Edin Delić, neshvaćeni revolucionar ili …

Svaki građanin koji prati političku situaciju u BiH je posljedjih nekolilko mjeseci mogao vidjeti raznorazna previranja u najjačoj opozicionoj stranci. Od objave rezultata Općih izbora SDP se podijelio na one koji principjelno odbacuju svaku mogućnost koaliranja sa etnonacionalnim strankama i na one, uglavnom iz TK,  koji bi u svrhu zauzimanja pozicije u vlasti koalirali sa istim. Prvi su svoj stav pravdali principijelnošću, dok su drugi svoj stav pravdali borbom za državu. U toj čitavoj podijeljenosti iz svega pojavljuje se Edin Delić, aktuelni načelnik općine Lukavac, univerzitetski profesor, čovjek kojem je SDP šesta stranka u političkoj karijeri i osoba koja je dobila oko 8000 glasova od članova SDP-a u utrci za predsjednika stranke. Ko je Edin Delić i kako je moguće da neko ko je član SDP-a svega dvije godine ima svoju struju u SDP-u? U ovom tesktu ćemo se baviti analizom Edina Delića i koristeći se statistikom i činjenicama pokušati objasniti teoriju koju zastupamo.

Edin Delić je na lokalnim izborima 2016. godine tijesno pobijedio u utrci za načelnika Lukavca kao nestranačka ličnost i kandidat SDP-a, DF-a i sa osvojenih 10.468 glasova. Lokalni izbori 2016. godine su zapravo bili izbori u kojima su politička koplja ukrstila dva bloka. Jedan je bio lijevi blok SDP i DF,  dok su drugi desni blok sačinjavali SDA i SBB.  Iako je kandidat za načelnika lijevog bloka odnio pobjedu, stanje u Vijeću je komplikovalo situaciju, SDA je osvojila 8392 glasa, SBB 1725 glasova, dok sa druge strane SDP je osvojio 3204 glasa, a DF 1741 glas. SDA i SBB su ukupno imali 15 mandata, SDP i DF 8 manadata, ubrzo je desnom bloku prišla i Stranka za BiH sa tri mandata i formirana je večina u Općinskom vijeću Lukavca. Ubrzo nakon lokalnih izbora Edin Delić  pristupa SDP-u. Prije SDP-a, Edin Delić je bio član SDA, LDS-a, Narodne stranke Radom za boljitak, Naše stranke i Komunističke partije.

Komplikacije i sukobi na relaciji Načelnik – Općinsko vijeće su sve češći, sve oštriji. Krajem 2017. godine Općinsko vijeće Lukavca glasovima SDA, SBB, SBIH i još nekih stranaka je izglasalo opoziv načelniku Edinu Deliću i Lukavac je morao ići u referendum o opozivu. 13. maja 2017. godine je održan referendum o opozivu načelnika Edina Delića. Rezultati referenduma su digli Edina Delića u političku orbitu. 15.559 glasova protiv opoziva i svega 4.614 glasova za opoziv su zapravo pokazatelj političke nadmoći i popularnosti Edina Delića u Lukavcu. Zahvaljući toj pobjedi na referndumu, SDP se već vidio kao pobjednik Općih izbora koji će se održati par mjeseci nakon lukavačkog refernduma, a svoj optimizam su temeljili upravo na rezultatima refereduma u Lukavcu. No, da li je sve tako kako se čini? Sa druge strane, nevjerovatno izgleda da jedna ozbiljna organizacija poput SDA ovako olako uđe u referendum, bez prethodne pripreme, da ošteti budžet općine Lukavac za nekih cca 300.000 KM i još k tome izgubi. Bliže smo zaključku da je SDA na ovom referendumu zapravo pobijedila.

Osvanuo je 8. oktobar 2018., dan Općih izbora u Bosni i Hercegovini. Rezultati u Lukavcu su bili izneneađujući. Ovaj put nije bilo blokovskih nastupa, ali SDA, SBB i PDA koji je bio dio SDA za vrijeme lokalnih izbora i refernduma osvajaju zajedno oko 8500 glasova, SDP osvaja  oko 7300 i DF oko 1800 glasova. Od očekivane nadmoćne pobjede SDP-a u Lukavcu i TK nema ništa, SDP jeste pobjednik, ali ne apsolutni kako se očekivalo. Nesporno je da je SDP popravio svoje rezultate u Lukavcu  u odnosu na lokalne izbore, također je nesporno da je desni blok izgubio 1500 glasova  u odnosu na lokalne izbore. Ali, postavlja se pitanje gdje se istopilo 15.559 glasova sa refernduma, odnosno odakle desnom bloku 4.000 glasova više na Općim izborima nego na referndumu??? Postavlja se kao izvjesna teorija da je Edin Delić zapravo trojanac SDA u redovima SDP-a, a u prilog tome će ići i događaji koji se dešavaju poslije Općih izbora u SDP-u, a što je kulminiralo kandidaturom Edina Delića za predsjednika SDP-a i podjelom te stranke. Dakle, izvjesna teorija je da je opoziv Edina Delića u Općinskom Vijeću izglasan kako bi se od Edina Delića stvorio mitski političar unutar lijevo orijentiranih građana, što se u konačnici i uspjelo. Edin Delić kojeg na lokalnom nivou podržavaju SDP i DF dobija 15.559 glasova podrške na referndumu, a te dvije stranke dobijaju ukupno 9000 glasova na izborima samo par mjeseci kasnije. Istovremeno opoziv koji su izglasali vijećnici SDA, SBB i PDA dobija 4614 glasova podrške, a na izborima par mjeseci kasnije te stranke dobijaju oko 8500 glasova. Šta se desilo? izvjesno je da je  veći dio glasača, prije svega, SDA podržalo Edina Delića na referndumu prema uputama same SDA. Upravo rezultati referednuma dižu rejting Edina Delića do te mjere da nakon svega dvije godine članstva u SDP-u Edin Delić se kandiduje za predsjednika SDP-a i isti razvali na dvije nepomirljive struje i to one koje su za koaliciju sa SDA i one koji su protiv koalicije sa SDA. Jasno je naravno i običnom čitaocu da je Edin Delić za koaliciju sa SDA. U prilog ovoj teoriji ide i činjenica da je glavni argument Edina Delića, u odbrani od optužbi da SDP nosi u krilo SDA, bio kako je on brutalno porazio SDA na referndumu u Lukavcu. Još niko nije postavio pitanje zašto SDP nije samo par mjeseci poslije brutalno porazio SDA na Općim izborima.

