Jer ko će, ako neće Taksista, ko će ako neće Razjareni Bik, ako neće Kum, Vito Korleone lično? Nema nama ko pomoći do Brazilca Terija Gilijama.
Dolaskom velikog Roberta De Nira, počeo je ovogodišnji Sarajevo Film Festival. I nije to bio obični dolazak, niti je došao običan gost.
A, ne u navremenu najvećem stigao je jedan od najvećih. Legendarni “Taksista” stupio je nogom, stasom i glasom na crveni tepih ispred Narodnog pozorišta.
“Spasi nas De Niro!”, uzvikivala je masa ljudi.
Da, da, dobro ste čuli. Najlegendarnijeg taksistu i jednog od najvećih živih glumaca, koji je dobrano zakoračio u osmu deceniju, ljudi, obični ljudi zazivaju da ih spasi.
Baš on, legenda celuloida. Jer nema ko drugi. U gradu koji je postao oportun samom sebi. U gradu koji u 21. vijeku kuburi sa nestašicom vode, dok se premijer kantona Elmedin Konaković zajebava sa rajom oko iste.
Dabome da raja zaziva u pomoć, kad nam je zemlja u klincu, kad se sprema referendum o podržavljenju jednog sveca, kad se sprema referendum o otcijepljenju Srebrenice, kad nemamo para da cijepimo krave, kad ginu zbog nemara skakači sa mostovana na prelijepim rijekama, kad je beznađe sastavni dio kućnog vaspitanja…
Pomozi veliki Takisto!
I nije poznato dal’ je vlegendarni Robert čuo ili razumio naše vapaje. Vapaje jedne države koja je nastala u celuloidno alkoholnim, isparenjima vojne baze Rajt Peterson. Znamo da De Niro, slabo zna gdje mu je taj Dejton, ali se nekako utopistički nadamo da će nam baš on pomoći.
Jer ko će, ako neće Taksista, ko će ako neće Razjareni Bik, ako neće neki Kum, Vito Korleone lično? Nema nama ko pomoći do Brazilca, Terija Gilijama.
Živimo san koji se noćnim morom zove, na pola puta do realizacije. Uvijek i uvijek. Zastrašena svjetina svaki sekund svog života, živi posdejtonsku noćnu moru. Tako blizu crvenilu tog tepiha i još bliže iskustvu krvi purpurne.
Sve se sljubilo u jednoj večeri. El sejvior, spailac, Robert De Niro veliki, iz srca još veće Jabuke došao je međ’ nas napola hodajuće zombije, po vokaciji doživotne statiste smrtnike.
Došao je da nas podsjeti kako je nastala ljudskost SFF-a i da nas nesvjesno ujedini u izgubljenosti prezenta i gotovo nepostojanju futura.
I ne znamo mi tačno da li će nam ujedinjene snage poludjelog taksiste, jednog boksera koji se bori za srce u sebe i jednog Korleonea pomoći, ali ga zazivamo da nam pomogne.
Proći će i ova noć, otiće iz naše male šarene zemljice velika zvijezda, sjećaćemo se sarajevskih taksista sa De Nirovim posterom, ali ostaće vapaj za pomoć i mi u svom tom urliku.
I možda, baš tada, napušteni i izgubljeni od svih, možda se tada sjetimo da imamo i svoje taksiste i svoje sportaše i svoje žestoke momke i na kraju same sebe…
Možda ćemo onda ustati i dići glas protiv ološa koji zavađa i truje, protiv dijeljenja, protiv nesposobih diletanata koji nit’ se vode znaju napiti nit’ vodu znaju u 21. vijeku dovesti.
Ne treba nama De Niro da pomaže, jer još čini se, ni sami sebi pomoći ne želimo!
Uživaj u gostoprimstvu lijepe zemlje, lijepog grada veliki čovječe.
Ti jesi veliki, a za veličinu i ljepotu grada i zemlje, sami ćemo se morati pobrinuti ili nas biti neće.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.