Naslovnica Kolumne Cijene rastu,...

Cijene rastu, a rastu i plate … al’ uhljebima

Za Visoko.co.ba piše: Mirnes Kardaš

457
Gledajući u cijene današnje ponude voća i povrća u jednom tržnom centru, prisjetih se cijena od prije desetak godina, a onda mi naumpadoše i moje platne liste pa sklopih neku vremensku crtu o padu standarda, siromašenju i apsolutnoj nebrizi političara prema običnom čovjeku. Cijene pojedinih vrsta povrća su danas rekordne. Cijena paprika varira od sedam do devet maraka po kilogramu – kako gdje. Zelje se teško i može nabaviti a tamo gdje ga ima košta od pet do šest maraka. Kilogram krompira je konstantno na granici jedne a kilogram luka košta od jedne do dvije konvertibilne marke. I ono što je najvažnije, “hljeb od marku” koji je prije desetak godina težio jedan kilogram, ove godine teži oko četiri stotine grama, što znači da se cijena nije promijenila ali se promijenila masa, odnosno sad se za jednu konvertibilnu marku dobije manje od pola količine hljeba koji se mogao kupiti prije desetak godina. Iako je evidentno da cijene hrane a posebno povrća i voća rastu bez kontrole, a zadnji indikatori cijena su alarmantni u zemlji u kojoj je prosječna plata radnika u realnom sektoru od rata do dana današnjeg ostala u granicama petsto do šesto konvertibilnih maraka bez ikakvog povećanja, nikom ne pada na pamet da poduzme nešto, da se promijeni način oporezivanja hrane i osnovnih potrepština, da se smanje nameti, bilo šta.
Upoređujući cijene određenih vrsta artikala koje građani svakodnevno kupuju od prije desetak godina sa cijenama istih artikala danas, čovjek ne može da se ne zapita kako običan čovjek uopšte preživljava u ovom sistemu. Dovoljno je spomenuti naftu, brašno, ulje, šečer i puter, čije su cijene uduplane ili utrostručene, a upoređujući platne liste iz istog vremenskog perioda sa listama od prije dvije godine, zaključih da se plata povećala za tridesetak maraka ali se i broj radnih sati znatno povećao tako da se može zaključiti da je plata ostala ista ako ne i manja s obzirom na broj radnih sati. Pitanje je zašto se plate realnog sektora skoro nikad ne povećavaju ili se neznatno povećavaju dok se broj radnih sati u mnogim privrednim subjektima povećao, dok istovremeno sa porastom cijena i standarda života, visina plata, koeficijenata i osnovica političkih i budžetskih korisnika rastu redovno. Početkom svake godine, razni nivoi vlasti povećavaju sebi osnovice i koeficijente, izmišljaju i povećavaju dodatke za odvojene živote kako bi lakše prebrodili poskupljenja ne razmišljajući o velikoj većini građana koji su na rubu siromaštva, osim onih nekoliko predizbornih mjeseci.
Prateći trend određenih kantonalnih parlamenata koji su sebi ove godine povećali plate, i Općina Visoko je odlučila da počasti svoje budžetske korisnike, ovaj put povećanjem osnovica. Pomenuto povećanje od tri ili četiri posto može izgledati naivno jer osnovica iznosi oko tristotine konvertibilnih maraka, ali kad se povećanih tri ili četiri posto, odnosno devet ili dvanaest konvertibilnih maraka, pomnoži sa koeficijentom deset, prostom računskom operacijom se dođe do cifre od devedeset ili stotinudvadeset maraka povećanja plate, što je iznos trećine ili polovine nečije penzije. Treba se prisjetiti i povećanja paušala za vijećnike, koje je uslijedilo kao nagrada za nerad, za ruiniranje institucije vijeća i za dizanje ruku i glasanje za najsramnije odluke, kao i povećanje plata članovima upravnih i nadzornih odbora koji su poprilično popunjeni rodbinom, komšijama i prijateljima aktera na vlasti. Na kraju treba napomenuti i činjenicu da su budžetski korisnici na svim nivoima vlasti do sada povećavali platu, osnovicu, koeficijente na desetine puta i sve po nekoliko procenata, da se zamagle oči javnosti i da se građani zbune, ali kad se tri, četiri ili pet posto osnovice, pa koeficijenta, pa cijele plate pomnože sa desetak puta, jasno je da se plata političarima, parlamentarcima i općinskim službenicima znatno povećala a nekima i uduplala.
Zato ne treba očekivati smanjenje troškova života i povećanje plata jer sami biramo ljude-marsovce koji nemaju kontakta sa smrtnicima, sa radnicima, sa roditeljima bolesne djece, sa penzionerima i koji će uvijek na nekoj sjednici glasati za povećanje poreza i akciza jer znaju da će već na narednoj, u skladu sa povećanjem troškova, moći glasati i za povećanje vlastitih plata a na kraju ih čeka i bijeli hljeb i sve ostalo što ide ispod stola, u kovertama, u koferima.

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.