Dragan Bursać: Svijet pod štiklom Melanije Tramp

1005

Došlo je vrijeme da se svijet pokloni lakovanim cipelicama Melanije Tramp. In God we trust!

 Kako sada stvari stoje Donald Tramp će biti 45. po redu predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Na zgražavanje tobože intelektualnih elita sa obe strane bare i oduševljenje…pa, više- manje spektakla gladnih plebejaca.

Nego, kako su to i u čemu omanuli svi silni analitičari, plaćeni i hobisti, sociolozi i filozofi, učenjaci svake provinijencije i smutljivci svakovrsni, kad su prejudikativno posjeli Hilari Klinton u fotelju Ovalnog ureda? U neznanju, samoljublju i lošoj anticipaciji realnosti.

Ne, ne radi se tu toliko o američkoj bjelačkoj supremaciji, duboko potisnutom rasizmu, neriješenim nacionalnim i ekonomskim pitanjima. Dabome, ima i toga, ali nešto drugo je po srijedi, nešto što smo svi zaboravili.

Već desetak godina na djelu je najveća migracija u istoriji čovječanstva. Negdje od 2006. godine društvene mreže predvođene Fejsbukom, počele su usisavati milijarde ljudi, bukvalno, u sebe i stvarati jedan dobro umrežen i efikasan virtueleni svijet. Taj svijet jeste bio možda prvobitno kreiran, kao razmjena fotografija dragih djevojaka i mladića, kučića i mačića, ali dabome, odmah se sevidžovao i postao najokrutnije mjesto neoloberlanog kapitalizma na svijetu.

Klikaj, lajkaj, šeruj, riljaj, pa ćeš vidjeti i BITI VIĐEN.

Uz društvene mreže rijalitiji su dostigli svoj vrhunac, a kultura spektakla se pretvorila u praksu baš tih rijalitija. Svi su vidjeli sve. Porno glumice u ulozi domaćica i obrnuto, intelektualce kako hrane svinje i svinje puštene iz svinjca na ulice, da ganjaju intelektualce. Narodu je krv, seks, smrt i rođenje servirano na minutnoj bazi. Životi su nam postali kombinatorika tuđih života, pornografije, i još i još klikanja za gazdu Cukerberga i ostale mogule virtuelnih života.

U tu salatu, dodajmo kult neukosti ili osvetu ponavljača, kojima je Gugl postao jedno veliko opravdanja da kamenuju ljude koji imaju enciklopedijsko znanje i eheej, slijećemo u 2016.

A, Sjedinjene Američke Države su odistinski pionir u svemu na globusu u zadnja dva vijeka. Od pop kulture, vojne i ekonomske supremacije, fabrika zabave, trendseter u svijetu muzike, mode, gadžeta. Na red je došla politika.

Ne, poslije Afroamerikanca, žena na čelu SAD-a, bi bila suviše passe. Dosadno je to. Da je bila prije Obame i nekako. Ovako, Hilari je tek produžena ruka starog establišmenta. Americi, dakle svijetu treba novo čudo. Novi uzor. Novi obrazac ponašanja u oličen jednom čovjeku. Amerika odavno zna da je predsjednik tek marioneta u rukama krupnog kapitala i kad već bira lutku na koncu, želi da je zabavna za sve pare i klikove svijeta.

Neko ko se čini dovoljno lud, a opet iskren. Neko ko psuje, ko je mizogin, ko je nacionalista i rasista, a opet ga vole i oni protiv koga je njegova riječ upućena. Neko ko sa politikom ima veze koliko i Al Džazira sa Marokom ili Izrael sa pacifikacijom. Da, da, pogađate- Donald Tramp.

