Da li je Hitler imao lijek za rak?

Tokom Prvog svjetskog rata bio je oficir u njemačkoj konjici, a poslije rata se posvetio istraživanju ćelija i njihovom korištenju kiseonika. Nobelovu nagradu, zbog doprinosa istraživanju tumora i njihovog rasta, dobio je 1931. godine. Varburg je otkrio da ćelije raka dobijaju energiju za rast i razvoj na potpuno drugačiji način od zdravih ljudskih ćelija. Dok zdrave ćelija dobijaju energije u oksidacijom piruvata, ćelije tumora energiju dobijaju anaerobnom razgradnjom glukoze.

Kada su nacisti preuzeli vlast, svim ljudima jevrejskog porijekla zabranili su bavljanje prosvjetnim i naučnim djelatnostima. Bilo da je riječ o univerzitetskim profesorima ili učiteljima u školama, Jevreji nisu mogli da podučavaju Nijemce. Izuzetak od tog pravila bio je upravo Varburg. Tokom čitavog Drugog svjetskog rata on je radio na lijeku za rak i sve je podredio svojoj teoriji. Bio je uvjeren da je ćelije raka moguće izgladnjeti i odbijao je napustiti svoju laboratoriju.

Koliko su ga nacisti cijenili govori i činjenica da je Herman Gering lično urgirao da Varburga označe samo jednom četvrtinom Jevrejem, iako mu je rođeni otac upravo bio Jevrej. Osim toga, jednom prilikom je govorio protiv Hitlera i režima. Njegov poslodavac, Institut Kajzer Vilhelm, ga je prvo protjerao, ali ga je kasnije na lični Hitlerov zahtjev vratio na posao.

Toliko se posvetio poslu da je čak i živio na institutu. Različitim univerzitetima je govorio da mu ne dodjeljuju počasne doktorate, zato što mu se nije odlazilo na svečanosti. Ako bi mu neko i dodjelio medalju časti, tražio je da mu je pošalju poštom.

Bio je toliko uvjeren u tačnost svoje teorije da je često citirao Maksa Planka, koji je jednom rekao: “Nauka napreduje ne zato što naučnici promijene mišljenje, već zato što naučnici sa pogrešnim mišljenjem umiru a drugi dolaze”. Od Varburgove smrti u augustu 1970. godine, njegove teorije su pomalo zaboravljene, ali je njegov doprinos nauci ovjekovječen medaljom za posebne zasluge koju dodjeljuje njemačko društvo za biohemiju i molekularnu biologiju.

Posljednjih godina su njegove teorije ponovno dobile na važnosti, ali većinom u krugovima alternativne medicine. Razni teoretičari zavjere govore da su vlasti, povezane sa velikim farmaceutskim korporacijama, odlučile da zakopaju “lijek za rak”.

Nauka, barem ona priznata, i dalje je jako skeptična prema Varburgovim učenjima. Preliminarna istraživanja pokazala su da postoji mogućnost da određeni mehanizmi svojevrsnog gušenja ćelija raka zaustave rast nekih vrsta tumora, ali to je samo preliminarno istraživanje koje ne nudi ni približno tako dobre rezultate kakvim pokušavaju da ih predstave teoretičari zavjere i trgovci raznim prirodnim “lijekovima”.

b92.net/visoko.ba