Crvena, žuta i zelena: Zašto su baš te boje na semaforu?

Prvi semafori na svijetu bile su plinske svjetiljke postavljene kod Vestminsterske palate u Londonu 1868. godine. Njima se upravljalo ručno, a bili su aktivni samo noću. Prvi semafori na struju uvedeni su u Detroitu u SAD-u 1912. godine.

Tamošnji policajac Lester Vajr služio se kutijom sa svijetlima u dvije boje (crveno za stani i zeleno za kreni) te zvoncem kojim je upozoravao pješake kada će se izmijeniti.

Do uvođenja treće boje došlo je 1920., takođe u SAD-u. Policajac Vilijam Pots uveo je treću boju – narandžastu, koju je kasnije zamijenila žuta.

Zašto je izabrao upravo te tri boje?

Ljudi učenjem razviju asocijacije vezane uz pojedine boje, na što najviše utiče njihova kulturna pozadina. Crvena je boja npr. povezana sa strašću, opasnošću, snagom, nasiljem, vatrom – sve te pojave privlače pažnju. Uz to crvena svjetlost ima najdužu valnu dužinu, što znači da se manje raspršuje nego druge boje (to je razlog zašto Sunce izgleda crveno pri zalasku – tada svjetlo treba proći veću udaljenost kako bi stiglo do naših očiju, pri čemu se ostale boje raspršuju, tako da je jedino crveno vidljivo kad stigne do nas. Crvena je boja, dakle, izabrana jer najviše privlači pažnju, a posljedice neprimjećivanja signala za stani su najgore.

Zelena je boja vezana uz prirodu, plodnost i sigurnost. Ona na naše osjećaje djeluje umirujuće. Ali ona nije bila uvijek ta koja označava kreni. Na primjer, na željeznicama se prvo upotrebljavala kao znak za pažnju, dok je bijela označavala kreni. Bijela je ukinuta kada se uspostavilo da je vozači mogu zamijeniti s uličnim svjetiljkama. Žuta je konačno prihvaćena kao znak za oprez jer je primjetljivija od zelene, ali ne toliko kao crvena.

Visoko.co.ba/Nezavisne.com