Fine djevojke. Nisam ta

U svakom tekstu govorim o sebi. Znam da to nekima ide na živce, znam da neki prevrću očima, znam da neki misle kako strašno volim sebe, a da neki odmahuju glavom u fazonu „who cares“. Ja ne govorim o sebi kako bih sebi dala na značaju i kako bih pred vama paradirala sa svojim (ne)savršenostima, već zato što kada govorim o sebi, svojim reakcijama na određene pojave i svom životu, jedino iskreno i potpuno mogu i da vam pokažem moj stav o toj temi, a da on ne zvuči kao „mlaćenje prazne slame“.

Sad kad smo to razjasnili, možemo i početi.

Ja (evo ga opet) nikada nisam bila oličenje „fine“ djevojke. One koju bi muškarci poželjeli voditi mami na nedeljni ručak, ili koju bi prijateljice vodile kući kao dokaz da se druže sa djevojkama za primjer. Ja sam, otkad znam za sebe, bila jedan veliki skup nelogičnosti i kontradiktornosti. Moja šira okolina je o meni mislila kao o bahatoj, nadobudnoj, razmaženoj (to jeste tačno) djevojci koja vrlo malo mari za bilo koga.

To je valjda bio dio tog imidža koji sam silno željela da njegujem, jer me zapravo mišljenje okoline nikada nije previše doticalo. Onaj mali i uski krug prijatelja je znao moje „prave boje“ koje nisu imale ama baš nikakve veze sa tom slikom koju sam vrlo rado prihvatala kako bi me ta ista „šira okolina“ ostavljala na miru.

Ni dan danas ne želim da budem „fina“ djevojka. Fine djevojke su laž. One su ušminkane (ne mislim bukvalno), nacifrane i isfolirane.

Fine djevojke ne piju, ne puše i ne psuju.

Ja sam u znak silne želje da budem opasna i odrasla počela da konzumiram cigarete na ljetnom raspustu između osmog razreda i prvog srednje. Ja sam sakrivala cigarete, hiljadu puta ubjeđivala mamu „kako nisu moje“, jer njena kćerka odlikašica (sa bolesnim plućima) nikada ne bi pušila. Mislim da mi nikada nije vjerovala. Teatralno sam joj za osamnaesti rođendan saopštila kako pušim i kako mi ne pada na pamet da se više sakrivam, tripujući valjda kako sam odrasla.

Fine djevojke nisu pile alkohol prije punoljetstva. Nisu trpale pet žvaka u usta kako bi zakamuflirale miris alkohola, a prste trljale pastom za zube kako se ne bi osjetio smrad cigarete.

Fine djevojke nisu psovale. Za mene je psovka u određenim situacijama bila izduvni ventil. Ako se nećemo, a ja neću, lagati – svi psujemo. Makar u sebi.

Fine djevojke nisu nosile dekolte, visoke pete i farbale kosu kad god im se prohtjelo. Fine djevojke su nosile pamučne košulje i cipele sa malenom petom, kako ne bi okruženje iritirale svojom „vulgarnošću“ i nečim neprimjerenim – „svojim godinama“.

Ja sam uvijek voljela da otkopčam još jedno dugme na košulji.

Fine djevojke su se tako zabavljale sa isto tako finim mladićima već u svojim petnaestim. Vodile ih kući mamama i tatama preko dana, a noću se uvlačile u njihove sobe gdje su zaboravljale na sva pravila „pristojnog ponašanja“ koje su tako silne željele da njeguju preko dana.

Mene nije zanimalo da me u tim godinama dječaci dave svojom patetikom i pričama o nekoj velikoj ljubavi. Nije mi se šetalo pored rijeke. Nije mi se jeo sladoled na klupi. Nisam željela da me bilo ko sputava. Nije mi se dalo da slušam njihove sentimentalnosti kako bi mi samo pipnuli grudi.

Plesala sam kada mi se plesalo. Tražeći uvijek neku stepenicu više, želeći valjda da kažem svijetu “Pogledajte mene nesavršenu i koliko me boli uvo za ono što o meni mislite”.

