Hadži Nezir Džafić visočki primjer spremnosti žrtvovanja vlastitog života za komšiju druge vjere

2395

U trenutnoj bosanskohercegovačkoj svakodnevici punoj negativnih vijesti, vijest kako je Vlado Gajić iz Banja Luke na svadbi svoga sina ugostio i ukazao posebnu čast dobitniku najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ Aliji Čosića iz Jajca, a koji ga je za vrijeme agresije na Kupresu, ranjenog, spasio od sigurne smrti, u trenutku kada je izgubio oba oka rizikujući tako svoj život, poput Srđana Aleksića iz Trebinja, zapravo je vijest koja daje nadu da ipak nismo u kolektivnom ludilu inficirani nacionalizmom i sve akuelnijim fašizmom.

Malo je poznato, a tim prije i vrijednije i značajnije kada se pojavi u jednoj knjizi napisanoj u Beogradu 2011.godine od strane penzionisanog oficira bivše JNA da i Visoko bilježi jedan takav primjer u kojem su plemeniti ljudi u najgorim ratnim godinama bili spremni žrtvovati sebe da bi spasili komšije druge vjeroispovijesti.

U svojoj knjizi „Hronika rodova Opštine Kralupske“ izdate u Beogradu 2011. godine Bogdan-Bodo Cvijetković poseban prostor je posvetio rahmetli Hadži-Neziru Džafiću koji je u maju 1992. godine spasio članove njegove uže porodice babu Milenu, nevjestu Milku i maloljetnog Radovana. Tada je vojna formacija iz Zenice svo srpsko stanovništvo koje je ostalo, zarobila i odvela u pritvor. Kada je to čuo hadži Nezir je otišao na lice mjesta i zahtijevao da se starica, žena i dijete puste. Naišao je na žestok otpor uz psovke i prijetnje i čak je jedno vrijeme bio pritvoren zajedno sa komšijama.

Kad su vidjeli hadži-Nezirovu upornost, pustili su zarobljene, a on ih je smjestio u svoju kuću. Malo zatim ih je morao prebaciti na drugo sigurnije mjesto jer su ubrzo uslijedile prijetnje da će mu kuća biti zapaljena zajedno s njima.

Inače autor knjige Bogdan-Bodo Cvjetković rođen je na Bucima 1921. godine, a umro je 2014. godine u Beogradu kao penzionisani oficir bivše JNA.

Naveo je u ovoj knjizi i slučaj dobrosusjedskih odnosa iz II svetskog rata koji je lično doživio kada je kao partizanski kurir prelazeći preko rijeke Fojnice na Bucima zarobljen od ustaških formacija, ali intervencijom žene od Uzeirage Džafića koji je bio Predsjednik Opštine Kralupi spašen od likvidacije.

Uspio je pred kraj života da napiše ovu knjigu i ostavi neizbrisiv trag o dobrim ljudima iz svog rodnog kraja.