Vranješ: “Nijedan političar neće donijeti radosti narodu kao sportisti”

Pogledajte kakav je uspjeh ostvario i kakvu je euforiju u BiH stvorio sjajni Amel Tuka, te kako su mladi košarkaši obradovali narod. Mi uvijek moramo igrati za naše navijače da im vratimo osmijeh na lice, kaže Vladimir Vranješ, reprezentativac BiH i rukometaš Pick Szegeda.

Vladimir Vranješ, bosanskohercegovački reprezentativac i član mađarskog rukometnog velikana Pick Szegeda, rukometom se počeo baviti sa nepunih 14 godina, ali može se reći sasvim slučajno, jer je prije toga trenirao karate, ali i fudbal, odakle je otjeran, jer nije imao novca da kupi kopačke.

– Dugo sam trenirao karate, ali i fudbal. Nakon toga sam trenirao i košarku, ali sam vrlo brzo prešao u rukomet i sa 15 godina debitovao za Borac. Bilo je to u meču protiv Kosiga i sigurno da ću se uvijek sjećati tog meča, kaže Vranješ, koji je danas pivot, ali je rukometnu karijeru počeo kao lijevi bek.

Borac na dobrom putu

– Sve je to bio splet sretnih i čudnih okolnosti. Do 21 godine sam igrao na poziciji lijevog beka, a u međuvremenu sam otišao u Sloveniju, gdje sam u jednoj sezoni bio među pet najboljih strijelaca lige. Međutim dobio sam poziv tadašnjeg trenera Borca Dragana Markovića (selektor BiH op. a.) da se vratim u Borac i to sam prihvatio, te sam nakon tog povratka počeo igrati na pivotu, ali i mnogo više u odbrani.

• Pratiš li danas Borac i njihove igre? Nažalost crveno-plavi nisu uspjeli da se kvalifikuju u Ligu prvaka, ali ekipa je sve jača i sigurno da najbolje stvari tek slijede, s obzirom na to da imaju vrlo agilnu Upravu.

– Drago mi je da je u Borac došla odlična struktura ljudi u Upravi i jasno je da su dobre stvari pred ekipom. Nažalost isputili su priliku za Ligu prvaka, ali ne treba stati, jer Borac ima sjajnu ekipu i siguran sam da će se na pravi način predstaviti ove sezone. Jasno je naravno da će trebati i veća podrška struktura vlasti. Sada je situacija puno bolja nego prethodnih godina i vjerujem da će se taj napredak nastaviti.

• Nakon Borca uslijedio je odlazak u Španiju, tačnije u Ademar, i rad sa Manolom Cadenasom. Koliko je to uticalo na tvoj napredak?

– Odlazak u Španiju bio je veliki korak naprijed, a rad sa jednim od najboljih trenera na svijetu je bilo sjajno iskustvo i mnogo sam toga naučio. Prije svega razlika je u treningu kod Cadenasa, ali i kod nas u BiH. Stigao sam tada u jednu odličnu i vrhunsku ekipu i ono što sam naučio radeći sa Cadenasom mnogo mi je pomoglo, tako da sam mu jako zahvalan za moj napredak u karijeri.

• Uslijedio je prelazak u Mađarsku, gdje te je dočekao trener, koji je također Španac – Juan Carlos Pastore. Kakve su bile prve impresije po dolasku u Szeged?

– Španci su, budimo realni, najbolji treneri na svijetu. Ja sam imao sreću da mi treneri budu takva imena kao što su Cadenas i Pastor. Za mene kao igrača to je ogromna satisfakcija i uz njih sam mnogo naučio. Pastore je malo zahtjevniji od Cadenasa, ali to nije ništa na moju štetu, već uvijek naučim nešto novo i bolje.

• Kakav je život u Mađarskoj, jesi li se navikao i jesi li naučio jezik?

– Prezadovoljan sam ovdje u Szegedu. Život profesionalca je takav da uvijek moraš biti spreman za treninge i utakmice, a u tom slučaju uđeš u neku kolototečinu kada znaš šta te čeka gotovo svaki dan, ali neka cijena se mora platiti i meni to ne smeta. Što se tiče jezika, učenje lagano ide i dobro napredujem i u tom planu, ali u svlačionici se  uglavnom sporazumijevamo na španskom ili engleskom, tako da nema tih problema.

• Dolazak u Szeged ti je prijao. Vidi se veliki napredak, iz meča u meč, ali i u ekipu si se uklopio odlično. U klubu su zadovoljni, čim su produžili ugovor s tobom, a vjerujem da si i ti?!

– Moram istaći veliko zadovoljstvo svojim boravkom i učinkom u Szegedu. Prva godina je bila malo teža, dok sam se uklopio, ali poslije je sve išlo mnogo lakše. Pretprošle sezone smo osvojili EHF Cup, a prošle godine smo igrali u Ligi prvaka sjajne utakmice u kojima smo izbacili jedan Rhein Neckar Loewen, pobijedili Kiel i sve su to znakovi da sam izabrao pravu ekipu. Da iz godine u godinu kao kolektiv napredujemo i da popravljamo rezultate, a kada kolektiv napreduje onda je prirodno da i ja napredujem i ponavljam da sam veoma zadovoljan.

• No, koliko god da napreduje Szeged, opet svake godine ostanete kratkih rukava u domaćim takmičenjima, gdje je, čini se, Veszprem neprikosnoven. Može li Pick ove godine iznenaditi aktuelnog prvaka i osvajača Kupa?

