Za šta se sumnjiči Željko Kuntoš, šta je zapravo pronađeno u Palama, kada je nestao Dejtonski sporazum?

Pripadnici Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS uhapsili u Palama lice sa inicijalima K. Ž, nakon što su pretresli njegov stambeni objekat i pronašli originalnu verziju Dejtonskog mirovnog sporazuma na engleskom jeziku. Vijest kao grom iz vedra neba zatutnjala je medijskim prostorom i po ko zna koji put pokazala kako je stvarnost u BiH daleko “zajebanija” od bilo kojeg skeča Monty Pythona ili naših “Nadrealista”

Vijest o “iznenadnom” pronalasku dan uoči 1.11., odnosno godišnjice početka konferencije u vojnoj bazi Rajt -Paterson kod Dejtona saopštio je Darko Ilić, načelnik Uprave MUP- RS za organizovani i teški kriminalitet.

Originalni primjerak Dejtonskog sporazuma pronađen je kod Željka Kuntoša, nekadašnjeg člana obezbjeđenja Dragana Kalinića, bivšeg predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, a danas savjetnika predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Kako nezvanično objavljuje Fena danas Kuntoš je pokušao da proda original Sporazuma za 100 000 KM.

Prema saopštenju iz MUP-a RS lice Lice Ž.K. (ranije je objavljeno puno ime i prezime lica) se sumnjiči da je, nakon što je došlo u posjed originalnog teksta „Dejtonskog mirovnog sporazuma“ napisanog na engleskom jeziku, tokom 2017. godine, isti nudio na prodaju u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi.

“Lice je istog dana uz Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu sprovedeno u Posebno odjeljenje tužilaštva RS za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminaliteta Javnog tužilaštva Republike Srpske u Banjaluci” saopšteno je iz MUP-a RS.

Nije poznato kako se Kuntoš domogao originalnog Dejtonskog sporazuma ali u čitavu priču novo svjetlo baca Predsjeništvo BiH koje tvrdi kako se originalni primjerak koji pripada BiH nalazi u sefu Arhiva Predsjedništva BiH, što je potvrđeno za Anadoliju od izvora bliskog kolektivnom šefu države te d aje moguće da je “paljanski” Dejtonski sporazum ustvari originalni dokument Dejtonskog mirovnog sporazuma iz Srbije ili da se radi o falsifikatu.

Dejtoni prohujali sa vihorom

Prema izjavama članova delegacije RS iz Dejtona, verzija na engleskom jeziku potpisana u Parizu 14. decembra 1995. godine po povratku srpske delegacijeiz Pariza, bila je pohranjena u sefu tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika.

Hrvatska i bošnjačka delegacija dobili su takođe svoje primjerke.

U februaru 2008. godine, dakle 13 godina nakon njegovog potpisivanja se saznaje da je originalni primjerak Opšteg okvirnog sporazuma za mir zagubljen.

Tada je u javnost istupio Željko Komšić, tadašnji član Predsjedništva BiH koji je otkrio da je bosanskohercegovački primjerak originala dokumenta nestao iz Arhiva BiH.

Ovo je izazvalo posebnu pažnju javnosti pogotovo jer se zna kako je primjerak Sporazuma u Sarajevo lično donio Alija Izetbegović.

Na osnovu Komšićevog istupa Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokreće istragu o ovom slučaju, a za dokumentom se počinje tragati i u arhivi Ministarstva vanjskih poslova i Arhivi BiH.

Otkriće gotovo pa frapantno – nije pronađen ni jedan primjerak, ni hrvatski, ni bošnjački ni srpski.

Tadašnji Visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak izjavljuje kako ne zna je li vijes to nestanku više tužna ili smiješna ali da zna da se još jedan original Daytonskog sporazuma nalazi u Parizu.

