Amel Tuka devet godina u AK Zenica

avršilo se devet godina kako je Amel Tuka, najbolji bh. sportista ušao u profesionalni sport postavši član Atletskog kluba Zenica – Amel Tuka je bosanskohercegovački atletičar. Trenutno je najtrofejniji atletičar u Bosni i Hercegovini.

Njegove discipline su trke na kraće i srednje staze, a u ovim disciplinama postavio je dva nacionalna rekorda, te brojne evropske rekorde. Rođen je 9. januara 1991. godine u Zenici, odrastao je u Kaknju. Živi u italijanskom gradu Busolegno, a kada ne nastupa na mitinzima širom svijeta, Tuka rado boravi u rodnoj Zenici i gradu u kojem je odrastao, Kaknju.

Specijalnost su mu utrke na 800 (primarna disciplina) i 400 metara; u obje discipline drži nacionalni rekord. Član je Atletskog kluba Zenica. Osvajač je bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva 2015. u disciplini 800 m.

U julu 2015. godine ostvario je najbolje vreme u trci na 800 metara na mitingu u Monaku, a na Svetskom prvenstvu u atletici 2015. godine u Pekingu osvojio je treće mjesto u istoj disciplini.

Amel Tuka je odrastao u naselju Modrinje kod Kaknja. Otac mu se zove Senad, a majka Nermina. Ima stariju sestru Amelu. Osnovnu i Srednju tehničku školu „Kemal Kapetanović“ završio je u Kaknju. Bio je odličan učenik i volio je matematiku, a od sedmog razreda je trenirao karate, te nekoliko puta bio prvak Bosne i Hercegovine u ovom sportu. Nakon položenog crnog pojasa prestao je da se bavi karateom.

Ljubav prema sportu naslijedio je od oca Senada koji je u mladosti trenirao boks i karate. Iako su roditelji željeli da, poput sestre Amele upiše medicinsku školu u Zenici, Amel je želio da se bavi mašinstvom. Zato je nakon završene srednje škole upisao Mašinski fakultet u Zenici.

Atletikom se počeo baviti sasvim slučajno kad je 2008, kao učenik 3. razreda STŠ “Kemal Kapetanović” iz Kaknja. Na nagovor profesorice učestvovao je školskom takmičenju u atletici koje je održano na stadionu Fudbalskog kluba Mladost u Kaknju. Tu je ostvario svoju prvu pobjedu i to u trci na 400 metara. Nakon toga, kao učenik trećeg razreda predstavljao je svoju školu na Malim olimpijskim igrama u Zenici. Učestvovao je na Malim olimpijskim igrama u Zenici i pobijedio u utrci na 400 m. Trener AK Zenica Halid Sedić pozvao ga je na razgovor, nakon kojeg je Tuka postao član tog kluba.

Budući da je živio u Kaknju, morao je svakodnevno dolaziti na treninge u Zenicu. Samo nekoliko mjeseci kasnije zabilježio je svoj prvi uspjeh: pobijedio je na 400 i 800 m na juniorskom prvenstvu BiH. Slijedio je ulazak u reprezentaciju i učešće na Balkanskom juniorskom prvenstvu u atletici u Grčkoj, gdje je bio treći. Nakon ovog uspjeha proglašen je atletskim otkrićem godine u BiH.

Od 2010. stalni je član seniorske reprezentacije na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva i na svim takmičenjima bio je na pobjedničkom postolju.

U junu 2013. pobijedio je na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva rezultatom 1:51,11. Mjesec kasnije, na Evropskom prvenstvu U-23, osvojio je 3. mjesto na 800 m i postavio nacionalni rekord 1:46.29.

Tada je upoznao italijanskog trenera Đanija Gidinija (Gianni Ghidini). Pre nego što je počeo da trenira Amela, Italijan je radio s Vilfredom Bungijem (Wilfred Bungei), osvajačem zlatne olimpijske medalje na OI 2008. godine u Pekingu, Jusufom Kamelom (Yusuf Saad Kamel), osvajačem zlatne medalje na 1500 metara i brzonzane na 800 metara, te Vilijama Jampoja (William Yiampoy) bronzanog na Svjetskom prvenstvu 2005. godine u trci na 800 metara. Amel se tada preselio u italijanski grad Busolegna kod Verone. Menadžer mu je postao bivši atletičar Klaudijo Arduini (Claudio Arduini).

U 2014. osvaja bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu u Piteștiju (1:50.67) da bi na svom drugom Evropskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji u Zürichu bio šesti s novim nacionalnim rekordom od 1:46.12.

