Naslovnica BiH Adnan Jašarsp...

Adnan Jašarspahić za BH Novinare / Biti novinar u maloj sredini: Svakodnevna borba sa lokalnim moćnicima koji vam žele propast

1387

Valjda bi funkcija novinarstva trebala biti da govori tačne stvari o pogrešnim ljudima. Međutim, kada govorimo o radu novinara i njihovim pravima u malim sredinama ontološko pitanje je kako biti novinar u ova šugava vremena. Politički pritisci, prijetnje i fizički napadi na novinare su svakodnevnica i o tome se malo zna iz prostog razloga jer novinari u malim sredinama, gdje vlada zakon jačeg, ovakve stvari ne smiju da prijavljuju. Naprotiv, njih tuže i prijavljuju upravo oni koji im i prijete.

Piše: Adnan Jašarspahić za BH Novinari

Uplašeni oglašivači i dugotrajni sudski procesi

Ranije su u malim sredinama obično postojale neke lokalne novine, radio stanica ili televizija, svi finansirani iz budžeta Opštine, pa je samim tim i uređivačka politika bila onakva kakvom je žele vidjeti oni koji finansiraju takve medije. Međutim, pojavom novih medija i društvenih mreža, koji imaju sve veću snagu i sve češće se koriste za pokretanje priča koje su važne za građane, tzv. tradicionalni mediji su izgubili primat, a internet portali su postali problem onima koji su do tada kontrolisali javni prostor i plasirali građanima samo svoje istine. Zahvaljujući prevashodno uticaju novih medija i nastanku velikog broja internet portala u malim sredinama aktuelizirane su i mnoge teme kojima tradicionalni mediji kontrolisani od strane vlasti nisu htjeli da ustupe svoj prostor. Zanimljivo je da teme koje najviše interesuju građane, kao što su korupcija i nepotizam, svoje mjesto prije nađu u novim medijima, nego u javnim servisima koje građani direktno finansiraju.

Tu sada dolazimo do pitanja radnih prava novinara u lokalnim medijima. Portal čiji sam ja vlasnik, Visoko.co.ba, nastao je 1998.godine i kao takav se može smatrati jednim od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Kao pionir onoga što se zove “news portal” prošao je kroz sve faze razvoja i radnih prava novinara u malim sredinama, što podrazumijeva i veliki broj tužbi i opomena pred tužbu, kao i prijetnji, odnosno fizičkih napada koji su izvršeni na naše novinare, te pokušaja diskreditacije po bilo kojim osnovama, a da pritom nismo imali nikoga da nas adekvatno zaštiti, od policije do sudstva, koji su uvijek bili u uskoj vezi sa politikom na vlasti. Uz sve to, nezavisni mediji u malim sredinama gube i tržišnu bitku bez obzira na uticaj koji imaju i povjerenje čitalaca. Prosto niko ne smije da se oglašava na takvim medijima, iz razloga što lokalni šerif odmah uskraćuje urbanističke, građevinske i svake druge dozvole, te utječe na to da svakojake inspekcije često budu “gosti” onih koji se i odvaže oglašavati na takvim medijima. Nasuprot takvih portala, i nezavisnih, i časnih novinara stoje mediji i mediokriteti unutar njih koji su zapravo PR agencije određenih skupina, da li političkih ili korporativnih. Oni pravi su u manjini, ali isto je i sa vrhovima planina koji su u manjini, ali se vide izdaleka.

Takav je slučaj i sa Visoko.co.ba, nakon dugotrajnih sudskih borbi, vansudskih nagodbi koje su za cilj imale samo finansijsko slabljenje i pokušaj trajnog uništavanja jednog lokalnog medija konačno se desio presedan. Nakon jedne od stotina prijetnji koje smo imali i nakon reakcije Udruženja BH novinari i Društva novinara oglasio se i OSCE. U februaru ove godine predstavnik OSCE-a za slobodu medija Harlem Désir i šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce G. Berton osudili su prijetnje upućene novinarima u Visokom. Naime, lično sam kao vlasnik Visoko.co.ba podnio prijavu protiv dvije osobe povezane sa lokalnim visokim zvaničnikom, zbog prijetnji koje su mi te osobe uputile putem društvenih medija. Ti slučajevi su trenutno u Tužilaštvu ZDK-a. Također, i novinar Dario Božić je podnio tužbu protiv načelnice Babić koja je na svojoj zvaničnoj Facebook stranici i Facebook profilu objavila njegovu fotošopiranu fotografiju sa šajkačom i kokardom, uz popratni uvredljivi i klevetnički status, koji insinuira kako je targetirani novinar četnik, a što je također jedna vrsta brutalnog pritiska na Božića i njegovu porodicu, s obzirom na to da su Hrvati u Visokom manjina.

Nakon objavljene fotografije roditelji Darija Božića su završili u bolnici, a da apsurd bude veći, a kleveta još bezobzirnija i neodgovornija, posebno jer dolazi od nositeljice izvršne vlasti, Dario Božić je u periodu 1992-1995. godine bio pripadnik Armije RBiH, koji je časno branio Visoko i svoju zemlju.

