Danas je Badnji dan, praznik koji se proslavlja dan uoči pravoslavnog Božića i predstavlja zadnji i najstrožiji dan božićnog posta, kao i veliku sreću jer prethodi danu Hristovog rođenja.
Trpeza na Badnji dan je isključivo posna i najčešće se spremaju riba, podvarak i prebranac ili tučeni pasulj, uz kupus ili krompir salatu. Sredina stola se tradicionalno ukrašava pletenom korpom punom žitarica i suvog voća.
Na Badnje veče, domaćin kuće sa sinovima unosi badnjak, slamu i pečenicu. Slama se posipa po čitavoj kući, a naročito tamo gdje će se služiti večera. Badnjak se polaže na ognjište, pa se pali svijeća i ukućani jedni drugima čestitaju praznik, očitaju molitvu, nakon čega se večera. Vjeruje se da na ovaj dan ili veče treba vratiti sve pozajmljeno i pomiriti se sa svima sa kojima ste bili u zavadi, kako bi cijela naredna godina protekla u miru i slozi. U gradovima je običaj malo izmijenjen, pa ljudi, okupljeni u crkvenim portama, zajedno pale badnjake i pjevaju pravoslavne pjesme.
Jedan od običaja je i da svaki ukućanin razbije orah da vidi kakva mu je sreća te godine. Ako je jezgro oraha zdravo, biće dobra godina.
Narodna meteorologija kaže: “Ako na Badnji dan bude oblačno – biće rodna godina. Ako se na badnjaku nakupi dosta pepela, zima će biti jaka s puno snijega. Ukoliko varnice iz badnjaka iskaču same, bez džaranja po vatri, biće dosta meda. Ako na Božić padne kiša, sve što se posadi i posije primiće se i godina će biti rodna.“
Božić je najveseliji pravoslavni praznik i slavi se tri dana. Božićno jutro počinje tako što se, od rane zore, čuju zvona iz svih pravoslavnih hramova; oblači se svečana odjeća i odlazi u crkvu na Božićnu liturgiju; ljudi se pozdravljaju i otpozdravljaju riječima „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi“.
Božića je najznačajniji i najbogatiji običajima. Postoji vjerovanje da je dobro za Božić započeti neki posao, jer bi ukućani i domaćinstvo bili napredni i bogati tokom čitave godine. Započinjanje posla bilo je simbolično, a posebno se počinjao posao koji prethodne godine nije išao od ruke ne bi li od Božića krenulo na bolje.
Prva osoba koja uđe u kuću na Božić jeste položajnik – prijatelj kuće koji treba da kući i njenim ukućanima obezbijedi zdravlje, sreću, blagostanje i mir. Simbolički, položajnik predstavlja tri mudraca koji su pratili zvijezdu sa Istoka i koji su Hrista na rođenju darovali tamjanom, zlatom i mirisom. Tim povodom, postoji čitav niz rituala koje položajnik obavlja kako bi osigurao sve gore navedeno: otvara vrata od peći ili šporeta, džara vatru izgovarajući brojalicu: „Koliko varnica toliko srećica, koliko varnica toliko parica“, prizivajući tako blagostanje za dom u koji je došao. Nakon izvršene dužnosti, domaćica ga daruje prigodnim poklonom.
Nekad se vjerovalo da će mladić i devojka koji prespavaju na božićnoj slami tu noć sanjati osobu za koju će se udati, odnosno oženiti.
U rano božićno jutro, domaćica pravi česnicu – pogaču u koju umijesi novčić, odozgo se izbocka grančicom badnjaka i ispeče. Ranije se u česnicu stavljalo i sjeme drena – za zdravlje, sjeme pasulja, kukuruza, pšenice i dijelovi badnjaka. Česnica predstavlja slavski kolač na Božić i kada je pečena, iznosi se za sto, okreće se kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Vjeruje se da će onaj ko dobije dio s novčićem biti srećan tokom čitave godine.
Običaj je da se na Božić nigdje ne ide u goste, jer su naredna dva dana tome namijenjena, već da porodica taj praznik provodi na okupu.
