Čmarosfera

Atmosfera je vazdušni omotač koji obavija Zemlju i s njom se kreće kao cjelina. Sastoji se od pet omotača koji se nalaze na različitim visinama i to su troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera.

Osim ovih visinskih omotača, imamo i biosferu, koju čini organski svijet na površini zemlje, i hidrosferu koju čini sva voda na planeti.
Kvalitetu zraka koji udišemo se mjeri količinom kisika u istom, a nekvalitetu količinom svega štetnog što nije kisik. Kod nas se zrak zagađuje zbog loženja u domovima, automobilima, i ponekim fabrikama koje rade.

U Visokom se ne zna kolika je zagađenost zraka koji moramo disati, jer ako ne dišemo, onda smo ili mrtvi ili ćemo brzo umrijeti. Mrtvi smo mi u neku ruku svakako, jer ne živimo život kako treba, nego živimo neku klackalicu koja nije ni tamo ni ovamo, jer drugačije ne znamo.

Sarajevo kao glavni grad ima mjernu stanicu za kvalitetu zraka, koja radi redovno. Kakanj ima mjernu stanicu za kvalitetu zraka, Zenica i Tuzla isto, Visoko nema. Da bi Visoko imalo podatke o tome koliko nam je zrak zagađen, a sigurno jeste, samo ne znamo koliko iznad dozvoljenog, odnosno normalnog, neko iz Visokog mora to pratiti, i iskazati želju da to ustanovi. Da bi ustanovio, mora naručiti mobilnu mjernu stanicu iz Zenice, a da bi to sve uradio, mora raditi svoj posao, i biti savjestan insan.

Ali ništa od ovog niko nije u Visokom, niti onaj ko bi to trebao da radi ispred zdravstvene ustanove, niti onaj iz općine ako mu naumpadne, niti bilo ko, ko je svjestan da živimo u zagađenom zraku, a ne znamo koliko je zagađen. Niko ovdje nije normalan. I zato smo jadovi.

Nemojte se pitati zašto je Visoko propalo, propalo je jer su Visočani propali, kao ljudi, i kao građani. Visoko je iz ovih razloga samo sebe dovelo u jedan novi omotač, koji se zove čmarosfera. Nije Visoko jedino, ali neki drugi gradovi su barem donekle sačuvali društveno građanski obraz, i iole napravili neku zajednicu koja ima smisla. Stoga, nije bitno kakav nam je zrak u Visokom, jer mi smo svakako smradovi, tako da smog smradu ne može ništa. Može nam sjebati respiratorne organe, ali nije to ništa, nek je jetra, guzica, i račun na svom mjestu. Ionako Visočani vole akšamluk u zatvorenom, može napolju biti zagađenje kao u Černobilu, šta nas briga.

Šta nas briga za zrakom, jer Visočani imaju dvije putanje, jedna vodi od kuće do džamije i nazad, a druga od kuće do kafane i nazad. Sve je „prepišaj hoda“, i ne udiše se puno zraka, zato nije bitna kvaliteta zraka.
Nije bitan zrak, jer koliko kod nas ljudi puše, odvikli su se od normalnog zraka, tako da se niko ne buni, niti osjeti neke promjene, jer je navikao na nikotin i katran. Šta će ovaj sumpor neki, on je mala maca za nikotin i katran. Kad je ko umro od smoga, na kraju krajeva, i kad je ko umro od cigara, umire se kad ti je zapisano, a ne kad si ga ispušio.

Ono što je najveća tuga, od smoga se ne vidi da je grad okićen znatnije nego inače do sada. Ali to je druga priča, to kićenje, oponašanje nevjernika koji su sto godina ispred nas u kvaliteti života. Taj zli starac iz Finske, Djeda Mraz, koji se samo pretvara da je fini starac, u stvari je kršćanski Sveti Nikola koji dolazi da male Bošnjake darovima prebaci iz islama na kršćanstvo. Zli podlac jedan bezobrazni. I Snješko je šupak, čisto onako.
Ali to je sada druga priča, nebitna za Visoko, jer Visoko ne zna ni one druge blagdane kako treba organizirati, ako nisu u okviru džamije, jer džemati/džamije su navikli da organizuju neka dešavanja, pa im to ide od ruke.

Bitan je zrak, koji ne znamo kakav je, ali nije ni bitno, jer se niko i ne pita. Isto kao što se niko ne pita što je izvor Vrutak spao na mlaz veličine slamke, ili što je Visoko pravilo aerodrom u sred rata u kojem smo bili svakako donji. Ili što je sve što je valjalo u onoj državi potopljeno u Visokom u ovoj državi.
Jednostavno se niko ne interesuje, jer nema rješenja, sve i da se zainteresuje.

Zašto nema rješenja?

Pa zato što Visoko nema ljudi da okrenu stanje prema drugoj boljoj strani. Ako se i pojavi, onda ode u neki drugi grad, primarno Sarajevo, ili van zemlje, i tamo svoj talenat ponudi za fine pare i normalan život.

Društvo čine ljudi, ne čini ga tradicija, porodice, ulice, zgrade, mahale. Ako nema ljudi, nema ni društva, nema ni zajedničkog interesa i rada, nema ni boljeg života.

U čmarosferi žive posebna bića, prostim jezikom se zovu šupci.

Ali ni to nije bitno, jer nije bitan ni zrak koji dišemo, sve dok je besplatan, pa makar bio i zagađen. A i prema zadnjim mjerenjima koje je Općina Visoko izvršila, sve je u granicama normalnog. Ako ćemo uzeti da se od 2012 godine u kojoj je zadnje mjerenje izvršeno, nije ništa promijenilo u zraku.

Jer i rasol je sladak kad je bajde u čmarosferi.