Naslovnica Kolumne Za Visoko.co....

Za Visoko.co.ba piše dr.Zijad Handžić: Šećerna bolest

315
PODIJELI

Šećerna bolest (lat. Diabetes mellitus) je bolest koja nastaje kao posljedica smanjenog ili potpunog izostanka lučenja hormona inzulina koji se stvara u gušterači. Ovaj hormon je potreban za normalan proces metabolizma ugljikohidrata, a u vezi s tim povezan je  i sa metabolizmom bjelančevina i masti. Pri tome je poremećena ravnoteža i sa drugim žlijezdama organizma, odnosno endokrinim žlijezdama.To su žlijezde koje luče svoje hormone direktno u organizam, a bez dejstva tih hormona organizam ne bi mogao da funkcionira. Dnevna potreba inzulina je između 30 i 50 jedinica. Međutim, mnogim dijabetičarima je potrebno i više od 50 jedinica dnevno.

UZROCI NASTANKA ŠEĆERNE BOLESTI:

  • Naslijeđe igra jako važnu ulogu. Smatra se da 50% dijabetičara imaju u bližoj porodici nekoga ko boluje od dijabetesa.
  • Debljina, također, ima veliki uticaj na nastanak dijabetesa. Gotovo 80% dijabetičara ima višak kilograma ili su ih imali prije otkrivene bolesti.

U ostale uzročnike spadaju :

  • poremećaj hormonalne ravnoteže
  • psihička stanja
  • arterioskleroza
  • oštećenja gušterače
  • infekcije
  • traume itd.

Dijabetes se pojavljuje češće u pubertetu, klimaksu, menopauzi, jer se u tim razdobljima života remeti hormonalna ravnoteža.

SIMPTOMI I KOMPLIKACIJE

U većini slučajeva teško je utvrditi kada je bolest počela, jer bolest nastaje polagano i bez uočljivih simptoma. Prvi simptomi su jaka žeđ poslije jela (polidipsia), pojačano mokrenje (poliuria), povećan apetit (polifagia) i postepeni gubitak na težini. Povećava se količina šećera u krvi a zatim i u mokraći. Obzirom da se povećava izlučivanje tečnosti dolazi do dehidratacije organizma pa sluznica usne šupljine i jezik postaju suhi, crveni, a mogu da se pojave i grčevi u nogama naročito noću. Kod žena se mogu javiti promjene na koži u genitalnoj regiji što izaziva svrbež. Bjelančevine se razgrađuju, rezerve masti se troše a to rezultira osjećajem umora i slabošću mišića. Kod težih stanja šećerne bolesti javlja se osjećaj hladnoće u tijelu, pospanost, ubrzan puls, promjene na očima (kararakta, retinopatija), promjene na probavnim organima, a u najtežim slučajevima promjrne na krvnim sudovima  naročito nogu. U takvim stanjima bolesnik se žali na hladnoću u nogama, zamor mišića pri hodanju tako da mora često da zastajkuje, a ako proces uznapreduje može da osjeća bolove u stopalima i prstima čak i u fazi mirovananja, pa i noću tokom spavanja. Sve ovo je posljedica arterioskleroze  (stvaranja naslaga na krvnim sudovima) što rezultira smanjenom cirkulacijom. U krajnjem stadiju ovih zbivanja može da dođe do gangrene (odumiranja tkiva) što zahtijeva hirurški zahvat tj. amputaciju dijela noge zahvaćenog gangrenom.

U posljedice šećerne bolesti spadaju i promjene na koronarnim arterijama tj. krvnim sudovima koji snabdijevaju srčani mišić krvlju i kisikom neophodnim za normalan rad srca.Tu se može javiti suženje i začepljenje koronarnih krvnih sudova a to može izazvati srčani infarkt.

Oboljenje bubrega može, također, biti komplikacija šećerne bolesti. Naročito često je u pitanuju pyelonephritis.

Promjene na očima su, također, česta komplikacija šećerne bolesti. Najčešće se javlja retinopatija tj. oštećenje mrežnice oka što može da vodi slabljenju i gubitku vida.

