Ajla Čaušević: Nezaposleni, nezadovoljni i puni straha / Should I Stay or Should I Go

Nezaposleni, puni straha, nezadovoljni sa obrazovnim sistemom i sa još mnogo stvari. Mi koji rijetko dobivamo bilo kakvu priliku za iskazivanjem, mi čiji se talenti nagrađuju u najmanjoj mogućoj mjeri.
DA, TO SMO MI MLADI!
(Zakonima o mladima smo definisani kao osobe dobi od 15 do 30 godina.)
Sjećate li se nas vi veliki i moćni?
Prema popisu iz 2013. u BiH je živjelo 730.850 mladih ljudi starosne dobi od 15 do 30 godina, dok ih je 1991. bilo 1.091.775.
Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, našu zemlju je u 2018. napustila više od 21.000 osoba, dok je od 2013. državu napustila 172.101 osoba.
(Ove podatke možete istražiti na internetu.)
Jedan od većih problema naše države je nezaposlenost mladih.
Često se kroz razne situacije nameće pitanje “Ima li perspektive za mlade u BiH?“.
Nekako smo kroz historiju, ne samo našu, nego cijelog svijeta, naučili da je sve dobro dok se ne puca.
Pričamo o 21. stoljeću, samo da vas podsjetim. O kakvim ratovima više govorimo? Je li rat donio išta dobro?
NIJE!
Imamo jednu planetu i vrijeme je da se svi zajedno brinemo o njoj, da pomažemo komšijama i da se podržavamo. Dosta je rata i dosta je priča o njemu!
Šta naša Bosna i Hercegovina može očekivati od svojih mladih?
NIŠTA!
“Na mladima svijet ostaje.” Da, svi se vi okrenete nama mladima kada vam je potrebna nada u bolje sutra. Postavlja se pitanje šta ste nam omogućili? U šta se uzdate?
Mladi napuštaju BiH, bolji su nam standardi za život u tuđoj zemlji sa završenom srednjom školom, nego u našoj državi sa završenim bilo kojim fakultetom. Imamo studente koji završe fakultet sa svim desetkama i dok čekaju kartu za bolje sutra, borave na birou za zapošljavanje.
Mladi masovno odlaze i to služi kao ventil, oni koji ostaju su većinom nezadovoljni. Zamislite da niko ne odlazi i počnemo tražiti bolji status, to je ogromna brojka mladih ljudi. To je odmah i veći problem za vas velike i moćne.
Imamo opciju, ostati ovdje i boriti se ili otići u inostranstvo. Možemo postati rodbina iz Njemačke, Amerike, Australije… Takvu rodbinu svi vole, jer žargonski rečeno oni su kada dođu jednom godišnje kod nas “puni kao brod”.
U ovoj zemlji se rijetko ko osjećaja sigurno i još rijeđe neko ovdje vidi perspektivu i budućnost.
Zar neko ima toliko hrabrosti uzeti sebi za pravo, kriviti omladinu koja nas mahom napušta. Mladi sve duže žive s roditeljima, teško staju na svoje noge, a još teže pronalaze prvi posao.
KAKVI SU NAM USLOVI, MI SMO ODLIČNI !!!!!
Veliki i moćni se nemaju vremena baviti ovim pitanjem. Nemaju apsolutno nikakve planove kako nas zadržati u BiH. Ne nude nam nikakvu nadu da će nam život učiniti lagodnijim.
Mislim da trebamo biti aktivni dio društva koji učestvuje u donošenju odluka, ali kako ćemo to biti kada nas ne vidite kao partnere?
Svi nivoi vlasti se trebaju ozbiljnije pozabaviti ovom temom i ponuditi riješenja za problem ove populacije, ako već očekuju nešto od nje.
Za ovo stanje nije kriva vlast, KRIVI SMO MI !!!!!
Mladi su pristali na manje nego što zaslužuju, a njihove porodice srkštenih ruku prihvaćaju da ih šalju trbuhom za kruhom ili hljebom, kako vam je draže.
Krivi smo svi što smo pristali na loše uslove. Dobro, ne baš svi – vi niste.
Prije smo Bosnu i Hercegovinu smatrali Pandorinom kutijom, ali sada više ne možemo koristiti ni taj naziv, to vrijeme je prošlo.
Čujem da je NADA U BOLJE SUTRA kupila jednosmjernu kartu i otputovala iz BiH sa agencijom Flixbus u Njemačku.