Edna Porča, učenica Gimnazije “Visoko” koja se trenutno nalazi u gradu Unity u Oregonu

Edna Porča ima 17 godina, učenica je Gimnazije “Visoko“ iz Visokog i trenutno se nalazi u gradu Unity u Oregonu.

Zamolili smo Ednu da s nama podijeli svoje iskustvo i ispriča nam kako je to živjeti hiljadama kilometara udaljen od svoje porodice i prijatelja.

*Koliko si dugo u Americi? Da li si se navikla na tamošnji život?
U Americi sam nekih 9 mjeseci (od augusta prošle godine) i ostat ću još, otprilike, mjesec dana. Već sam se poprilično navikla na ovaj stil života, sviđa mi se kako žive i kako isplaniraju svoje dane. Čak mislim da će mi biti malo čudno da se priviknem opet na stari način i tempo života.

*Kako izgleda tvoj dan ?
Tokom školskih dana, tj. od ponedjeljka do četvrtka ujutro ustanem, spremim se, zatim školski autobus dođe po mene i idem u školu. Nakon doručka imamo nekih pola sata da čitamo lektiru po našem izboru ili radimo test za knjigu ako smo je pročitali, onda imam časove koji traju nekih sat vremena. Završavam sa školom oko pola 4 i imam 15 minuta da se spremim za trening. Treniram track and field. Nakon treninga se pješke vraćam kući jer mi nije daleko i tako mi više odgovara. Kada se vratim iz škole, provodim vrijeme sa porodicom u kojoj sam trenutno. Kada je vikend, većinom idemo na ranč i tu se brinemo oko životinja ili jašemo konje. Ponekad igramo bilijar, stolni tenis ili idemo u kino.

*Da li bi voljela nastaviti svoje školovanje u Americi?
Kada se vratim u Bosnu, imam obavezu da budem alumni član “YES” organizacije i da prenesem svoje znanje na druge ljude i da saznaju više o američkoj kulturi. Nakon toga imam priliku doći ponovo na koledž što i planiram. Organizacija nudi mnoge pogodnosti i pružaju pomoć učenicima koji su zainteresovani da studiraju u Americi. Voljela bih ostati jer mi ovaj način života više odgovara. Ovdje ima puno više prakse i mi srednjoškolci imamo priliku vidjeti šta šta se od nas očekuje kada kročimo u svijet odraslih.

*Koliko odricanja zahtijeva obrazovanje u dalekoj zemlji? Šta ti teško pada?
Iskrena da budem, nije lahko. Očekivala sam da će mi biti lakše, ali jednostavno iza sebe ostavite svoju porodicu i prijatelje. Jedno vrijeme sam se brinula kako će biti kada se vratim, hoću li se moći opet uklopiti među svoje prijatelje, da li ću ja ili oni biti drugačiji. Svoj život morate pauzirati i promijeniti na godinu dana. Traži puno odricanja i kada je škola u pitanju, obzirom da ovdje nisu isti predmeti i morate polagati. Sami ste odgovorni za sebe, dobijete džeparac koji trebate sebi rasporediti i ono što je meni drago jeste koliko sam odgovornija postala tokom ovih devet mjeseci koliko sam ovdje.

*Koliko te promijenilo ovakvo iskustvo?
Mislim da me puno promijenilo, vidjela sam svijet iz jedne druge perspektive. Postala sam zrelija jer sam primorana da se sama brinem oko nekih stvari, da organizujem svoje vrijeme i da odlučim kako ću iskoristiti ovu priliku. Imala sam puno prilika da upoznam sebe na jedan potpuno novi način te da otkrijem šta želim raditi u životu. S druge strane, ljudi i školski sistem se puno razlikuju ovdje. Ljudi su dosta otvoreniji i slobodniji, imaju drugačiji pogled na svijet. Smatram da sam jako dobro iskoristila ovu priliku i da sam probala mnogo novih stvari koje sam do tada imala priliku vidjeti samo na filmovima.

*Šta ti je bilo najteže?
Teško mi je odabrati bilo šta, ali mislim da je najteži izazov početak. Kako se naviknuti na novu kuću, novu porodicu, mogu li biti opuštena s njima. Nisam imala puno poteškoća, teško mi je pao i Bajram jer sam ga navikla provoditi u krugu porodice, a ove godine sam bila hiljadama kilometara udaljena od njih.

*Koji će ti trenutak ostati zauvijek u sjećanju?
Ne mogu izdvojiti samo jedan trenutak , ima ih puno više. Na početku sam probala puno novih stvari i naučila sam mnogo. Izdvojila bih i putovanja. U nekim trenucima sam se čak pitala da li sam ja stvarno ovdje i da li se meni zaista dešavaju sve ove predivne stvari. I jako sam zahvalna što sam uspjela dobiti priliku da budem dio ove razmjene.

Hvala Edni što je još jednom podijelila s nama svoje iskustvo. Želimo joj još ovakvih divnih priča, novih iskustava i lijepih uspomena. Edna, dobro nam došla nazad!

Tekst: Lejla Hot 3. d