Dijaliza – sudbina mnogih mladih u BiH: Život Sejada Gluhića, dijaliznog pacijenta i oca dvoje djece, nije zaustavio ni koronavirus

592
Sejad Gluhić i njegova porodica nadaju se da će im spas donijeti humanost dobrih ljudi

Mnogima je dolaskom pandemije i širenjem koronavirusa (COVID 19) “stao život“. Djeca više ne otvaraju vrata učionica i ne sjedaju u školske klupe, kahva se odavno nije mogla popiti nigdje drugo osim u svojoj kući, a prijatelje mnogi već odavno nismo imali priliku vidjeli osim na videopozivu.

MARKETING

Za Visoko.co.ba piše: Fatima Klinčević 

Radnje su bile zatvorene, mnogi su ostali bez posla, neki izgubili bitku sa životom, ali ima onih koji sa bitkom za život nisu stali, njihov život virus nije mogao zaustaviti i čak ni zbog njega oni ne smiju odmarati. To su oni kojima se, u jednom periodu života, učinilo kao da je došao njegov kraj, a onda su dobili dijagnozu zvanu “dijaliza”, pa sada isti taj život provode u odmaranju poslije tretmana dijalize i čekanju sljedeće.

Dijaliza u medicini je postupak koji se obavlja kod bolesnika kojima je funkcija bubrega privremeno ili trajno zakazala i pritom se uklanjaju otpadne tvari (kreatinin, urea) i prekomjerna tekućina, koje inače uklanjaju bubrezi.

Sejad Gluhić

“Dijalizni pacijenti NE TREBAJU prekinuti svoje liječenje zbog izbijanja COVID-19. Kako bi zaštitili pacijente od koronavirusa, koji uzrokuje oboljenje COVID-19, Centri za medicinsku njegu i usluge medicinske pomoći, te Centri za kontrolu i sprječavanje bolesti dali su dijaliznim centrima nove informacije o zaustavljanju širenja virusa. Dijalizni pacijenti su suočeni s rizikom od ozbiljnih komplikacija, čak i smrti, zbog virusa”, stoji u objašnjenju koje je objavilo Udruženje ljekara za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega u Bosni i Hercegovini, koje je ujedno dalo i preporuke koje dijalizni pacijenti, kao i svi centri u kojima se obavlja dijaliza u BiH, moraju poštivati i prilagoditi svojim uslovima rada.

Mnogobrojni građani periodu vandrednih mjera moraju se pridržavati donesenih odredbi, ali ujedno i svaka dva do tri dana primati liječenje u dijaliznim centrima. U periodu kada je na snazi bila i obustava javnog gradskog prijevoza ovi pacijenti su morali nastaviti svoje liječenje. Jedan od njih je i Sejad Gluhić, koji je rođen i boravi u Zavidovićima. Njegova priča ima svoju težinu, kao i mnoge druge u našoj zemlji, kada govorimo o bolesti bubrega.

“Na dijalizi sam već četiri i pol godine, a sve je počelo kada sam osjećao slabost, krvarenje iz nosa i visok pritisak koji je iznosio 210/110”, navodi Sejad na početku razgovora za Visoko.co.ba.

Porodica Sejada Gluhića nada se da će pobijediti stanje koje ih je zadesilo

Saznanje o bolesti teško pada svakom čovjeku, a kada uz sebe imate obavezu prema porodici i dvoje djece, kao što je slučaj sa Sejadom, tada dolazi do veće odgovornosti i potrebe za borbom. Dodatno otežanje jeste saznanje da je nemoguće obavljati teške fizičke poslove, a kako Sejad nema pravo na penziju, niti radnog staža, u borbu je krenuo oslanjajući se na dobrotu i humanost ljudi.

“Prvi problemi su bili psihičke naravi, jer sam doživio šok kada sam saznao da moram na dijalizu. Proteklih godina sam se susreo sa mnogo problema, od nedostatka lijekova, finansijskih i poteškoća u snalaženju, jer smo, nažalost, primorani da se snalazimo”, dodao je Sejad.

Kod svakog roditelja ljubav prema djeci je drugačija od svake druge vrste povezanosti, sada kada su njegova djeca učenici prvog i devetog razreda osnovnog obrazovanja više shvataju ono s čime se njihov otac susreo u životu, a Sejad izbjegava da o poteškoćama i situaciji priča pred njima, kako ih ne bi opteretio time.

Apel za pomoć Sejadu Gluhiću

Odmicanjem godina koje prolaze od odlaska na prvu dijalizu, on i njegova porodica kreću u prikupljanje novčanih sredstava za transplataciju bubrega koju je moguće izvršiti, ali koja košta visokih 80.000 KM.

“Do sada sam skupio 20.000 KM. Potrebno je još 60.000 KM da se uradi transplatacija u Francuskoj (Nica)”, pojašnio nam je Sejad.

Kako Sejad nije odustao i nada se u dobrotu ljudi i njhovu želju da pomognu, te time prekinu tešku sudbinu mučenja jednog mladog života, tako se i mi nadamo da pomoć neće izostati i da je pravo vrijeme da se takvo nešto uradi. Naročito uzimajući u obzir mjesec ramazan, u kome se djela vrednuju na poseban način.

 

*Tekst autorice Fatime Klinčević nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.

Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.

 

Visoko.co.ba/Fatima Klinčević

Komentari

komentara