– Da budemo realni Veszprem jeste jači od nas. Oni su ekipa, koja je među TOP 4 ekipa na svijetu. Uvijek budemo blizu, ali to nikad nije dovoljno da ih skinemo s trona. Najiskrenije se nadam da ćemo u ovoj sezoni imati snage da im “otmemo” bar jedan trofej.

• Je li istina da u Mađarskoj postoje dvije prve lige, jedna u kojoj su Szeged i Veszprem, a druga u kojoj su ostale ekipe?

– Kvalitetom Szeged i Veszprem odskaču, ali iz godine u godinu sve je teže ići na neka gostovanja. Nedavno se pojavio podatak da će 63 igrača sa naših prostora igrati u Mađarskoj ove sezone, što dovoljno govori da se ovdje dobro radi i da svi žele da napreduju. Liga postaje sve jača svake godine, tako da neće biti jednostavno ići na neka gostovanja.

• Za reprezentaciju su debitovao 2009. godina, a šta je bilo to što te je motivisalo da prihvatiš poziv?

– Istrošena je floskula – da je san svakog igrača dres reprezentacije, ali to stvarno jeste tako. Poziv u reprezentaciju je kruna dobrog rada i zalaganja, te je to nagrada za sve nas. Ono što je jako bitno jeste da državni dres oblačimo sa željom da donosemo radost narodu. To je ono što je uvijek najbitnije, bar za mene. Jer budimo realni, nijedan političar neće donijeti radost narodu, kao mi sportisti. Pogledajte kakav je uspjeh i euforiju donio zemlji sjajni Amel Tuka, te kako su mladi košarkaši obradovali narod. Mi uvijek moramo igrati za njih i moramo.

Što bolje predstavljati državu

Mene ništa ne čini sretnijim nego kad vidim osmijeh na licima navijača nakon naše pobjede, ili nakon što dobijem bezbroj čestitki. Za te ljude vrijedi igrati i vratiti im osmijeh na lica. Jasno je da se i država mora maksimalno uključiti i usmjeriti novac u sport, jer smo mi sportisti, siguran sam najbolji ambasadori i nijedan političar ne može predstavljati BiH kao što to mi radimo.

• Šest godina igranja u reprezentaciji je iza tebe, ali nikad se nisi žalio, iako si često možda bio u podređenom položaju, no nisi ostao uvrijeđen ili nezadovoljan?

– Kad igram za reprezentaciju želim na što bolji način da predstavim državu čiji dres nosim i ponavljam da obradujem ljude u BiH. Ne igram nikad za selektora, ko god bio. Trudim se da ispoštujem njegove zamisli i da što bolje iskoristim priliku koju dobijem. Možda mi nekad neke stvari smetaju, nakon meča, ali kada se glava ohladi onda shvatim da je dobro što nisam reagovao. Nema razloga da budem uvrijeđen, ja sam na raspologanju reprezentaciji i radit ću uvijek ono što se od mene traži.

• Član si generacije koja je napravila historijski uspjeh i plasirala se na Svjetsko prvenstvo. Kako iz tvoje perspektive izgleda ta pobjeda nad Islandom u baražu?

– Ne volim se vraćati na neke stvari, koje su iza nas. To jeste veliki uspjeh, jer smo tada igrali kao kolektiv i jedni za druge. To se malo izgubilo na Svjetskom prvenstvu, kada smo, čini mi se, bili zadovoljnim samim odlaskom u Katar, a nije trebalo tako. Ja sam čovjek koji uvijek želi da se bori za pobjedu, protiv bilo koga da igra i to smo morali da radimo na SP. A eto sada propuštamo Euro. Ali treba biti realan imali smo tri šanse za EP i nijednu nismo iskoristili , pa to u neku ruku znači da nismo ni zaslužili da idemo u Poljsku.

• Sada nas čekaju pretkvalifikacija za SP u Francuskoj, a sa nama u grupi su Slovačka, Litvanija i Kosovo. Šta možemo očekivati?

– Mi imamo jedan problem, a to je da smo sami sebi najgori protivnik. Mislim da se mi prvo u našim glavama moramo sabrati i zaigrati kako smo igrali prije Katara. Što se tiče grupe, Slovačka je vrlo nezgodan protivnik, a većina igrača igra zajedno u Tatran Prešovu, što je velika prednost. Litvaniju smo upoznali u nedavno završenim kvalfikacijama i mislim da smo se dovoljno opekli, a što se tiče Kosova, oni su stvarno nepoznanica za nas, tako da ih ne mogu komentarisati, ali vjerujem da nećemo imati problema s njima.

• Ko je za tebe najbolji rukometaš svijeta?

– Sigurno da je to Nikola Karabatić, koji je vrlo kompletan igrač, koji odlično igra u oba smjera i bez sumnje nema konkurencije.

• Da nisi rukometaš da li bio karataš ili nešto drugo?

– Pa vjerovatno bih bio košarkaš. Već sam spomenuo da sam trenirao košarku, nakon karatea, i vjerovatno bih se tim bavio. Inače volim košarku i redovno pratim NBA i Euroligu.

• Osim što pratiš košarku, čime se još baviš u slobodno vrijeme?

– Trudim se kada imam slobodne dane u klubu da što više vremena provedem sa svojom porodicom i djevojkom, a u pauzama između i nakon treninga igram Play stationa, to mi je  jedan od hobija.