Humanost bez granica: Aktivisti sa Buka u posjeti djecu bez roditelja iz Bihaća

Zaista je ovo težak put koji su odabrali vrli humanitarci naši. Uzvišeni im daje volju, želju i snagu da se bore na putu koji će samo On znati nagraditi, a samo Njegovom zadovoljstvu i težimo. Ovo je jedna od najpotresnijih priča u kojoj su se našli humanitarci, na čelu sa Ermin ef. Ahmićem. Danima su radili, prikupljali sredstva, školski pribor, hranu, slatkiše, higijenske potrepštine i sve ono što je potrebno jednoj velikoj porodici.

Izazov je bio pred njima, snažno i odvažno su krenuli na put ka dalekom Bihaću. Posebno uzbuđenje i adrenalin je prisutan u toku putovanja i odlaska na dogovorenu destinaciju. Svaka akcija ostavi poseban pečat i trag na duši. Svako dijete dobije djelić njihovog srca i oni nastave da žive u njima i sa njima. Radost koju ugledaju u dječijim nevinim očima, ne može se kupiti ni za svo blago ovoga svijeta. Svaka priča krije tugu golemu, životnu sudbinu koju svako duboko u sebi moli Gospodara da nikada ne doživi. Ali, dešava se svakodnevno, tik ispred nas, raznorazna iskušenja i nedaće.

Vođeni prethodnim iskustvima i emocijama, aktivisti su predosjećali šta ih ustvari čeka. Njihovim mislima redale su se mnogobrojne akcije, koje su uspješno završene. Prepušteni svako svojim emocijama, stigli su do naselje nedaleko od Bihaća. Mjesta u kojem živi deset jetima, djece bez oba roditelja, a većina ih nisu u krvnom srodstvu. Djeca žive sa svojim starateljima, dvije divne gospođe, koje brinu o njima u dvije hraniteljske kuće. Uzrast djece je od 5 do 18 godina. Sada nastaje muk, tišina. Ko će glas ispustiti na njihove turobne sudbine, šta reći, a ne zajecati, ne vrisnuti od straha i bola. To su većinom djeca koja su doživjela najveći horor u njihovim mladim godinama. Tek postala, ranjena kao krila leptira, stvorena od Gospodara kao blagoslov i milost, stvorena da budu pažena i mažena, ali putevi sudbine nekada se zamrse, pa ne bude onako kako je trebalo. Dopadoše mila dječica u ruke roditelju kojeg je obuzeo dunjaluk, zlo, onoga ko se ne boji Allaha Milostivog, koji nema cilj, niti stazu ucrtanu. Tako se nađu nedužna bića u trnju i korovu, a kućice u cvijeću tek su puki snovi.

Oni su svojim očima gledala nasilje, smrt, užas kakav se viđa samo u najstrašnijim filmovima, nešto što će ih pratiti kroz život i što je ostavilo trajan trag. Slomljena ekipa, mladi aktivisti, umorni i preplavljeni najtužnijim osjećanjima, ne dozvoljavaju da pokleknu, da pokažu žaljenje, nego se bacaju u akciju.

U dogovoru sa imamom Aldinom ef. Adilovićem djecu odvode u obližnji tržni centar. Naši humanisti za njih su od prikupljenih novčanih sredstava kupili: mašinu za veš, usisivač, peglu i fen. Nakon toga su ih odveli u trgovinu gdje su djeca sebi birala odjeću, obuću i igračke. Šta su odabrali, to su im i kupili. Ispunili im ovaj dan smijehom i radošću, otkrili im skrivene tajne i ispunili im želje. Ukupno potrošena novčana sredstva za ovu akciju iznose 2.050 KM.

Znamo svi da ovim poklonima ne možemo vratiti vrijeme, njihova sudbina neće biti izbrisana, ali možemo da im olakšamo. Njihove brižne tete koje ih čuvaju i brinu o njima, pružaju im ljubav i sigurnost zajedničkog doma. To su skromna djeca, željna zagrljaja i nježnosti, oni koji vas pogledom zarobe čim ih ugledate. Rastali su se uz smijeh i zagrljaje, one tople, djetinje, jer niko ne zna da voli kao dijete. Prepuni utisaka, humanitarci sa Buka imaju dug put pred sobom, emocije se nisu slegle i sigurno će mjesecima misliti na ovu djecu. Dobri ljudi, braćo muslimani, molimo svi Svevišnjeg Stvoritelja, neka ni jedno dijete ne doživi tragedije teške, neka nasilje prestane, ratovi i glad utihnu, neka nas On opskrbi iz milosti Svoje najmilosnije. Neka vas sve Gospodar obilato nagradi, za najmanji trun dobra koji ste pružili, kako bi se ova akcija u Bihać uspješno realizovala. Hvala Allahu pa ima onih koji vjeruju i dobra djela čine.

Visoko.co.ba/Omladina džemata Buci