Cvijet i vjetar

394
Vjetar je sreo prekrasan Cvijet i zaljubio se u njega. I dok ga je nježno milovao, Cvijet mu je uzvraćao sa još više ljubavi izražavajući je bojom i mirisom.No Vjetru se to učini nedovoljnim te on riješi:
– Ako dam Cvijetu svu svoju moć i snagu, on će mi uzvratiti sa još više ljubavi.

I Vjetar zapuha ka Cvijetu moćnim dahom svoje ljubavi. No Cvijet nije izdržao tu burnu Vjetrovu strast i slomi se.Vjetar kad to vidje pokuša svim silama da ga podigne sa zemlje i oživi, ali mu svi napori ostadoše uzaludni. On onda odluči da se smiri i zapuha ka Cvijetu nježnim dahom svoje ljubavi, no Cvijet je već lagano venuo tu pred njegovim očima.

Zaurla tada Vjetar:
– Dao sam ti se svom snagom svoje ljubavi, a ti se slomi! Očigledno je da u tebi nije ni bilo dovoljno snage da mi uzvratiš ljubav. Znači, ti me nisi ni volio!

Ali Cvijet ništa ne odgovori… jer je već bio mrtav.

Svi vi koji volite, treba zapamtiti, da se ljubav ne mjeri snagom i strašću, već nježnošću i brižnim odnosom prema onome koga volite.