Za razliku od neautorizovanih biografija koje su kao posljedicu imale tužbe (kao što je bio slučaj sa David Bowie-jem i Paul McCartney-jem) ili čak prijetnje smrću (kojima se služio prgavi Morrissey kada je objavljena priča o bendu The Smiths), ove autobiografske romane su, ako im je vjerovati, napisale rok zvijezde lično ili uz pomoć novinara, pa su zahvaljujući tome napravile pravu eksploziju reakcija javnosti, fanova i kolega iz bendova. Mnoge su i prevedene na srpski te se lako mogu naći u domaćim knjižarama ili privatnim bibliotekama, a mi sada izdvajamo najbolje od njih.
Sting – “Raštimovana muzika“
“Stvarati hibrid tako što smo uzeli vučnu snagu rokenrola i bešavno je zavarili na klizeće korito regea, bio je zanimljiv poduhvat, pogotovo u trenutku kada je postpankerski pejzaž neke ljude počeo da podsjeća na ratište. Nama je to ratište izgledalo kao savršena prilika.“
Sting nam još jednom pokazuje da mu solo karijera prija, riješivši da se u pedesetim godinama oproba kao pisac a ne samo kao kantautor pjesama. Njegova priča počinje kao i svaka druga autobiografija, djetinjstvom i odrastanjem u Engleskoj, uticajem katoličke škole na njegovo vaspitanje kao i nezavidnom finansijskom situacijom u kojoj je bila njegova porodica koja je pripadala srednjoj klasi. Ostvarenje snova nastupa upoznavanjem sa Copeland-om i Summers-om iz čega je stvoren The Police. Tok života mu se mijenja, pa dosadne poslove koje je do tada bio prinuđen da radi, zamjenjuje gitarom i mikrofonom. Roman ne obuhvata čitav njegov život već je usredsređen na period prije nego što je postao Sting kakvog danas znamo, zaključno sa zalaskom karijere benda. Skoro 40 godina od prvog albuma The Police, on i dalje smatra veoma hrabrim poduhvatom osnivanje grupe koja se nije mogla svrstati u žanrove koji su vladali muzičkom scenom krajem 70-ih.
Anthony Kiedis – “Žive rane“
“Ušao sam u njegovu garderobu prije nastupa, samo da ga pozdravim. Tamo je bila i Kortni. Izgledao je ofucano, kao da je upravo izašao iz mašine za mljevenje mesa. Nosio je isparanu majicu, a koža mu je bila užasna. Izgledao je kao da danima nije spavao, ali je bio prelijep na neki uvrnut način. Oborila me je njegova harizmatična pojava.“
Detalje o svom burnom životu Kiedis je uz pomoć Larry-a Sloman-a prepričao bez uljepšavanja. Sa 11 godina se preselio u L.A. i počeo da živi sa ocem, dilerom koji je snabdijevao holivudsko tržište drogom. Već sa 13 godina je konzumirao opijate i učestvovao u razvratnim žurkama koje je organizovao njegov otac. Poslije kratke i neuspješne glumačke karijere, mladi Anthony već sa 20 godina upoznaje pakao heroina koji ga pretvara u klošara nezainteresovanog za bilo šta. Privremeni spas je našao upoznavši svoje drugare sa kojima je osnovao RHCP, međutim pošast će ga pratiti tokom gotovo čitave karijere benda. Mnogo lijepih žena i mnogo droge su ga odveli u beznađe iz kojeg je izašao poslije spiritualnog putovanja po Indiji, Borneu i Talandu kao i zahvaljujući porodici. Od anegdota se našla ona kada je uhvaćen u krevetu sa Cher a kao posebno iskustvo ističe susret sa svojim uzorom Curt Cobain-om.
Neil Young – “Teško izvojevan mir: san jednog hipika“
“Kad sam bio mlad, nikad nisam sanjao ovo. Sanjao sam boje i kako padam, između ostalog.”
Iako pripada slabije prihvaćenom žanru na našim prostorima, ova kanadska kantri rok legenda nas vodi na zanimljivo putovanje kroz svoju karijeru dugu više od 40 godina. Njegovi memoari koje je pisao sasvim sam, bez ghostwritera, su iskrena i duhovita priča o životu, onom o kojem je sanjao, onom kakav ustvari jeste i onom koji sada vodi.