Iz Kancelarije visokog predstavnika tvrde da je engleska verzija Dejtonskog mirovnog sporazuma zvanična i autentična verzija, te da su Sporazum i njegovi aneksi potpisani jedino na engleskom jeziku. Tako su i odgovorili na upit BUKE još 2013. godine. Odgovor dajemo u cjelosti:

”Engleska verzija Opšteg okvirnog sporazuma za mir je zvanična i autentična verzija, a Sporazum i njegove  anekse potpisale su strane (Savezna Republika Jugoslavija, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina) na engleskom jeziku. Nema zvaničnog prevoda  aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir na srpski, hrvatski ili bosanski jezik. Prema odvojenom sporazumu koji su strane potpisale u decembru 1995. godine u Parizu, prevodi na ove jezike trebali su biti urađeni odmah nakon potpisivanja Sporazuma, a trebale su ga uraditi same strane i poslati Ministarstvu vanjskih poslova Francuske, na potvrdu. OHR je u nekoliko navrata pozivao vlasti Bosne i Hercegovine da prevedu Sporazum, ali do toga još uvijek nije došlo.  Kad god vlasti Bosne i Hercegovine ispune svoje obaveze u skladu s ovim  sporazumom, Francuska će nastaviti aktivnosti kako bi se utvrdio službeni tekst  aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir, koji će potvrditi stručnjaci strana potpisnica.”

Sa druge strane, Ministarstvo pravde BiH tvrdi da je Sporazum potpisan i na jezicima BiH, ali da te verzije nikada nisu postale dostupne javnosti.

“U više navrata je od strane visokih dužnosnika zahtijevano da nadležne institucije, u čijoj nadležnosti je vanjska politika, poduzmu aktivnosti na pronalaženju originalne verzije prijevoda, pa i uz poduzimanje službenih diplomatskih aktivnosti sa zemljama koje su bile sudionice u kreiranju ustavno-pravnog okvira Bosne i Hercegovine. Činjenica je da je potpisani primjerak Aneksa IV Sporazuma, odnosno Ustava BiH jedino dostupan na engleskom jeziku. U konkretnom slučaju, jedino primjerci Sporazuma na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini potpisani 14. prosinca 1995. godine u Parizu ili njihove ovjerene kopije, mogu predstavljati originalne zvanične dokumente.” odgovoreno je na upit BUKE.

Kako smo i naveli u tekstu “BUKA ANALIZA : Ustav BiH i nakon dvije decenije samo na engleskom jeziku” objavljenom 14.10.2013 u Članu XI Dejtonskog sporazuma, dostupnog na internet stranici Kancelarije Visokog predstavnika na engleskom jeziku, stoji sljedeće This Agreement shall enter into force upon signature.DONE at Paris, this 14 day of December, 1995, in the Bosnian, Croatian, English and Serbian languages, each text being equally authentic.

Ostaje misterija šta se desilo sa tim verzijama, ukoliko su ikada fizički postojale.

Nakon priče o nestanku originala pokreće se inicijativa koja je i usvojena a da to je da Ministarstvo vanjskih poslova Francuske preko Ministarstva vanjskih poslova BiH krajem 2009. dostavi ovjerenu fotokopiju originala Dejtonskog sporazuma sa svim aneksima. Tako je i bilo.

Tako BiH dobija francusku verziju Dejtonskog sporazuma, koji opet nikada nije prevedena jer za to nije postojala politička volja.

I srpska verzija Prohujala sa vihorom

Priča oko nestanka originalnih primjeraka Dejtonskog sporazuma i u Srbiji ponovo je dospjela u javnost nakon što je ministar vanjskih poslova te zemlje Ivica Dačić u avgustu ove godine kazao da Srbija ne zna gdje se njen primjerak ovog dokumenta nalazi.

“Svi se prave blesavi kad ih pitam, a nezamislivo je da Srbija nema sačuvan primerak Dejtonskog sporazuma. Svi Miloševićevi saradnici tvrde, a njegova sekretarica se kune da je Milošević zvao i da joj je dao papir na kome je Holbruk, tadašnji glavni pregovarač između Zapada i Srbije i američki izaslanik, potpisao Miloševiću (tokom pregovora 1998. i 1999.) da Amerika nikada neće priznati nezavisnost Kosova” – rekao je između ostalog Ivica Dačić.

Dačić je rekao kako je ogorčen što se ne zna da je Milošević zaslužan za sporazume od kojih država i danas ima koristi.

