VIDEO: 18 godina nakon osvajanja Kupa, Bosna se mogla vratiti u Premijer ligu! Zašto nije???

Danas je tačno 18 godina od kako su nogometaši Bosne osvojili Kup BiH, što je i najveći uspjeh u istoriji visočkog nogometa i svi ljubitelji sporta u našem gradu se rado sjećaju tog 29.maja 1999.godine i finalne utakmice na stadionu Koševo kada je Bosna golom Esmira Džafića u produžecima, tačnije 113.minuti savladala Sarajevo sa 1:0. Bila su to zlatna vremena visočkog nogometa i Bosna je imala najbolju ekipu u BiH, od koje su svi strahovali. Međutim, ubrzo nakon tih lijepih godina su uslijedile i one tmurne i Bosna je polako tonula pa čak i do trećeg ranga takmičenja u dva navrata. Ova sezona je nagovještavala da bi se Bosna konačno mogla vratiti u društvo najboljih, što bi nakon svih frustracija prethodnih godina bilo pravo osvježenje i čak se kalendarski skoro moglo poklopiti sa godišnjicom osvajanja Kupa. Ipak, kolo prije kraja je jasno da nema ništa od plasmana Bosne u Premijer ligu i ostaje samo kao utjeha da je ovo bila zaista najbolja sezona još od posljednjeg ispadanja iz Premijer lige, što je takođe bilo jako davno. Drugo ili treće mjesto koje će Bosna na kraju osvojiti može biti i frustrirajuće, ako se gleda na način da je Bosna bila jesenji prvak i većim dijelom sezone su bili lideri, da bi sve ispustili u samom finišu.

Već sada može početi analiza kompletne sezone koja je nudila tako puno, a na kraju nije donijela ništa i tu se otvaraju razne kombinacije, koje su ustvari i pratile nastupe nogometaša Bosne skoro od samog početka. Vidjelo se da je Bosna igrački dosta dobro posložena i uz organizovanu Upravu je to bio odličan preduslov da se naprave velike stvari. Ali, isto tako se kroz kompletnu sezonu provlačila priča da Bosna ustvari ove sezone i ne želi ući u Premijer ligu, jer nema potrebnu infrastrukturu i da je stabilizacija kluba najvažnija, kao i izgradnja još jedne tribine, modernih svlačionica…itd. Čak i kada je osvojena titula jesenjih prvaka se spominjalo isto, a nekako je u prilog tome išlo i to što su ponajbolji igrači, Hrelja i Mujezinović napustili klub. Znalo se da drugi dio sezone donosi i znatno teži raspored, odnosno gostovanje kod skoro svih direktnih konkurenata, pa prave euforije nije ni bilo. Nakon dvije pobjede je uslijedila serija od četiri meča bez trijumfa i nakon domaćeg remija sa Goškom je smjenjen trener Faruk Dedić, a na klupu je sjeo Ivo Ištuk, koji je debitovao porazom kod Travnika. Tada se Bosna opet diže i sa tri vezana trijumfa se u završnicu sezone ušlo sa vrlo povoljne pozicije, odnosno, Bosna je sama odlučivala o svojoj sudbini.

Prekretnica je bilo gostovanje u Kaknju kod Rudara i to je bila prva „meč lopta“ za plasman u Premijer ligu, ali su nogometaši na terenu potpuno podbacili i izgubili taj duel. Druga „meč lopta“ je bilo gostovanje kod Orašja i opet je Bosna poražena, a komšije iz Kaknja zadaju drugi bolan udarac Visočanima, domaćim porazom od Goška, nakon čega Bosna gubi kontrolu nad situacijom tri kola prije kraja. Ostala je još nada da se u poštenoj igri ipak može doći do prvog mjesta, a onda Velež nosi bod sa stadiona Luke i tu je već sve bilo prilično jasno. Posljednju nadu su ugasili sami igrači očajnim nastupom i  novim remijem kod otpisanog Novog Travnika i priči je kraj. Mogla je biti pozitivna, a ispala je samo jedna lijepa bajka sa nesretnim završetkom i puno pitanja! Da li je zaista postojala prava želja kod svih za plasmanom u Premijer ligu? Da li se možda sve samo tako poklopilo pa je Bosna imala veliku priliku? Ako je cilj zaista bila Premijer liga, da li se učinilo baš sve da se taj cilj i ostvari? Da li su igrači željeli u viši rang, kada tamo vjerovatno za većinu ne bi bilo mjesta u timu? Možda je zaista Premijer liga preveliki zalogaj i bolje je ulagati novac u infrastrukturu, ali zašto se to nije javno reklo? I na kraju, da li će se u skoroj budućnosti uopšte ukazati bolja prilika od ove? Na neka pitanja možda uskoro i dobijemo odgovore, na neka vjerovatno nećemo nikada, pa nam nažalost ostaje samo da se i dalje sa sjetom prisjećamo 29.maja 1999.godine i najvećeg uspjeha visočkog nogometa…