Knjiga nije klasična autobiografija rok zvijezda već je pisana kao dnevnik, autor je intimni pripovjedač a čitaoca vodi u dubine svoje prošlosti i osjećanja, intenzivnih sjećanja o svom djetinjstvu u Kanadi, provođenju vremena sa porodicom na ranču Broken Arrow, učestvovanju u rok revoluciji 60-ih godina, usponima i padovima sa bendom Buffalo Springfield a zatim i Crosby, Stills, Nash & Young i Crazy Horse, svom političkom aktivizmu, bavljenju humanitarnim radom i mnogim drugim uzbudljivim trenucima svog života.
Eric Clapton – “Autobiografija“
“Bila je akustična, ali veoma uskog tijela, gotovo kao srednjovekovne engleske gitare, a na poleđini je imala sliku nage žene. Intuicija mi je govorila da je dobra. Uzeo sam je, i iako nisam zasvirao da me neko ne bi čuo, djelovala je savršeno, kao gitara iz snova.“
Jedan od najvećih gitarista svih vremena piše ispovijest o životu koji mu nije bio naklonjen, odrastanjem uz njegovu maloljetnu majku zbog čega je njegova sudbina bila u rukama bake i dede, osjećaju da je drugačiji i da ne pripada svom okruženju, ljubavi prema muzici i prvoj gitari koju je kupio, uspješnoj karijeri i svojim ličnim demonima…
Saznajemo kako je nastala čuvena “Layla”? Ko su bili ljudi koji su prolazili kroz njegov život? Kako je uspio da se sačuva živu glavu poslije ozbiljnih problema sa drogom i alkoholom? Autor je više skoncentrisan na emotivni nego na profesionalni dio svog života pa je samokritičan i svjestan svojih grešaka, ali uprkos tome sebe opisuje kao stidljivog dječaka koji samo voli muziku i sviranje gitare.
John Lydon – “Roten – zabranjeno za Irce, crnce i pse“
“Pank uopšte nije imao veze samo s jednom klasom – bio je kombinacija svega, ubačenog u kantu za smeće, žestoko promućkanog i istresenog.”
Cinični heroj panka prvi put otvoreno govori o trulom engleskom društvu, svom teškom djetinjstvu, ranoj mladosti i naravno, fenomenu zvanom Sex Pistols za koji sam kaže “možda i jesmo ljude plašili na smrt, ali u svemu tome bilo je i ozbiljnog humora”. Problematična majka, siromaštvo u kojem je živio, u stanu punom pacova bez kupatila i meningitis od kojeg je obolio kada je imao samo 7 godina su ostavili trajne posljedice na njegov život. Njegova irska katolička porodica mu je predstavljala dodatni teret jer su se u tom periodu u Engleskoj doseljenici tretirali kao građani drugog reda (ime knjige “No Irish, no blacks, no dogs“ je natpis koji je stajao na ulazu privatnih kuća sa sobama koje su se izdavale radnicima po Engleskoj, tokom 50-ih i 60-ih godina).
Johnny Rotten, buntovnik britkog jezika, osvjedočeni anarhista i antihrist, ni u jednom trenutku se ne ustručava da nemilosrdno “pljune“ rasistički engleski klasni sistem, školstvo, crkvu, pankere, hipike, Bitlse, Stonse, Malcolm-a McLaren-a i Vivienne Westwood, Ameriku i na kraju englesku kraljicu koju je nazvao fašistom i tako jedva preživio napad patriota da bi kasnije dobijao stalne prijetnje i uznemiravanja. Poznatiji po poruci koju su slali nego po muzici jer imaju svega jedan izdat studijski album i 4 singla, Pistolsi su bili bend koji je “probio led“ i napravio uvertiru svojim sljedbenicima. Kontroverze koje su ih pratile i o kojima se raspravlja i dan danas, Rotten je razjasnio u knjizi a to su zašto su imali medijsku zabranu, otkazivanja koncerata, propalu američku turneju, odlazak Glen-a Matlock-a iz benda i naravno hapšenje Sid-a Vicious-a zbog ubistva svoje devojke Nancy Spungen i njegova tragična smrt overdoziranjem u 21-oj godini. Knjiga koja će vas vratiti u kolijevku panka sa tačke gledišta jednog genija ali i otkriti šta su o njemu imali da kažu ljudi kao što su Steve Jones, Paul Cook, Billy Idol, Chrissie Hynde, Steve Severin i drugi.
