“Ne sjećam se ničega. Noga mi je bila nateknuta. Izašao sam vani i pao. Od tada je crno. Nisam imao zdravstveno osiguranje, nikakve dokumente. Ovdje mi je pomogla socijalna radnica i osoblje, dobio sam sve dokumente. Medicinske sestre su me okupale, ljekari me operisali i spasili”, rekao je Memić.
Težak život doveo ga je do ove situacije. Od malih nogu prepušten je ulici. Nakon što je bio u zatvoru četiri godine ponovo je vraćen na ulicu. Otac mu je umro, majke nema. Izgubio je zdravstveno osiguranje, a ličnu kartu nije izvadio jer nije imao novac. Bez dokumenata je bio tri godine.
Kada ga je dovezla Hitna pomoć, medicinske sestre i ljekari su se udružili, nabavili odjeću, nahranili ga, okupali i brinuli o njemu kao o svom najbližem. Diplomirana socijalna radnica KCUS-a Emira Demirović upoznata je o Memićevom slučaju od prvog dana.
“Pismenim putem smo obavijestili nadležnu socijalnu službu Općine Ilidža, koji su po zakonu bili dužni da se uključe u rješavanje ovog problema kada je riječ o dokumentima kao što su lična karta i zdravstvena knjižica te stambeno zbrinjavanje. U toku je rad na pronalasku smještaja i on bi trebao uskoro biti zbrinut u jednoj od ustanova”, kazala je Demirović koja i mimo posla dolazi redovno Memiću u posjetu i razgovara s njim.
Šef Petog odjela ortopedije na kojem leži Memić prof. dr. Fuad Džanković kazao je kako su Memićevi vitalni parametri bili izrazito poremećeni i da je bio životno ugrožen.
“Imao je duboku vensku trombozu s krvarenjem. Iz dana u dan smo dobijali šansu za njegov dodatni oporavak. Timskim radom smo došli do stanja u kojem je sada i ostalo nam je samo da riješimo ograničenu pokretljivost desnog koljena”, rekao je za Klix.ba Džanković.
Šef Klinike za ortopediju prof. dr. Ismet Gavrankapetanović kazao je kako je bio njihov zadatak, ali i zadovoljstvo, da zajednički pomognu ljudskom biću kojem je pomoć bila potrebna.
“Snaga jednog društva najviše se ogleda u tome koliko pružite ruku i pomognete najslabijoj karici. On je bio najslabija karika. Pružili smo mu ruku i uradili svoj posao. Takvih je pacijenata ovdje stotine i hiljade koji prolaze nijemo u tišini, a svaki dan ovi vrijedni ljudi, rizikujući svoje živote, neumorno rade posao zbog kojeg vrijedi živjeti”, rekao je Gavrankapetanović.
Iako su većinom na meti kritika, medicinske sestre ovog odjela pokazale su šta znači biti čovjek. Šefica Emina Omerhodžić kazala je kako su njene sestre dale maksimum da ga dovedu u ovo stanje u kojem je sada. Neke su donijele donji veš od kuće, nabavile su majice, pidžamu i sve potrebno da bi se osjećao dostojanstveno.
“Mi smo u društvu gdje ljudi vide samo negativne strane. Mi radimo s vrlo teškim pacijentima i mislim da sestre daju maksimum u liječenju”, kazala je Omerhodžić.
Glavni medicinski tehničar i dobitnik Šestoaprilske nagrade Hadžan Konjo istakao je kako ovo nije usamljen slučaj i da su često svjedoci pacijenata koji dolaze bez osiguranja, s ulice i da ih njihovi najmiliji ne žele voditi kući.
“Najhumaniji ljudi su zdravstveni radnici, a to mogu biti samo oni koji vole ljude i život. Neopravdano smo izloženi kritikama jer nisu upućeni u naš posao, ali promijene mišljenje nakon što budu hospitalizirani kod nas. Veliko zalaganje, trud i odricanje ulažemo u zdravlje pacijenata”, rekao je Konjo.
Memić bi uskoro trebao biti otpušten iz bolnice, nakon čega će ići na rehabilitaciju u jednoj od institucija. Nakon toga, ima priliku da izgradi svoj život ispočetka i bude sretan čovjek.
“Dobio sam drugu priliku. To mi mnogo znači i ovaj put ću je pametno iskoristiti i boriti se, jer nema druge”, poručio je Memić.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.