S obzirom da se radi o teoriji, nikako tvrdnji, autori ovog teksta ističu i još neke bitne činjenice. Glasine su da je na jednoj od sjednica KO SDB TK prije unutarstranačkih predsjedničkih izbora tačka dnevnog reda bila kandidovanje za predsjednika SDP-a ispred KO SDP TK. Nakon uvoda predsjednika KO SDP TK Envera Bijedića u raspravu se odmah uključio Edin Delić i predložio sebe za kandidata. Ako je postavljena teza da je Edin Delić trojanac SDA unutar SDPa, onda je ovakav rasplet na pomenutoj sjednici KO SDP TK sasvim očekivan. Naime, Edin Delić se odmah u startu nudi za kandidata za predsjednika SDP-a, iza sebe ima brutalan referendumski rezultat da mu ne može niko proturiječiti i tako odmah na startu rasprave svojom kandidaturom ubija eventualne apetite i ambicije ostalih “pravih” SDPovaca. Dalje, nije nepoznato široj javnosti da već duže vrijeme postoji sukob personalne prirode na relaciji Enver Bijedić – Jamin Imamović koji se prelio i na institucionalni sukob na relaciji KO SDP TK i GO SDP Tuzla. Tradicionalno GO SDP Tuzla i Jasmin Imamović imaju odlične rezultate koje KO SDP Tuzla nije mogao pratiti u ostalim dijelovima Tuzlanskog kantona i upravo je SDA imala potrebu da rasplamsa taj sukob. izvjesno je da već opisana čudna situacija oko razlike u glasovima u samo par mjeseci “maslo” SDA, no nesporno je da je pojava Edina Delića i njegov rezultat na Lukavačkom referendumu bio okidač za otvoreni i beskompromisni sukob na relaciji Enver Bijedić – Jasmin Imamović, odnosno KO SDP TK – GO SDP Tuzla jer je konačno Enver Bijedić i KO SDP TK dobio nekoga ko rezultatima u svojoj lokalnoj zajednici može parirati Jasminu Imamoviću. Kao višnja na vrhu torte dolazi situacija u kojoj SDP kao najjača stranka  u TK  ne može formirati kantonalnu vlast, jer joj sa SDA “neda” centrala, a sa PDA neće, a među največim zagovornicim ulaska u vlast sa SDA je, pogađate, Edin Delić. Sama kampanja u sklupu unutarstranačkih predsjedničkih izbora zapravo pokazuje da Edin Delić i nije dorastao funkciji predsjednika stranke poput SDP-a. Kampanja je obilovala korištenjem najprljavijih alata  i spinova do te mjere da bi posmatrač sa strane pomislio kako se ne radi o unutarstranačim izborima. Nameće se pitanje da li je kampanja Edina Delića imala za cilj da Edin Delić pobijedi na unutarstranačkim izborima ili je cilj takve kampanje bio podjela SDP-a?  Izvjesno je da se ovakva kampanja većem dijelu SDP-ovaca gadila, dok je jedan dio iz članstva SDP TK slijepo krenuo za takvom kampanjaom ispred koje je stajao Edin Delić. Očekivano, na izborima je pobijedio Nermin Nikšić, a borba i podjela se nastavila i na netom odražnom Kongresu SDP-a na kojem u glavni odbor je ušao sasvim mali broj članova iz općina TK koje su podržavale Edina Delića, što je vjerovatno put u još veče  podjele. Ne treba zaboraviti na još jednu činjenicu, a to je da je Edin Delić oštro osuđivao isključenje Zlatka Lagumdžije iz SDP-a zbog formiranja SPD-a, odnosno otvorena podrška Zlatka Lagumdžije Edinu Deliću, kojeg je od milja nazivao bosanski Zaev. Ako uzmemo u obzir izvjesnu činjenicu da je Zlatko Lagumdžija zadnjih godina igrač Bakira Izetbegovića i da su se u zadnje vrijeme često mogli vidjeti  zajedno Edin Delić i Zlatko Lagumdžija “na kafi” na benzinskim pumpama u okolini Lukavca, onda je još izvjesnije da su SPD i pojava Edina Delića isti projekat.

Sve gore navedeno nas tjera na zaključak da je Edin Delić zapravo projekat SDA, dugo planiran  u krugovima SDA i onih koji su bili i onih koji su još uvijek utnutar SDP-a.