Ljubila sam se kada mi se ljubilo. Nije me doticalo zgrožavanje mojih drugarica kada bih im ujutru rekla da me ne zanima više od toga. Nisam željela da pokušam. Nisam željela da sa simpatijom te večeri ujutru idem na kafu. Negdje gdje ćemo biti sami i gdje ću morati da se pravim da me zanimaju gluposti koje izlaze iz njegovih usta sa jednim krajnjim ciljem.

Kada su moje prijateljice pričale o svojim prvim seksualnim iskustvima, slušala sam i nisam im zavidjela. Kada su ti isti dječaci nakon nekoliko mjeseci pričali svima onima koji su željeli da slušaju, potpuno nedžentlemenski iste te priče sa mnogo više (uglavnom izmišljenih) detalja nisam patila što sam propuštala tu „veliku ljubav koja je bila onaj pravi i prvi“. Smatrala sam da je taj prvi sex jednostavno precjenjen.

Prvi put kada sam poželjela nekoga da odvedem kući i kažem svojima da je on taj imala sam 23 i iza sebe dosta onih promašenih. Ni njemu nisam odglumila ulogu „fine“, samo je on bio dovoljno strpljiv da pogleda iza svih tih slojeva koje sam ja postavila kako bih se zaštitila od tog velikog „finog“ svijeta.

Vidjela sam previše „finih“ dječaka koji su šamarali svoje djevojke. Previše „finih“ djevojaka koje su svoje savršene momke varale sa nekim manje savršenima, a za kojima im je srce vrištalo, da bih željela da budem fina. Ikada.

Sa dvadesetičetiri sam svojima rekla da ću da živim s njim. Nisam ih pitala šta oni o tome misle i baš me bilo briga što je to nekima iz šire okoline bilo odraz promiskuiteta i što nisam žurila da se udam.

Željela sam jednostavno da budem ja. Takva kakva jesam i kakva mi se u datom momentu bude. I danas sam takva. I danas želim da imam (a hvala svevišnjem to samo od mene i zavisi) slobodu da idem kuda hoću i kada hoću. Da obučem šta hoću. Da plešem kada hoću. Isto to želim i njemu i nikada mu ne bih ograničavala slobodu. Granice smo jasno postavili, prećutno tako dajući onome drugom na znanje šta će se desiti ako ikada poželi da ih pređe.

Vidjela sam previše „finih“ djevojaka koje su svojim „finim“ momcima morale poslati sliku iz kreveta kao dokaz da su legle onda kada im je ON rekao. Za mene je to bio horor. Za mene je to bila takva agresija da je u meni nešto počinjalo da kuva. Za mene su takve žene bile oličenje glupače. U drugim momentima sam ih žalila.

Postoji toliko prilika u kojima moramo da se ponašamo po određenim pravilima da bismo i svoje slobodno vrijeme i živote ograničavali da stanemo u neke kalupe koji su nekome drugome FINI. Ugodni. Prijatni.

Drage djevojke, živite tako da je vama prijatno u vašoj koži. Koliko god u nekom momentu željele da ta vaša koža bude gola. Komadić gole kože nikome ne smije biti poziv da vas pipa ili bude vulgaran prema vama. Niti sinonim za vašu „finoću“.

Doći će dani kada ćete poželjeti i da se zakopčate i opet oni drugi u kojima ćete poželjeti da se osjećate poželjne i provokativne, i to je isključivo i jedino vaša stvar. Doći će trenutak i kada ćete shvatiti da vam ta cigareta nije potrebna kako biste bile odrasle ili kako biste se smirile. Doći će i mnogo trenutaka kada ćete poželjeti da vas ništa ne sputava kao onda kada ste imale sedamnaest. Kada ćete poželjeti da popijete tu času vina (ili tri) iako sutra imate važne obaveze. Da se zabavljate. Plešete dok vas noge na zabole.

I sve je to vaš  život kojim jedino vi upravljate. Koga briga da li ste nekome drugom FINE?!

lolamagazin.com/visoko.ba