Česte su i tzv. dijabetičke neuropatije. Simptomi ovog stanja ogledaju se u vidu neodređenih bolova, grčeva, ukočenosti, svrbeža naročito na nogama. Ove neprijatnosti su češće noću i pri izlaganju hladnoći. Ako stanje napreduje mogu se javiti parestezije što se manifestira osjećajem trnjenja, bockanja, utrnulosti, mravinjanja ili bockanja.

TRUDNOĆA I DIJABETES

Trudnoća, uz adekvatnu primjenu inzulina, ne bi trebalo da predstavlja veliki problem. Neophodno je da se bude pod stalnim nadzorom dijabetologa, jer je utvrđeno da većina trudnica oboljelih od dijabetesa za prva tri i posljednja tri mjeseca trudnoće trebaju veću dozu inzulina, jer u prva tri mjeseca trudnoće dolazi do hormonalne neuravnoteženosti, a u posljednja tri mjeseca povećava se potreba za kalorijama.

DIJABETES U DJEČIJOJ DOBI

Dijabetes kod djece teže se dijagnosticira nego kod odraslih.To se naročito odnosi na sasvim malu djecu. Kod starije djece uočava se umor, bolovi u rukama i nogama, glavobolja, pojačana žeđ, mokrenje, gubitak na težini. Gotovo svoj djeci-dijabetičarima potreban je inzulin.

ZNAČAJ DIJETE U LIJEČENJU DIJABETES

Nijedan dijabetičar ne smije zanemariti dijetalnu ishranu ma u kom stadiju šećerne bolesti se nalazio, jer to spada u jedan od najvažnijih faktora liječenja ovog oboljenja. Prije svega, što se time, u nekim stadijima bolesti, može i bez lijekova regulirati normalna količina šećera u organizmu. Neophodno je da svoju tjelesnu težinu približe što je više moguće idealnoj težini koja se određuje specijalnim tablicama težine uzimajući u obzir dob, visinu i spol. Mora se voditi računa o ukupnoj kaloričnoj vrijednosti kao i o sastavu hrane. Za to služe tablice koje pokazuju koliko npr. 100 grama nekog povrća sadrži grama ugljikohidrata, bjelančevina, masti, vitamina i minerala. Uloženi trud u to izučavanje višestruko se isplati. Dnevnu količinu uzete hrane treba podijeliti u 6 dnevnih obroka kako bi se osigurao podjednak raspored kalorija i izbjeglo povišenje šećera poslije uzetog obroka. Količinu uzetih ugljikohidrata određuje težina bolesti. Ako je dijabetes blažeg oblika često se sa 100-135 grama ugljikohidrata u dijeti može postići normalizacija šećera u krvi i bez lijekova. Treba voditi računa o zastupljenosti vitamina i minerala u ishrani, jer dijabetičari trebaju nekada i veće količine nego ostale osobe koje nemaju dijabetes. Najbolje je obratiti se nutricionistima, liječnicima-specijalistima za ishranu, koji će dati najbolje savjete.

Svako ko oboli od šećerne bolesti mora to shvatiti kao ozbiljno i doživotno oboljenje. Ako se bolest rano otkrije, odlascima na redovne liječničke kontrole, uzimanjem propisanih lijekova, dijetalnom ishranom može se uspješno „nositi“ sa tom bolešću. Međutim, nemarnim odnosom bolesnik se suočava sa opasnim posljedicama, jer se radi o „podmukloj“ bolesti koja bespovratno uništava vitalne organe tijela. Pri liječenju šečerne bolesti, pored liječenja lijekovima oficijelne medicine, homeopatski lijekovi su vrlo učinkoviti koji djeluju stimulirajuće na guštereču i time smanjuju potrebu za inzulinom i ne dozvoljavaju velike oscilacije hormona. Sličan učinak ima i primjena fitoterapije tj. upotreba biljnih preparata u obliku čajeva, tinktura (biljnih kapi) ili tableta.

Dr. Zijad Handžić završio je 2001. godine studij klasične homeopatije pri ‘The London International Collage of Homeopathy’, a 2004. godine postdiplomski studij klasične homeopatije pri ‘Homeopaths without Borders Netherlands’. Od 2001. godine uspješno se bavi liječenjem oboljelih pomoću homeopatije. Pored homeopatije, također se bavi i liječenjem klinički ispitanim ljekovitim biljem koje je najučinkovitije za liječenje određenih bolesti.

mob: 062 564 053 e-mail: zijad.handzic@gmail.com

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.