Slash – “Slash“
“Uvijek je sve moralo da bude po mom. Sviram gitaru na moj način. Došao sam do granice smrti tjerajući po svom. Sâm sam se „skinuo“. Još uvijek sam ovdje – da li sam to zaslužio potpuno je druga priča.“
Saul Hudson uz pomoć Anthony-a Bozza-e nas uvodi u svoj život klasične rok zvijezde, ispunjen alkoholom, drogom, lijepim ženama i demoliranim hotelskim sobama. Uloga gitariste u bendu Guns'n'Roses je od njega napravila jednog od najboljih muzičara na svijetu, doduše donijevši sa sobom i apetit za destrukcijom – zavisnost od alkohola i heroina.
Ono što nas sve najviše zanima je njegov odnos sa Axl Rose-om sa kojim je bio u svađi godinama zbog Axl-ovog stalnog kašnjenja na nastupe, pravnih manipulacija kojima je stekao ekskluzivno pravo korištenja imena Guns'n'Roses i odstranjivanje Steven-a Adler-a i Izzy-a Stradlin-a iz benda. Uprkos ponudama koje je dobio pošto je objavio autobiografiju, Slash nikada ne bi snimio film o svom životu, jer smatra da se emocije iz knjige ne mogu prenijeti na veliko platno, kao i da ne postoji dovoljno dobar glumac koji bi tumačio njegov lik.
Billy Idol – “Igrati sa sobom“
“U stvarnost me je vratilo snažno cimanje dok me bolničari prebacuju sa ulice na nosila. Počeli su da mi sijeku odjeću i zaista mi se pojavljuje misao: Baš dobro što nisam obukao moju omiljenu kožnu jaknu. Razmišljao sam da je nabacim tog jutra, ali sam na kraju odabrao džins jer je dan bio tako divan.
Čudno je kako ti takva sranja prolaze kroz glavu bez obzira na okolnosti.“
Engleski panker i osnivač benda Generation X, Billy Idol objelodanio je iskrenu priču o svom uspjehu i iskušenjima koja mu je donijela slava. Pisao je svoju autobiografiju potpuno sam dugih šest godina i u kratkom roku je postala bestseler New York Times-a. Knjiga počinje bliskim susretom sa smrću, saobraćajnom nesrećom u kojoj je umalo izgubio nogu a pošto je živio u Londonu, Njujorku i L.A.-u, knjiga je s razlogom podijeljena na istoimena tri segmenta.
Idol je muzičar, tekstopisac, bajker, plejboj, zavisnik od teških droga, otac dvoje djece – sve to su uloge koje je prenio na papir iz svoje glave, hronološki, bez straha od osude i na izuzetno duhovit način. Otkriva sa kojim se poznatim engleskim pankerima družio, kako je upoznao svoju odabranicu Perri, kako je stvorio svoje najveće hitove, kad je doživio još jednu kliničku smrt, zašto se našao na sudu kao “seksualni nasilnik“, kako je uspio da se iščupa iz kovitlaca sopstvene zavisnosti i kako je tekao njegov odnos sa gitaristom i prijateljem Steve Stevens-om. Sebe opisuje kao: “Beznadežno sam podijeljen između tame i dobrote, buntovnika i sveca, seksualnog manijaka i monaha, pjesnika i propovjednika, demagoga i populiste. Sve u svemu, sve sam zapisao, iskreno, od srca. Izložio sam se potpuno, zato čuvajte mi leđa.“ Kompletnu recenziju knjige možete da pročitate ovde.
Patti Smith – “Samo djeca“
“Uputili smo se prema fontani, epicentru aktivnosti, kada je stariji par zastao i krenuo otvoreno da nas odmjerava. Robertu je prijalo da bude primjećen i nježno me je zagrlio. “Oh, slikaj ih”, rekla je žena svom pomalo smetenom mužu, “mislim da su umjetnici, možda postanu slavni“. “Jok, idemo dalje,” rekao je i slegnuo ramenima. “Oni su samo djeca.”
Njujorška pank ikona Patti Smith napisala je, na prvi pogled, sjetnu ljubavnu priču o svom partneru, prijatelju i srodnoj duši, fotografu Robert-u Mapplethorpe-u i opstanku ovo dvoje umjetnika u svetu istinskih velikana kao što su Bob Dylan-a, Jim Morrison-a, Andy Worhol-a, Jimi Hendrix-a, Janis Joplin. Autobiografija odstupa od klasičnih rok bahanalija, skoncentrisana je na ljubav, umjetničku inspiraciju, kulturu i prije svega život krajem 60-ih i početkom 70-ih godina. Otkriva da su joj John Coltrane, Little Richard i The Rolling Stones bili muzički a Bodler i Rembo umjetnički uzori.