“Dejtonski sporazum je njegovo delo” naveo je ove godine Dačić.

Da priča oko nestanka prevoda ali i originalnog dokumenta sporazuma dobija tvinpiksovski momenat svjedoči i ranije izjave iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije kako Sporazuma jednostavno nema.

“Ministarstvo jeste depozitar međunarodnih ugovora, ima ih još iz vremena Kraljevine Srbije, ali ovog sporazuma nema” rečeno je za list Politika u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije još 2008. godine.

Međutim ovo se kosi sa izjavom Vlade Nadeždina, bivšeg državnog funkcionera Srbije koji je kazao kako je on lično odnio original Dejtonskog sporazuma u tadašnje Ministarstvo i da bi trebalo da se taj dokument nalazi u arhivi Ministarstva.

Nadeždin je u vrijeme potpisivanja Dejtonskog sporazuma obavljao funkciju šefa kabineta ministra spoljnih poslova SRJ.

Hrvatska – Njima se to ne može dogoditi

Portal BUKA uputio je Ministarstvu za vanjske i europske poslove Republike Hrvatske upit u vezi sa nestankom Dejtonskog mirovnog sporazuma. Još čekamo odgovor.

U tom kontekstu možemo se pozvati na ranije objavljenu reakciju iz tog Ministarstva kako se podarazumijeva da Hrvastka ima tako važan dokument te da je on arhiviran u posebnoj prostojiri i pod posebnim uslovima arhiviranja.

Šta sad?

Čovjek koji je pokrenuo priču oko nestanka Dejtonskog mirovnog sporazuma Željko Komšić se danas pita kako je moguće da je tako važan dokument pronađen kod Kuntoša

“Treba naglasiti da to nije jedini primjerak. Ima još primjeraka Dejtonskog sporazuma koji su trebali biti doneseni u BiH ili su doneseni pa nestali. Moguće da se nakon nekoliko vremena još koji primjerak negdje pojavi. Ja mogu shvatiti i ono vrijeme i rat i nerede i sve što je vladalo, ali ipak s takvim aktom postupati na taj način, pa da se nakon toliko godina desi ovo što se desilo jučer, ipak je nevjerovatno za bilo koju zemlju”, kazao je Komšić za Radiosarajevo.ba.

Dragan Čavić, bivši predsjednik Republike Srpske za BUKU pretpostavlja da je Dejtonski sporazum kao i drugi brojni dokumenti sklonjeni 1997 godine a prije primopredaje vlasti sa Petrom Đokićem koji je izabran za predsjednika Narodne Skupštine i da je do dan danas bio u nekim tajnim skloništima. Tvrdi kako nije u pitanju samo Dejtonski mirovni sporazum već i ostali dokumenti koji su u vezi sa dejtonskim i postdejtonskim periodom.

” Ovo se pretpostavljam moglo dogoditi 1997. godine kada su raspisani vanredni izbori i konstituisana nova skupštinska većina. Tada je skupština zasjedala u Bijeljini, prije nego što je došlo do primopredaje između Petra Đokića i seljenje Skupštine u Banjaluku, Kalinić je očigledno u pripremi primopredaje dio tih dokumenata, a to je bilo vrlo smutno vrijeme, kada je Ifor upadao u razne institucije, on sklonio jedan dio tih dokumenata da se sačuvaju. Sjednice Narodne skupštine su se prvo održavale u Domu kulture u Banjaluci, pa je onda Dom vojske pretvoren u skupštinu, tako da je preseljenje Skupštine na današnju lokaciju uslijedilo tek 1999- 2000. godine” ističe Čavić za BUKU.

Politički analitičar Almir Terzić kaže za BUKU kako ništa u ovoj zemlji nije slučajno, pa ni ovaj iznenadni pronalazk Dejtonskog mirovnog sporazuma te da samo naivan može povjerovati da je u BiH postojao jedan originalni sporazum.

“Samo naivan može povjerovati kao da se pojavio baš sada, 22 godine poslije. U ovo vrijeme i ovim okolnostima. Već odavno se mi valjamo po blatu i dnu” rekao je Terzić za BUKU.