U međuvremenu, pritisci su nastavljeni pa smo tako dobili i najnoviju tužbu za seriju tekstova koje smo objavili na temu nepotizma u Visokom. Međutim, presudom Općinskog suda u Visokom u cjelosti je odbačen tužbeni zahtjev gradonačelnice Visokog Amre Babić protiv novinara i urednika portala Visoko.co.ba Adnana Jašarspahića, “radi nanošenja štete zbog klevete”. Zbog povrede časti i ugleda, u vezi sa tekstovima o nepotizmu prilikom zapošljavanja u Visokom načelnica Babić je od mene lično tražila 10.100 KM odštete, a sada će umjesto toga morati platiti sudske troškove.

Ovdje je izuzetno važno istaći da se sudija u ovom slučaju Avdija Avdić pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i u obrazloženju, između ostalog, naveo da je “dužnost medija da pružaju i saopćavaju informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa, uključujući i informacije koje se tiču ponašanja zvaničnika vlasti”. U konkretnom slučaju, tužiteljica je javna ličnost, gradonačelnica Visokog, te kako proizlazi iz prakse Evropskog suda, malo je prostora unutar člana 10. stav 2. za ograničavanje političkog govora ili debate o pitanjima od javnog interesa – naveo je u obrazloženju sudija Avdić.

Od 2003. godine, od kada je zaštita od klevete u Bosni i Hercegovini regulisana odgovarajućim zakonom, prema mnogim istraživanjima pretvorio se u direktan pritisak na novinare i medije, odnosno u kršenje prava na slobodu izražavanja, uključujući i pravo na slobodni rad medija i novinarsko izvještavanje.

Ohrabrujuće inicijative

Također, smatram jako važnim i činjenice kako su nakon slučaja iz Visokog reagovali zastupnici u Federalnom, odnosno Državnom parlamentu Senaid Begić i Damir Arnaut. Senaid Begić je podnio inicijativu da se napadi na novinare tretiraju kao napadi na službenu osobu i zatražio kazne zatvora od tri do pet godina zatvora. Pomenuta inicijativa je usvojena u februaru 2019, prije famoznog “napada u Sarajevu” na kameru, a ne na novinara, što je, između ostalog, pokazalo opravdanost te inicijative.

“Odmah nakon godišnjih odmora, u septembru ću u parlamentarnu proceduru predložiti izmjene KZFBiH, gdje bi se napad na novinara tretirao kao napad na službenu osobu. U prijedlogu će stajati da je zaprijećena kazna za napad od tri do pet godina zatvora, ovisno od težine djela.” – izjavio je za Oslobođenje Begić.

Damir Arnaut je istakao kako je trenutno u toku više od 1.000 tužbi protiv novinara. Mediji su u strahu, pogotovo manji mediji, njihovi novinari provode vrijeme na sudu umjesto da rade svoj posao. On smatra da svako ko sebe svjesno stavi u javni prostor spada u javnu ličnost. Neko ko sebe stavi svjesno u javni prostor ne može od medija očekivati samo svoju promociju. On je pozdravio odluku suda u Visokom, gdje je načelnica tužila novinare zbog objavljenih tekstova o nepotizmu i izgubila taj spor, zato što je sud primijenio praksu Evropskog suda za ljudska prava i također, kao i Begić, smatra da je potrebno izmijeniti zakon.

“Neophodno je izmijeniti zakon da se kaže da će se za političare primjenjivati viši standard. Od 1964. godine, kada je Vrhovni sud SAD-a uspostavio taj standard, on je vrlo jasan. Ova inicijativa treba biti usvojena na državnom parlamentu, nadam se da će što brže profunkcionisati” – izjavio je Arnaut za N1 televiziju.

Ipak, bez obzira ne ove inicijative u malim sredinama i dalje postoje brojni problemi kada je riječ o lokalnim medijima. Na svaki ozbiljan lokalni medij, koji je osnovan s ciljem poboljšanja informisanosti i života u lokalnoj zajednici, na način da ukazuje onima koji gospodare javnim proračunom i koji manje-više u svakoj sredini imaju odsutnost osjećaja za javni interes, pojave se najmanje tri druga instant medija finansirana od strane tri najače stranke u tom gradu. Njihov primarni zadatak je diskreditacija onih koji rade u ovom mediju, koji pokušava tržišno da se nametne sa ozbiljnim i pravim pričama o istini koja se dešava u njihovim lokalnim sredinama.

Puno je teže biti novinar u malom gradu nego, recimo, u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Mostaru. Razlog je to što su male sredine pune lokalnih moćnika spremnih da uzimaju stvar u svoje ruke i koji gospodare policijom, sudstvom i javnim sektorom. Tako da je velika hrabrost i pokušati biti nezavisni medij i novinar u maloj sredini, dok u većim sredinama još uvijek postoje mehanizmi koji kako-tako štite novinarsku profesiju.

 

Visoko.co.ba/BH Novinari

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.