Osim muzike i pisanja, Patti je i pjesnik, vizuelni umjetnik i fotograf. Dobila je niz prestižnih nagrada za svoje zbirke poezije a knjiga “Samo djeca“ je postala bestseler New York Times-a i osvojila jednu od najstarijih i najuglednijih američkih književnih nagrada „National Book Award“. 2015. godine je najavljeno i snimanje TV serije bazirane na knjizi.
Keith Richards – “Život“
“Pitaju me što ne prestanem da sviram? Neću moći sve dok ne riknem. Mislim da ne shvataju sasvim šta sve izvlačim iz toga.
Ne radim to samo zarad para ili radi vas. Radim to zarad sebe.”
Knjiga slavnog gitariste The Rolling Stones-a dugo je bila na vrhu liste bestselera, a izdavač je kao avans na njegov račun uplatio 7 miliona dolara, dok je knjiga prodata u dvostruko više primjeraka nego svi njegovi solo albumi zajedno. Čitaoci su upoznali “dušu Rolingstounsa“ koji je kao i svaka prava rok zvijezda iznio stvari o upotrebi raznih droga i raskalašnim životima članova najvećeg benda na svijetu mada sebe ne opisuje kao zavodnika. Interesantno je da Mick Jagger nikada nije objelodanio svoju autobiografiju iako su se pojavile mnoge knjige o njemu na koje nije davao komentare, ali objavljivanjem Richards-ovog “Života“ javno je izrazio svoje neslaganje oko pojedinih dijelova knjige. U prologu se nalazi rečenica “ja sam svih svojih devet života potrošio odmah na početku, ali još sam živ, još sviram, još se klatim…” Život ikone rokenrola od samog početka, porodice, prvih susreta sa akordima, osnivanja Stonsa, smrti Brian-a Jones-a, žena koje su ga osvojile, hapšenja zbog droge, odnosa sa Jagger-om i ljubavi koju ima prema muzici, zapisao je uz pomoć novinara James-a Fox-a. Knjiga je puna šokantnih činjenica koje su zapalile medije širom svijeta poput onih da je mijenjao krv da bi izbjegao posljedice pretjeranog konzumiranja droga ili da je ušmrkao pepeo svog kemiranog oca.
Bob Dylan – “Hronike, 1.deo“
“Smučio mi se način na koji su moji stihovi tumačeni van konteksta, njihov smisao dobio polemički ton, a ja proglašen ‘velikim bratom pobune’, ‘visokim sveštenikom protesta’, ‘carem otpadništva’, ‘vojvodom neposlušnosti’, ‘vođom grebatora’, ‘nadbiskupom anarhije’, ‘velikom zvjerkom’.
O čemu mi tu, do đavola, govorimo? Užasavajuće titule, kako god gledao na to.“
Potpuno neuobičajena autobiografija ovog velikana pod originalnim nazivom “Chronicles: Volume One” definitivno predstavlja jedan od najznačajnijih romana u historiji rock publicistike. Poslije svojih tekstova o kojima je nenadmašan, Dylan nam ni u ovoj knjizi ne pokazuje ništa manje genijalnosti. Opisuje čitavu epohu u kojoj je stvarao i vjerodostojno nam je dočarava uz ljude koje je tada upoznao i osjećaje koji su ga tada vodili. Iskreno, bez uljepšavanja stvarnosti, duhovito, cinično. Razbija iluzije o epitetima koje je nosio.
Forma u kojoj je pisana daleko je od običnog autobiografskog romana. Hronike čini pet cjelina bez hronološkog reda. Poglavlja “Udaranje recki” i “Izgubljena zemlja” bave se Dylan-ovim dolaskom u Njujork i folk scenom. “New Morning” govori o usponu njegove karijere, dok u “Oh, Mercy” opisuje snimanje istoimenog albuma krajem 80-ih a posljednjim poglavljem “Ledena rijeka” nas ponovo vraća na početak. “Nikad nisam bio ništa više od onog što jesam – folk muzičar koji netremice gleda u tu sivu svjetlucavu izmaglicu očiju zasljepljenih od suza i stvara pjesme koje će da lebde u njoj. Nisam nikad bio propovjednik koji čini čuda“. Magazin The Rolling Stone uvrstio je ovu autobiografiju u sam vrh liste i postavio pitanje: “Gde je više ta Nobelova nagrada?“
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.