Naslovnica ZDK (FOTO) Naočig...

(FOTO) Naočigled obična priča: Obnovljena i ojačana dionica lokalne ceste u naseljenom mjestu Željeznička stanica Breza

1387

Koliko se radi na poboljšanju infrastrukture dokazuju brojni projekti provedeni na području općine Breza u protekle tri godine. Sanacija udarnih rupa, vodovod, budžet, obnova lokalnih cesta, dječije igralište samo su neki od projekata koji su završeni, a još mnogo toga je planirano. Svakim danom Breza, koja je izgledala zapuštena, neprohodna, sa lošom infrastrukturom i nezadovoljnim građanima, vraća nekadašnju, prijeratnu atmosferu. Građani su živjeli u lošim uslovima. Putevi se nisu održavali, a ni mladi zapošljavali. Korak po korak, za samo tri godine obnovljene su skoro sve lokalne ceste na područu Općine. One koje nisu obnovljene su sanirane.

Mladi počinju uviđati perspektivu u ovoj lijepoj, historijski vrijednoj, rudarskoj Općini. Tako je ovih dana obnovljena cesta u naseljenom mjestu Željeznička stanica Breza. Kakvo stanje je bilo pokazuju i dokazuju slike. A mještani najbolje znaju. Godinama su živjeli u prašini i blatu. Kažu, 12 godina mole, preklinju, općinske vlastodršce ili kako ih nazvaše, nekadašnje despote, da riješe njihov dugogodišnji problem. Sa tugom u očima, kazuju nam kako su se obećanja naslušali.

Govore uz osmijeh: ” Eh, hvala Bogu, dođe insan na vlast. Ne možemo vjerovati da ovih problema više nećemo imati”. A, ne znaju, kako to nije nikakva nagrada već njihovo pravo koje im despotijanci uskraćuju već 20 i kusur godina.

A kada se odmakneš malo niz Brezu, oni jedni zahvaljuju kako napokon imaju gdje djecu odvesti da se igraju.

“Uništiše nam park, kakav-takav, slagaše nas da će biti šehidsko spomen obilježje, a i tog nema. Sve su uništili. Dvadeset godina pričali istu priču, ništa nikad uradili nisu, sreća i njihova svijeća dogorila”, reče nam u prolazu jedna mlada majka.

A i to je pokrenuto. Nakon deset i kusur godina.

“Napokon se radi u Brezi, laže ko drugačije kaže, a znamo mi i što kaže”, dobacuje sin šehida, koji je zadovoljan što će spomen obilježje biti dovršeno. Napokon. Dvaput nas pita. Ne može da vjeruje.

“Ubijedili su nas da ono što nam po pravu pripada, smatramo nagradom”, reče on u prolazu.

Kreneš prema Mahali, zaustavlja nas deda. Kaže napokon ime njegovog heroja uklesano. Plače, zahvaljuje. Pokazuje ime. Žali što za njim nije krenuo, pa makar u vatri gorio. A, zahvalan, ima makar onu ploču u Mahali, pa da sjede i pogleda i da skonta da ipak nije uzalud. Bolja vremena dolaze, kaže.

Vratiš se gore, pogledaš prema Robotu, sjetiš se kako je nekad bilo. Pusto i nikako. A ispod, preko puta “Donjeg Zanatskog” i parking ima, nedavno urađen. I onda skontaš, pa Breza u 21. stoljeću do sad nije imala parkinga. Pa opet sjedeš, skontaš i ne možeš da vjeruješ. Mi birali 20 godina, ali dogorilo. Ona svijeća. Što je spomenu mlada majka.

Vratiš dole pogled, stoji ona dvorana kako stoji. Sramota te gledat’ šta uradiše. Al’ si naučio šutiti. Kažu stari ljudi, šuti da te ne poklopi. Pa razmišljaš, šutiš i trpiš, čitav život. Provedeš život bojeći se i ovna i govna. Al’, najbolje je šutit’.

Visoko.co.ba/OO SBB Breza

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.