U 2015. osvaja zlatnu medalju na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu (1:48.86). 1 jula 2015, na mitingu u Velenju, postavio je novi nacionalni rekord, pobijedivši rezultatom 1:44.19. Rekord je popravio već nakon 10 dana, pobijedivši i u Madridu s vremenom 1:43:84. Šest dana kasnije, u svom prvom nastupu na nekom od mitinga Dijamantne lige u karijeri, ponovo je popravio lični i nacionalni rekord pobijedivši u Monaku s vremenom 1:42.51. To je bilo najbolje vrijeme sezone 2015. u tom trenutku, 32. rezultat svih vremena i 4. u Evropi.

Na SP 2015. u Pekingu ostvario je rezultat karijere osvojivši bronzanu medalju iza svjetskog rekordera Davida Rudishe i Poljaka Adama Kszczota. To je najveći uspjeh u historiji bosanskohercegovačke atletike.

Na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnom mitingu Dijamantne lige 2015, osvojio je 3. mjesto, što mu je bilo dovoljno i za 3. mjesto u ukupnom poretku ove discipline.

Prema izboru Asocijacije balkanskih atletskih federacija (ABAF), Tuka je osvojio titulu najboljeg atletičara na Balkanu u 2015.

Na atletskom mitingu u Sarajevu 11. juna 2016. popravio je lični i državni rekord na 400 m istrčavši ovu dionicu u vremenu 46.41, čime je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u Amsterdamu.

Na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru Tuka je u utrci kvalifikacija završio na 2. mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45:72, te se kvalificirao za polufinale. U polufinalnoj utrci završio je na 4. mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45:24, te se nije uspio kvalificirati za finale, a ukupno je imao 12. vrijeme.

I 2017. je za Amela bila veoma uspešna. Osvojio je prva mjesta na mitinzima u Padovi, Lucernu i Velenju, te drugo mesto u Birmingemu. Na 11. mitingu Dijamantske lige u Monaku je zauzeo šesto mjesto. Osvojio je prvo mjesto na takmičenju u Fungštatu u Njemačkoj, te treće mjesto na mitingu u italijanskom gradu Rovereto. Na Svjetskom prvenstvu u Londonu je bio peti u trci na 800 metara, te ostao bez plasmana u polufinala. To je pomalo razočaralo i njega i njegove brojne navijače u BiH. Ipak, Amel nije želeo da se pravda, pa je tek nakon mjesec dana priznao da je u Londonu trčao sa veoma visokom temperaturom, te da mu je krvna slika bila izuzetno loša.

Na trci za Veliku nagradu Srbije koja je održana u septembru u Novom Pazaru osvojio je prvo mjesto u disciplini na 400 metara. To mu je ujedno bila posjlednja trka u sezoni, ali kako sam kaže godinu nastavlja napornim treninzima i pripremama za nove mitinge.

Medalje i plasmani na velikim takmičenjima

2010. Evropsko timsko prvenstvo u atletici – Treća liga – 1. mjesto u disciplini 800m – 9. mjesto u disciplini 4x400m
2011. Evropsko timsko prvenstvo u atletici – Treća liga – 9. mjesto u disciplini 400m – 3. mjesto u disciplini 4x400m
2012. Evropsko prvenstvo u atletici (Helsinki) – 24. mjesto u disciplini 800m 2013. Evropsko timsko prvenstvo u atletici – Treća liga – 1. mjesto u discipini 800m – 3. mjesto u disciplini 400m
2013. Evropsko prvenstvo u kategoriji do 23 godine – 3. mjesto u disciplini 800m
2014. Evropsko prvenstvo u atletici (Cirih) – 6. mjesto u disciplini 800m
2015. Evropsko dvoransko prvenstvo (Prag) – 21. mjesto u disciplini 800m – Evropske igre – Treća liga (Baku) – 1. mjesto u disciplini 800m – Svjetsko atletsko prvenstvo (Peking) – 3. mjesto u disciplini 800m

2016. Evropsko atletsko prvenstvo (Amsterdam) – 4. mjesto u disciplini 800m – Olimpijske igre (Rio de Žaneiro) – 12. mjesto u disciplini 800m
2017. Evropsko dvoransko prvenstvo (Beograd) – 12. mjesto u disciplini 800m – Svjetsko atletsko prvenstvo (London) – 21. mjesto u disciplini 800m

Visoko.co.ba/Zenicablog.com