Prije nekoliko dana u Avazu je izašao kratki razgovor novinara Ljubomira Ljubojevića i akademskog grafičara Milijanka Miholjčića, kustosa u galeriji Centra za kulturu Bijeljina, inače rođenog u Visokom, 16. aprila 1957. godine. Miholjčić je završio Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek Grafika 1981. godine u Sarajevu, usvajajući znanja od profesora Mersada Berbera i Dževada Hoze. Od 1983. do 1992. godine radio je kao kustos u Galeriji “Likum '76” u Visokom i organizovao više od stotinu izložbi najeminentnijih umjetnika iz BiH i prostora tadašnje Jugoslavije. U nastavku donosimo odlomke iz intervjua, a koji se direktno tiču Visokog.
*Na stolu držite knjigu “Visočka nahija”. Po čemu pamtite taj period života?
– Visoko je stari trgovački grad, jer su Visočani i u srednjem vijeku trgovali kožom sa Dubrovnikom. Ta tradicija je duga i neizbrisiva. Visoko je specifična čaršija. Sarajlije su subotom dolazile da kupuju u Visokom. Tu se mogla kupiti i svila.
*Ipak, danas je Visoko više poznato po piramidama?
– Čast piramidama, ali ja pamtim tvrđavu sa više ulaza, gdje smo se igrali. Visoko i okolina, a to su geolozi ispitali, posjeduje te prirodne kamene pločaste slojeve. Na rijeci Fojnici, plaža Police, bila je prirodno izlivena. Sa tih ploča smo skakali u vodu.
*U kojoj mjeri je to područje arheološki ispitano?
– Područje Visokog posjeduje ogromno arheološko blago, staro 4500 godina, od neolita, paleolita, kamenog doba, željeznog doba pa do srednjeg vijeka. Centar bosanske države bio je u Visokom. Kralj Tvrtko Kotromanić je tu stolovao, na Visočici.
*Šta to ima Visoko što nema Sarajevo?
– Sarajlije su prije rata bile pomalo ljubomorne na Visočane, jer smo imali svoje udruženje likovnih umjetnika. Dvadesetak umjetnika je bilo okupljeno u to udruženje. Dobili smo staru barutanu i ona je renovirana u Galeriju Likum ‘76. Prošle godine je proslavila 40 godina. Bio sam na obilježavanju tog jubileja i zahvalan sam Mehmedu Klepi i njegovom sinu za poziv i dobrodošlicu.
*Ipak, Sarajevo ima “Collegium artisticum”?
– Naravno, ipak tvrdim da je visočka likovna scena u to vrijeme bila izuzetno jaka, jer je polovina umjetnika iz Visokog bila u članostvu “Collegium artisticuma”.
*Često spominjete selo Čekrčiće. Zbog čega?
– To je prigradsko naselje s petoro-šestoro profesionalnih likovnih umjetnika. Tu je živio Slobodan Samaradžić Čočo, kostimograf, njegova supruga Kosana, koja je Akademiju završila u Sarajevu, a za to selo vezan je rodbinskim vezama i slikar Ratko Lalić. I Radmila Ostojić je bila kostimograf. Jovo Lalić je bio akademski slikar.
Avaz / Visoko.co.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.