Danica Maksimović i u sedmoj deceniji života pršti od energije: Najbitniji je pozitivan duh

Ova glumačka diva boravila je u glavnom gradu BiH jer je predstava “Indigo” u kojoj igra s Branislavom Lečićem i Marijom Visković gostovala u Kamernom teatru 55. Dočekala nas je u ugodnom ambijentu jednog sarajevskog kafića, nasmijana i dobro raspoložena, ne krijući da Sarajevo voli i da mu se uvijek rado vraća.

“Vraćam se ja ovdje stalno, volim Sarajevo i imam mnogo prijatelja i kolega. Direktor Kamernog teatra 55 Emir Hadžihafizbegović je jedan od njih, poznajem ga toliko dugo i nedavno nam je priredio super večer u jednom restoranu u kojem smo slušali sevdalinke i pjesme iz bivše Jugoslavije. Uhvatila nas je nostalgija jer svi smo se mi družili. Nažalost, dogodilo se što se dogodilo, ali umjetnost mora da se izdigne iznad svih situacija pa čak i brloga i nekih namjernih podmetanja”, rekla je Danica.

Dvije noći zaredom sala Kamernog teatra 55 bila je puna i to je, ističe, ono najljepše.

“Publika je uživala s nama i to je predivno. To jeste predstava s tri lica, ali ona i zabavlja i tjera na promišljanje. Tjera vas da razmislite o tome koliko zapravo (ne)poznajete kolegicu koja sjedi preko puta vas jer zaista je nevjerovatno šta žene rade da bi se nadmetale i takmičile. Sve je to privid”, rekla je.

Biti žena u savremenom svijetu

Predstava “Indigo” donosi priču o dvije kolegice, starijoj i mlađoj, stalnom nadmetanju u karijeri i među muškarcima, ali i o promašenim životima. Njihovu sudbinu dijele mnoge žene u savremenom svijetu, a Danica podsjeća da žene ni danas, nakon toliko borbe, nisu u najsjajnijoj poziciji.

“Kažu da smo mi, žene emancipacijom došle do nekog boljeg nivoa, da možemo da se borimo i gdje se naš glas čuje ali nije tako. Na prste možete prebrojati žene koje su bitne u segmentu politike i nauke, naprimjer. Sad sam igrala Senku austrijske nobelovke Elfride Jelinek i ona kaže ‘Ništa ne vrijedi što si ti nobelovka'”, rekla je.

Dodaje da se ljudi moraju bolje upoznati kako bi bili saosjećajni i kako bi razumjeli jedni drugi.

“Prirodno je da čovjek pravi mali zid i ima tu čahuru kada je pored njega neko nepoznat. Ali moja priroda nije takva. Ja sve prigrlim pa šta mi Bog da. Ako me i povrijede ja uvijek mislim na to kako neka viša sila to vidi i kako će to staviti na svoje mjesto. Tako se i ponašam. Nemam poriv da se svetim”, rekla je.

Iako je u penziji, od rada na sceni i ispred kamera nije odustala. Energije joj ne fali, a priznaje nam da ne bi podnijela da ne radi.

“Ne bih mogla biti klasična penzionerka jer ne znam kako bih bez scene, filma, kamere. Još uvijek me traže i idem iz jednog projekta u drugi. Tako je bilo i kada sam, iako sam bila prvakinja pozorišta, odlučila dati otkaz. Skoro dvadeset godina sam bila samostalna umjetnica i veoma je teško kada čekate da vas neko nazove i da vas se sjeti. Znala sam da me svaka uloga preporučuje za narednu i uvijek sam radila punim kapacitetom”, rekla je.

Majka Miloša Lolića

Danica je ove godine obilježila 40 godina karijere. Iza sebe ima više od 60 uloga, a dobitnica je i brojnih nagrada. U svojoj dugogodišnjoj karijeri podjednako je glumila i u pozorištu i na filmu, a priznala nam je da joj je pozorište draže.

“Autentični trenutak koji se na sceni desi se više ne može ponoviti i svaki put je predstava nešto drugo. Ona stoji na čvrstim temeljima kao postavka ali sve zavisi od toga kakav glumac dođe tu večer. Također, u pozorištu nema pravila i morate biti duboko skoncentrisani. Dok se šminkam ja ulazim u lik kojeg igram i postajem lik koji sam spremala nekoliko mjeseci. Dok neko može uletjeti s ulice, obući kostim izaći na scenu, ja to ne mogu. Odnosno ne želim jer ja radim predano i profesionalno. Pozorište i volim zato što tu morate dati svoj maksimum i utrošiti posljednji atom snage”, rekla je.

Više od trideset godina živi u nevjenčanoj vezi s Todetom Lolićem s kojim ima sina Miloša, uspješnog pozorišnog reditelja koji trenutno radi u Austriji i koji je za svoj rad dobio brojna priznanja. Poznato je da je Miloš dugo vremena krio ko mu je majka, a Danica kaže da je najponosnija na to što je njegov uspjeh zaista rezultat rada i talenta.

“Nisam bila oduševljena kada mi je rekao da će studirati pozorišnu režiju. Nisam nikada mislila da bi to mogao poželjeti jer sam mislila da će mu se ogaditi, ali on je sve više volio pozorište. Sjećam se i kada je rekao da je tema prijemnog Brecht. Prezentovao mi je svoju zamisao, a Majku Hrabrost zamislio je s konopcem oko struka na kojem se nalazi mnogo ključeva. Kada sam pitala šta je to, rekao mi je da ona ima ključ za svaki problem. To je toliko simbolično, a tačno”, rekla je.

Prisjetila se i kako je bila oduševljena kada joj rekao da je njegov izbor pozorišna, a ne filmska režija zbog toga što se na pozorišnoj režiji uči rad s glumcima.

“Bio je upravu kad je to rekao , a imao je samo 19 godina. Najvažnije je to što niko nije znao da je moj sin. I danas sam ja u Austriji majka Miloša Lolića. Ponosna sam na njega i ništa mi više i ne treba. Najljepše je kada vas dijete prevaziđe i postigne veći uspjeh širih razmjera”, rekla je.

Vječni optimista

Danica Maksimović važi za jednu od najljepših glumica sa ovih prostora, a izgledom osvaja i u sedmoj deceniji života. Sve je to, kaže, posljedica njenog nesalomivog, pozitivnog duha i vječnog optimizma zbog kojeg u svemu vidi nešto lijepo.

“Ja se radujem svemu, razgovoru s vama, lijepom danu, kiši… Samo pozitivan duh, to je motor koji me vodi kroz život. Ja ustanem ujutro na Zvezdari, udahnem duboko i imam osjećaj da sam dotakla nebo, sunce, da je sve moje i da mogu sve. Nemam ja veliki prohtjeve, da sam zdrava, da mogu otići na probu da igram i da me ljudi vole jer ne možeš sam sa sobom i sam za sebe. Mi radimo za publiku”, rekla je.

U njenom životu je, priča nam, sve spontano. Veliki je filantrop i posvećena je humanitarnom radu ali o tome ne voli govoriti.

“Sve dolazi iznutra. Ako ne nosiš čistoću u sebi, džaba ti sve spolja jer to je samo ljuštura. Nikada ne kalkulišem emocijama i osjećanjima”, rekla je Danica na kraju razgovora.

klix.ba/visoko.ba