Dragan Bursać: Šešelj se vraća u Sarajevo!

Ako ćemo pravo, Šešelj i šešeljisanje nikada nije niti izašlo iz dobrog dijela sarajevske raje. Samo se pritajilo, promijenilo dres, grb i zastavu. Najbolji student prava u istoriji Sarajevskog univerziteta, disident, kasnije prvi nacionalista, može samo da se divi praksi ove visokoškolske ustanove, koja je u jednom dosljedna – Izbacuje redovno sve nove i nove klase studenata koje se razumiju u pravo kao Mara u onu stvar.

Jer, da se razumiju, ne bi pravili stjupidan namontirani klipić u kome “kežual opušteno” šetaju hodnicima Pravnog fakulteta, “slučajno” ulaze na čas Ustavnog prava, patetično pominju mir i međunacionalnu slogu u kontekstu bolesnog dječaka iz Istočnog Sarajeva, a sve pod motom kako ih “Šešelj nije uspio zavaditi”. Na kraju klipića, da ne kažem klipare, uz par prijetnji kako četnički vojvoda neće smjeti niti proći, a kamo li ući u zgradu ovog sarajevskog fakulteta, apeluje se na biologiju (čitaj smrt), da odradi svoje.

Veliki Haris i mali profesori

Nezgodacija je, vidite, što monolog ne vodi pripadnik “Hordi zla”, “Robijaša”, “Pitara” ili kakvog drugog navijačkog udruženja, nego, ni više ni manje, Predsjednik Studentskog parlamenta Sarajevskog univerziteta Haris Zahiragić. Nezgodacija je što riječi “Za takve kao ti nema pravde na ovom svijetu”, pomenuti šef sarajevskih studenata izgovara, o apsurda, ispred table pravnog fakulteta. Nezgodacija je što se baš na pravnom fakultetu moraju izučavati pravne nauke i pravnim vokabularom iščitavati presuda haaškog Suda. Nezgodacija je što ostali studenti i studentice, kao drvene Marije, promatraju Zahiragićevo kaubojsko stupanje po zgradi. Nezgodacija je što ovaj, blago rečeno, ostrašćeni privatni narativ, prolazi posve neopaženo i nekažnjeno u naučnoj instituciji. Nezgodacija je što Zahiragićevu kabadaštinu potpisuju SPUS i Udruženje studenata Pravnog fakulteta. Nezgodacija je što su se svi oni, aktivni poput medvjeda u pola zime, prepustili ostrašćenom mlacu da tumači pravo i pravdu. Nezgodacija je što Haris zapišava obrazovno-naučnu instituciju, kako mu se hoće. Nezgodacija je što su sarajevski profesori ili “otišli tetki po lek” ili bili puke marionete u klipiću.

Ili možda baš nije nezgodacija!

Šef studentski Haris Zahiragić, od ranije je, kako to vole reći ljetopisna pera, poznat po svojojoj privatizaciji opšteg mišljenja. Tako je narečeni šef podržao napade huligana na pripadnike LGBT populacije u sarajevskom “Kriterionu”. Preciznije, Zahiragić je u svjetlu najboljih homofoba podijelio i ljude i studente na bolesne i zdrave, na normalne i nenormalne. Zahiragić se drži svojih načela. Jebo zakon i zakone, jebo struku i nauku, šta je on! Zahiragić je sa upravom SPUSA, sve sa rentakarom i džeparcem od 560KM išao na “studijska putovanja”…

Zahiragić je zvijezda, jebo te! Dečko koji obećava! Haris je naša sadašnjost i budućnost. On je slika i prilika nauke u našem nesrećnom trouglu, gdje može ko šta hoće i kad hoće. Osim, naravno, onih koji su kvalifikovani. Ostaje nejasno u čije ime se obraća Zahiragić? Zajebavam se. U ime svih njih iz devedeset i neke, koji puče mržnjom na svim stranama, koji rata nisu vidjeli, ali bi se sutra poklali. Koji ne jebu nauku ni 2 posto, ali zato jebu sve ostalo. Bukvalno!

Pravni sistem, Univerzitet, Pravni fakultet u Sarajevu, čaršija, mahala, funkcija, televizija, tek su arena za njegov rijaliti. Za dobru zajebanciju mladog alfa-mužjaka koji određuje šta će, kad će i kako će ko pričati, razmišljati i ponašati se. Nauci uz kurac. Može mu se. To je recept za uspjeh. I ne recite dva puta Haris Zahiragić će već odlučivati o vašim životima. O, da! Jer ste vi to tako tražili.

Genus non perit

Nego, koji li se pravnik Sarajevskog univerziteta isto tako ponašao? A, daa. Pa, lik sa početka priče – Vojislav Šešelj. Isto je Vojo onomad, kao i danas Zahir, vazdizao sebe iznad pravne nauke, lupetao šta mu je palo na pamet. Glumio kombinciju alfa homofoba i znalca. I isto tako su se kao i danas kolege i kolegice, ponašali kao fikusi, kao ikebane i ukrasi.

I dok je Vojo planirao svoju “veliku srbiju”, intelektualci su bili u mišjim rupama i nisu mogli pravno niti naučno izreći svoj stav.

Ta bezmudost, to nepetljanje u svoj posao, ta inertnost, ta apatija i odsustvo osjećaja za realnost, dali su prostora Harisu i Voji i njima sličnima da se izdignu u demijurge i hodajuće kantare, da utabavaju tlo za buduće zlotvore i da se nikada ne isele iz Sarajeva, neki fiktivno, a neki bukvalno.

Reče mnogo puta Vojislav Šešelj, sarajevski ludi đak, kako se bogom kune, da neće nikome robovati niti povlađivati.

Reče nedavno u naakom demantiju šef sarajevskih studenata, u slobodno vrijeme nacionalista i homofob Haris Zahirović : “Velikim Bogom se kunemo, da robovi biti nećemo!“

I koja je razlika u ova dva jadna narativa? Koja je diferencija između deformisanog malog jadnika Šešelja, koji je toliko mali, da mu nije uspjelo niti u zločince srBske se upisati i samoproklamovanog patriJote bosanskog Harisa?

Pa, pred Harisom je svijetla budućnost, put koji su Šešelj i šešeljevci utrli decenijama prije.

Ko ima ovakve studentske lidere, ko se sa harisovim kaubojskim pravom slaže, neka zna da Vojislav Šešelj iz Sarajeva NIKADA ni otišao nije. Jer takve sorte, izgleda, nikada ne propadaju.

Pogledajte dobro ovaj VIDEO. Šešelj će biti najsrećniji kad ga pogleda. On potvrđuje sve ono za šta se četnički vojvoda borio.