Čovjek rijaliti. Hodajuća personifikacija svega narečenog. Njegov život je zadnje dvije decenije BUKVALNO rijaliti. Tu je i njegova rijaliti žena, plejbojeva zečica Melanija Tramp, tu su i njegove rijaliti firme, tu je i njegov rijaliti nastup, tu su njegove rijaliti milijarde, njegovi rijaliti radnici, tu je i njegova samofinansirajuća rijaliti kampanja…I sad se sve čini sve posve logično, zar ne?

320 miliona Amerikanaca, od kojih većina, kao uostalom i dobar dio “naprednog svijeta” odaaavno vodi virtuelne živote gledajući rijaliti zvijezde, dobila je konačno svog prvog rijaliti predsjednika.

Možda Donald ne zna naći na mapi naš Balkan, možda zna samo za Kinu, Rusiju i Meksiko, možda je oličenje neukosti, neznanja, bahatosti i neukusa…ali TO JE TAJ ČOVJEK. Po mjeri naroda. Sad se čini mao licemjerno kako su baš dobrostojeći glumci, pjevači, reditelji…dakle, svi vrijedni uposlenici u fabrikama zabave, koji su svojom umjetnošću stvorili bodrijarovsko društvo spektakla pozivali da se glasa protiv Trampa. Ali to ne biva tako. Ne možete sustavno raditi za zaglupljivanju čovječanstva, pa onda preko noći tražiti da polaže istoriju njemačke klasične filozofije.

Aleksandar Hemon je uporedio Trampa sa Vojislavom Šešeljem. I tu je donekle bio u pravu. Što se tiče psihofizičke konstitucije. Ali, ono što mi ne znamo, mislim BUKVALNO ne znamo je šta će biti sutra sa Amerikom i svijetom koji predvodi Donald Tramp.

Da, vrlo vjerovatno će Trampa Američki establišment usistemiti. Da, ne može se od jednog smiješnog čovjeka očekivati da upravlja interesima i dionicama jednog Epla, Koka Kole, IBM-a, GM-a…i ostalih najjačih svjetskih kompanija.

Ili možda baš može?! Možda je to konačno društvo spektakla, kakvo je odavno teoretski urađeno i uređeno postalo politički etablirano i živo u praksi.

Ono što je sigurno-Oooo, gospode, sviće nam zora novog dana.

Ima taj jedan poduzetnik banjalučki i proizvođač cipela koji je Melaniji Tramp poklonio svoj lakovani proizvod kao “prvoj dami” Amerike, još u predizbornoj kampanji. Ono što nismo razumjeli je da danas svako može doći do svakoga i u nerazmrsivoj mreži svako svakome može odmoći ili pomoći, promovisati se ili degradirati se. Biti promovisan ili degradiran.

Donald Tramp, to znanje zna. Vrijeme je da se politički analitičari probude, otvore naloge na društvenim mrežama i dočekaju 2016. I sa druge strane, nije li to potpuna pobjeda demokratije? U koju se svi kunemo uz izlizanu opasku kako “nemamo ništa bolje”? Nije li to propedeutika za nekog Jirgena iz Drezdena, nekog Kunta Suda iz Nigerije, nekog San Parka iz Seula, koji su odavno zvijezde virtuelnih svjetova, sa svojim rasizmom,  mržnjom, nacionalizmom…bogom danim lošim afektacijama, koje je država 20. stoljeća korigovala? Velim, nije li to vrijeme da i oni počnu pobjeđivati u svojim zemljama?

Putin baš tako drži jednu Rusiju u šaci.

Možda će to kod nas biti Zmaj od Šipova? Možda Vinko Perić, vlasnik lokalne TV stanice i opskurni kvaziučenjak…? Ne, to više nije smiješno niti suludo hipotetički. To je demokratski, na dva klika od vas i kucanjem jednog SMSM-a. To je vrli novi svijet ZA SVE. Sa reperkusijama koji vladavina većine nosi sa sobom. Pa nazdravlje!

Došlo je vrijeme da se svijet pokloni lakovanim cipelicama Melanije Tramp.

In God we trust!

visoko.ba/buka.ba