Đule Van Gogh: Važno je kad se pali olimpijski plamen, varnice su znak da život teče

U prethodnom intervjuu koji je za naš portal dao prije skoro dvije godine, Đule je pričao o dotadašnjoj karijeri i planovima za novi album koji izlazi ovih dana. On će sa svojim bendom nastupiti danas u šest sati u okviru zatvaranja EYOF-a u Sarajevu. Posljednja pjesma koju je bend objavio zove se “Za suze nema vremena” te su njom najavili izlazak novog albuma, koji je od jučer dostupan publici.

Sve pjesme na novom albumu “More bez obale” pisao je upravo Đule, te ističe kako je njegova omiljena “Pismo ocu”. U pjesmi je podijelio sve ono najintiminije vezano sa svog oca, za kojeg kaže da je prerano preselio. Stihovi govore sve ono što nije stigao reći svom ocu, ali se raduje što će on čuti pjesmu “negdje gore”.

“Drago mi je da mislim o tome, bitno je pričati sa roditeljima dok imamo vremena. Dok nije kasno. Ovaj album na jedan specifičan način drugačiji od svih ostalih albuma. Nismo imali taj luksuz da se ponavljamo, mijenjali smo se iz godine u godinu. Pratili smo instinkt, pratili smo svoja osjećanja”, kaže pjevač dodajući da ne želi reći da je ovo najbolji album benda, već da želi da publika o tome odluči sama. Najavio je i drugi dio albuma koji će se uskoro pojaviti u BiH, stavljajući akcenat na činjenicu da bend misli i na drugu stranu regiona.

Album je izdat kao cjelina, a ne kao singlovi, što je čini se veoma popularno u posljednje vrijeme. Iako je stav mnogih muzičara da živimo u vremenu singlova, a ne albuma, Đule se ne slaže sa tom konstatacijom.

“Kada kupiš knjigu, kupio si je od korica do korica i unutra je radnja i dešavanje. Nisi kupio prvu trećinu, pa za šest mjeseci drugu i tako dalje, kupio si je u komadu. Ova jedna cjelina, jedan filmski scenario o životu kroz koji sam prošao u proteklih par godina i mišljenja sam da sam sa publikom na jedan najjednostavniji način kroz liriku podijelio poptuno iskrenu emociju i energiju tog perioda života koji je ostao za mnom”, kaže pjevač ističući da je ponosan na ovaj album.

Drago mu je da ima novu publiku, ali i da ih se stara publika nije odrekla. Ne želi ponavljati istu muziku, svjestan je da će uvijek biti različitih komentara. Najbitnija mu je činjenica da nikada nikoga nisu ostavili ravnodušnim.

“Scena se promijenila od početka moje karijere, siguran sam da ima mnogo bendova koji rade punom parom i koji su odlični, ali koji nemaju dovoljno medijskog prostora i o kojima se ne piše. Danas ne moraš da čekaš da nekoga vidiš na televiziji, portali su polako preuzeli glavnu ulogu u medijima”, kaže.

Smatra da ne postoji recept za uspjeh, ako si dobar – dobar si. Postoji dobar film, odličan film, fantastična pjesma. Pjesma je pjesma, neke ljude dira i ono što dodirne osjećanja trajat će kroz vrijeme. Sve što uspije dodirnuti osjećaje ljudi, trajat će.

“Mi kao bend trajemo jer kod nas nema stajanja. Muzika i kreacija je proces koji odmara. Zbog toga uspjevamo opstati”, govori nam Đule.

Pričali smo i o privatnom životu, a Đule ističe kako ga očinstvo nimalo nije promijenilo, te da ga uloga oca nije uspjela smiriti. Njegov sin danas ima 21. godinu, a njih dvojica su prije svega prijatelji, pa onda otac i sin.

“Kad je bio mali pa je vrištao non stop, tada smo ludili i on i ja. Sad smo drugari, često izlazimo u grad zajedno. Nama je u krvi furka da se ne možemo smiriti, nerijetko on mene podsjeća da sam ja stariji od njega”, kroz smijeh nam priča Đule.

Pjevač ne vidi liniju između posla i porodice, smatra da ne treba tražiti balans između ta dva aspekta svog života.

“Dok sve teče prirodno i svojim tokom, biće uredu. Putovanja i slične stvari su samo još jedan dio života, način da se dobro zabavimo. Nije naivno živjeti ovakvim životom 30 i više godina, ali postoji razumijevanje od strane porodice i sve se nekako složi s vremenom, tako da potreba za ganjanjem nekog balansa ustvari i ne postoji. Sve se s vremenom poklopi kako treba”, kaže frontmen Van Gogha.

Bend i porodicu je spojio, te se trudi od svega napraviti jednu veliku obitelj koja teži hedonizmu. Sa suprugom Julijom je u braku od srednjoškolskih dana, a sebe smatra velikim sretnikom što ju je pronašao tako mlad.

“Ja sam jedan od onih koji vjeruje da sam sretnik što sam srodnu dušu našao u srednjoškolskim klupama. To je nešto što ne da traje dugo, nego je tek počelo. Ponosan sam na to. Poslije 40 godina, tek je počelo. U tome je smisao”, kaže nam Đule.

Dodaje da je lako biti s nekim ko je već uspio u životu, ali da pravi izazov leži u započinjanju svega s nekim. Kad ste se već progurali, onda bi svako tu nešto sa strane. A ti kažeš ‘No, daj ruku babo moja.. da šetamo kroz život zagrljeni i zaljubljeni, dok možemo da šetamo. Poslije ćemo da se vozamo i utrkujemo u kolicima'”, kaže ovaj veseli 55-godišnjak.

Ne razumije prijatelje koji se ponašaju i misle drugačije od njega. Za sebe kaže da još uvijek igra “prvo poluvrijeme” utakmice, da je kraj svega još uvijek jako daleko. Ni na vidiku kraj utakmice, ni momenat u kojem se čuje pištaljka i u kojem se diže pehar. Nerazumijevanje mu je stran pojam, muka mu je od količine svega sličnog nerazumijevanju.

Svoj nastup na zatvaranju EYOF-a komentariše kao nešto čemu se raduje, kaže da mu je drago što ima priliku učestvovati na ovakvom događaju. On će prisustvovati gašenju plamena, a ističe da je prava važnost u tome što je uopšte upaljen. Ističe da je velika važnost varnica, te vatre koja nastaje kada su one tu. Život teče dok ima varnica, uvijek treba težiti prema stvaranju istih, kaže nam Đule.

“Bitno je kad se pali olimpijski plamen, kad se pali plamen ljubavi, bitno je kad se dvoje vole, kad se ljudi generalno vole. Bitno je kad ljudi gore od ljubavi. Nema tog kuhanog vina i rakije koje mogu da te zagriju više i bolje od poljupca i ljubavi. Drago mi je da smo ovdje, drago mi je da smo u susretu i da možemo da prenesemo neko dobro raspoloženje ljudima”, izjavio je pjevač.

klix.ba/visoko.ba