Dženeta Uzunalić (SDP): Klijentelizam na djelu, stručni kadar u zadnjem redu

Prije dva dana Saša Magazinović je inicirao zakon kojim bi se ukinuli „dupli mandati“, odnosno onemogućila situacija u kojoj jedna osoba istovremeno može biti i ministar i zastupnik. Inicijativa SDP-ovog zastupnika u Parlamentu BiH naišla je na dva suda javnog mnijenja. Prvi je pozitivan kritički stav prema onome što logički nema smisla, a drugi je, da su nas struje ove inicijative odvele u pravac onih koji su domaćini na kandidatskim listama, onih koji drže konstantu i onih koji sebično svoje pozicije na listama čuvaju samo za sebe.

Javno mnijenje nas je inspirisalo da se u budućnosti pozabavimo još jednim sistemskim problemom za čije suzbijanje unutar stranaka uglavnom ne postoji politička volja.Iako su njihovi prošli mandati jasni pokazatelji da ne posjeduju kapacitet dostojanstven dobre politike, i dalje, pod punom etičkom i moralnom odgovornošću predstavljaju jednoličan, narodu frustrirajući kadar na kandidatskim listama.

Da li će lokalni izbori u našem gradu na osnovu ovoga biti zanimljivi ili ne, procijenite sami? Za komadić vlasti bore se preletači, akteri koji su sklonjeni ili već oslabljeni, ali ne odustaju. U susret novim izborima najavljuju se i nova lica na listama među kandidatima, propagandno se insistira na tvrdnjama kako je potrebna nova energija za promjene. Ipak, svjedoci smo, da u praksi nije tako. Prema dostupnim informacijama, jasno je da se i u ovom izbornom ciklusu (ne)vješto izbjegava dati prilika mladom i obrazovanom kadru.

Nastavlja se trend dodijeljivanja visokih pozicija na listama već viđenim licima, a za ove druge, kompetentnije rezervisana su mjesta na dnu liste. Onim strankama koje su ipak izuzeci i koje su se opredijelile dati podršku i priliku novoj plejadi mladih ljudi je teže doći do podrške, jer za građenje novih kadrova treba više truda i resursa. Osim pomoći, još jedna stvar na koju nismo računali jeste kritikovanje pisanihsaopštenja i njihovo osvrtanje na gramatičke i pravopisne greške. Šta su gramatičke greške u odnosu na njihove greške koje se na ovaj ili onaj način odražavaju na sve nas?

Prva, a možda i osnovna greška na koju kao politolog mogu slobodno da im skrenem pažnju jeste nedostatak, ili skoro nepostojanje političke kulture. Ona politička kultura koju oni zagovaraju misleći da postoji ne korespondira sa temeljnim demokratskim vrijednostima. Za one koji ne znaju, osnovne demokratske vrijednosti su: politička tolerancija, sloboda, demokratake norme koje su u skladu sa zakonom, ljudskim pravima, slobode medija isl.

Dakle, institucionalnu demokratiju u tranzicijskom društvubezuvjetno treba pratiti dugotrajna izgradnja demokratske političke kulture. Za one koji vole čitati sjetit će se na koji način je Branislav Nušić u svojim djelima ismijavao nestručnost i pokondirenost tadašnjih funkcionera, što na kraju pokazuje da se nismo mnogo udaljili od tog perioda. Vrlo je teško prevazići takve političke krize, a ako uzmemo u obzir da sve promjene dolaze opismenjavanjem, zašto se bojimo onih koji su pismeni?

Vjerujem da je ovo tlo žedno političke emancipacije.Nestručni kadar nam decenijama devastira sfere obrazovanja, zdravstva, privrede, zapošljavanja, sporta i kulture. Ozbiljan manjak stručnosti i intelektualnog ugleda kod stranačkih kadrova može biti vođen samo s jednim razlogom. Odgovor je da se nedvojbeno stranački interesi preklapaju sa interesima nestručnih ličnosti. U tom slučaju prosta pogodba glasi: nestručne ličnosti daju stranci ono što ona nema, a stranka s pozicije vlasti zauzvrat daje nestručnim ličnostima privilegije koje oni inače ne treba da imaju. Na kraju, ako je tako, jasno je da će gradove i dalje voditi nestručni stranački kadrovi vođeni partikularnim interesima stranke i sebičnim ličniminteresima. Klijentelizam na djelu, za one koji znaju dobro tumačiti.

Uz jake i kvalitetne politike izražavam optimizam za rješavanje ovih problema. Kao posljedica toga će proizaći činjenica da je u demokratiji poraz jako težak. Politološki savjet onim koji će ipak doživjeti poraz, jer prolazi vrijeme “izmišljanja tople vode”, jeste da način na koji se oni budu nosili sa porazom može osnažiti demokratiju, te da na duže staze to može biti korisno i za političe sudbine onih koji gube.

Sve ovo može biti kvalitetno drugačije kada bi kvalitetno drugačiji bili oni koji o tome odlučuju. Iskristalisana je činjenica da oni koji troše naše mandate godinama nisu imali težnje za promjenama, nisu dostojanstveno zagovarali naša prava i naše potrebe, te da se to zasigurno neće desiti ni u još jednom mandatu.