. Zatim mi je sudbina u život dovela čuvenu profesoricu Akademije pokojnu Anđelku Slijepčević koja je prepoznala moj talent i godinama bila moj mentor. Naše učenje trajalo je sedam godina, poslije čega sam napravila prve uniforme za hotel Hayatt i za njegovo otvaranje napravila prvu samostalnu reviju”, prisjeća se početaka svoje karijere Verica i dodaje kako na početku nije imala podršku ni od koga.

“Niko nije vjerovao u mene osim mene same, vjerovali ili ne. Kada sam počinjala sumnjali su svi, i porodica, i okruženje i stručna javnost. Ja sam vjerovala i znala da se ljubav ljubavlju vraća”, nastavlja svoju priču Verica.

Kao i u svakom poslu tako i u modnom dizajnu ima uspona i padova. Ono što je ovu uspješnu dizajnerku godinama održalo na sceni su strast prema životu i poslu koji joj je kako kaže bezuslovna ljubav.

“Bezuslovna ljubav u smislu da nikada nisam od posla očekivala više osim trenutaka sreće dok stvaram. Ma koliko ljudima koji me vide drugačije to izgledalo kao fraza to je zaista tako. Nisam htjela da svoje haljine prodajem svakome. Ono što ja dizajniram nikada niste vidjeli na ženama koje su zvijezde tabloida i na pomodarkama bez stila i ukusa. Žena koja nosi moju haljinu uvijek ide ispred nje. Principijelnost, kako u načinu rada tako i privatno, drži me da i danas poslije tri decenije rada, moj brend postoji i radimo bolje nego ikada”, kaže Verica i dodaje da kada je uhvati “kreativno ludilo” ne jede, ne spava i ne osjeća umor.

“Kada ste u toliko jakoj ljubavnoj vezi sa poslom, inspiracija je u svakom momentu koji nosi jutro, dan i noć. Onaj ko zna i umije da vidi naći će je u bezbroj momenata od kojih je sačinjen život”, kaže Verica i dodaje kako joj je drago kada svoju kreaciju vidi na nekoj nepoznatoj djevojci.

“Moje klijentkinje nisu žene s javne scene Srbije. Mali broj njih kupuje kod mene. One koje bi htjele nemaju para, one koje imaju ne žele a ne bi mogle i da žele. Negdje oko 70 posto mojih kupaca je iz inostranstva, na ovih 30 posto iz Beograda i Srbije sam ponosna i za njih radim. Raduje me i što je moja ciljna grupa velikog dijapazona, to su djevojke i žene od 18 godina, a krajnja cifra ne postoji. Posebno me raduju nove, nepoznate, mlade devojke koje su unuke baka koje su prve kupile nešto sa etiketom VR”, kaže ponosno Verica.

Njena internacionalna karijera oživjela je na prvoj Sedmici visoke mode u Rimu, i nakon revije na Španskom trgu 1999. godine. Verica kaže i kako se u 35 godina njenog plodonosnog rada nije ništa promijenilo osim što je starija 35 godina, te da pored svih uspona i padova ništa ne bi mijenjala jer su oni sadržaj onoga što je ona danas.

“Možda samo na trenutak zažalim zbog nekih poslovnih poteza koji su bili propast u tom trenutku, a onda shvatim, da nije bilo tih grešaka ne bih naučila ono što sam analizirajući ih i poslije svega izašla kao pobjednik”, kaže Verica koja se nikada nije povinovala modnim trendovima i koja je uvijek bila svoja i autentična.

“Od mladosti sam znala i imala stav da trend oduzima autentičnost i grubo rečeno zombira ličnost. Uvijek sam bila svoja, autentična ma kako se to ne uklapalo u ono što zovu biti moderan i biti u trendu”, rekla je ona.

Modna scena na ovim prostorima se prema riječima kreatorke mnogo promijenila, ali na gore. Kvantitet je zamijenilo kvalitet, a zlatno vrijeme jugoslovenske mode, gdje su kreatori iz Srbije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore bili dostojni reprezenti na svjetskoj modnoj sceni, daleka je prošlost. Međutim postoje kolege čiji rad Verica posebno cijeni.

“Postoje mnogi mladi kreatori čiji rad cijenim, ali koji nažalost svojim kvalitetom ne dolaze do izražaja i tako daju prostora bezvrijednim kreaturama bez talenta sa novcem i političkim vezama da budu tamo gde im nije mjesto. U Srbiji Ana Sekularac, Tijana Pavlov, Tamara Radivojević, Sonja Krstić, Pedja Nerić i mnogi drugi, mogli bi da imaju podršku, srbijansku modnu scenu izbaciti u sam vrh svjetske mode”, kaže Verica koja se zbog karijere duge 35 godina mnogih stvari u životu morala odreći.

“Jedina krivica koju pripisujem ovom poslu je moje odsustvo od kuće i djece kada sam im bila najpotrebnija. No, kao i u svemu gdje je kvalitet važniji od kvantiteta tako je bilo i sa vremenom posvećenom djeci. Smatram da je zadovoljna majka uzor djeci, tako da se taj manjak vremena nije odrazio na njihovo odrastanje. Ipak, nekada mi je žao jer život brzo proleti i fali mi vrijeme njihovog djetinjstva”, priznala je na kraju ova jaka i uspješna žena, koja se nikada nije povinovala odlukama drugih, već je živjela svoje snove.

“Onaj ko živi od tuđeg mišljenja i kritike ne živi svoj život. Kada dopustite da sud nepoznatih komanduje vašim životom onda ga niste ni živjeli. Meni je važna moja porodica, mali broj prijatelja i mikro svijet koji me okružuje. Znam da sam privilegirana što radim posao koji volim, od njega odlično živim, što imam divnog muža, energiju kao da mi je duplo manje godina i puno ljubavi i za one koji me vole, a tuge za one koji siju mržnju, jer se ona kao bumerang vraća”, rekla je na kraju razgovora Verica.