Ajla Čaušević: Profesor Fuad Šećerović

1651

Kažu da ne postoji tema o kojoj već neko nije pisao, a i ako postoji ta tema sigurno nije profesor.

MARKETING

Već više od godinu dana razmišljam da napišem kolumnu o čovjeku sa gustom sijedom kosom (KAO MALA SAM MISLILA DA JE ON DJEDA MRAZ), ali uvijek su se dešavali novi susreti, iznova i iznova, a ja sam shvatila da nikada neću uspjeti staviti sve u samo jednu kolumnu.

Mislim da neću pogriješiti ako kažem da u Visokom ne postoji osoba koja ne zna ko je profesor Fuad Šećerović ili koja barem nešto nije čula o njemu. Profesor matematike u penziji, zaljubljenik u umjetnost i historiju. Moje generacije su često slušale od starijih kakav je to profesor, kako je učio svoje učenike, kako je prije bilo u školi i znate kako to već ide, na kraju se uvijek dođe do zaključka da su stara vremena bila puno bolja i sretnija.

Još od malih nogu sam po aleji viđala profesora, uvijek vedrog sa nekom knjigom u ruci ili ako ništa sa par papira. Nešto što mi je uvijek bilo simpatično je to da profesor u svojim knjigama često zna imati i djeteline sa četiri lista koje dijeli poznanicima na ulici. Ne znam da li u Visokom postoji čovjek koji je ubrao više djetelina sa četiri lista. To mi je uvijek bilo zanimljivo i uvijek sam gledala ko će dobiti djetelinu od profesora. Kome li će profesor uljepšati taj dan i izmamiti osmijeh na lice.Kada nije imao knjige u rukama, viđala sam ga sa komadom drveta u ruci kako nešto rezbari i uvijek me zanimalo šta će na kraju izrezbariti, kakva će umjetnost nastati od tog običnog komadića drveta. Po zanimanju je profesor matematike u tom poslu je otišao i u penziju i zaista kao što kažu „ima matematiku u malom prstu“, a njegov dar za matematiku je naslijedila i njegova kćerka Nađa Šećerović koja je krenula očevim stopama i postala profesorica matematike, mada ja sam se se uvijek pitala šta je njegovo pravo zanimanje jer to je čovjek koji zaista voli sve nauke.

Međutim mene je lično uvijek više zanimao profesorov hobi.

Skulpturom se bavi od 1975. godine. Radi u bakru, željezu, kamenu i drvetu. U našem gradu čak postoji i galerija „Fuad Šećerović MMXIV“ u kojoj je predstavljeno mnogo eksponata na kojima je profesor radio mnogo godina. Profesor voli historiju, pa je dosta njegovih radova vrijedno za historiju Visokog, ali i za historiju cijele Bosne i Hercegovine.

Pitam se kako jedan ovako dobar matematičar također ima i toliku ljubav prema umjetnosti i historiji, a to koliko je profesor uspješan i u svom hobiju dokazuju i mnogobrojne samostalne i kolektivne izložbe koje ima iza sebe.

SAMOSTALNE IZLOŽBE :
1977. – 1987.> SŠC
1984. > Zanatski centar – Visoko
1985. > – Visoko
1986. > Otkrivena skulptura > ( koja se sada nalazi kod autobuske stanice u Visokom )
1986. > Trebinje
1987. > Visoko
1994. > Visoko
1995. > Visoko
> Jalija. Visoko
1995. > KDB > Zenica
2002. > Z.Muzej Visoko i IPC”E” Sarajevo
2012. > ASA galerija, Sarajevo

KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
1977. 1987. Amateri – Visoko
1980. i dalje izlaže redovno na Visočkim likovnim susretima
1982. Kakanj
1985. Maglaj
2002. Breza

(Podaci peuzeti sa Facebook stranice Profesor Fuad Šećerović)

Kako radim kao novinarka već nekoliko godina, nikada nisam otišla na neko kulturno dešavanje u našem gradu, a da profesor nije bio tu, tako da sam nakon samo par susreta sa profesorom dobila nadimak „Novinarkica“.

U razgovoru sa profesorom uvijek možete naučiti nešto novo. Pored velikog znanja i iskustva koje vam može pružiti čak i u prolazu, profesor pruža i veliku podršku kulturi i umjetnosti.

Profesor Šećerović je došao na promocije mojih knjiga iako su na prvoj bile dosta visoke temperature, a na drugoj jako niske sa zagađenim zrakom i na tome sam mu jako zahvalna.

Nekoliko mjeseci nakon druge promocije srela sam dragog profesora Fuada Šećerovića i onako me zamaha rukom da stanem. Naravno ja zastadoh, a on onako ležerno kao da je to najnormalnija stvar izvadi iz svog džepa moju knjigu i otvori prvu stranicu. Opisao me upravo onako kako bih i ja sama sebe opisala. Ne mogu vam opisati kakve su me sve emocije u trenu preplavile. Nije da ja nešto poznajem profesora, ali sigurna sam da on poznaje sve u ovom gradu i to odlično rekla bih, onako u dušu.

Koliko li je samo puta prošao cijelu čaršiju uzduž i poprijeko, nema broja. Uvijek nasmijan i vedar. Koliko se njegova sijeda gusta kosa borila sa vjetrom dok je on sklanjao sa lica i razgovarao sa prolaznicima.

Nemojte da mislite da se profesor samo iz kulture pozdravlja sa prolaznicima jer možete ostati bez riječi kada se upustite sa njim u razgovor i on vam izrecituje sve članove familije pa čak i one za koje ne znate da ste u rodu sa njima, pa tek kasnije u razgovoru sa svojom porodicom shvatite da je profesor bio u pravu.

Ima osoba koje uvijek volite sresti na ulici, jedna od tih osoba je i profesor Šećerović.

Na ovaj način želim da mu se zahvalim za svu podršku koju mi je pružio! Želim da ga još puno godina viđamo na ulicama grada jer on je zaista komadić vedrog neba i djelić zlaćanog Sunca. On je zašitno lice našeg grada i da se mene pita ja bih za njegovog života napravila njegovu bistu u Visokom jer on to zaista zaslužuje.

Dragi profesore želim Vam dug i sretan život i da Vas još mnogo godina srećemo na našim gradskim ulicama.

Hvala Vam pofesore!

 

Visoko.co.ba/Ajla Čaušević

Komentari

komentara