Lokalne TemeIn memoriam: Dragutin Radan 07.03.1935 - 17.07.2015.

In memoriam: Dragutin Radan 07.03.1935 – 17.07.2015.

U Banja Luci je 17.jula.2015.godine preminuo Dragutin Radan. Poznati visočki novinar i fotograf, jugoslovenski majstor fotografije. U Jugoslaviji imao titulu majstora fotografije (najveća titula). Jedan je od onih Visočana koji su obilježili predratni društveni život u Visokom. Sahrana će se obaviti na Gradskom groblju u Visokom, u ponedjeljak 20.jula u 14.00 sati.

Imrana Kapetanović uradila je jedan od posljednjih intervjua sa Dragutinom Radanom u oktobru 2013.godine.

„Čovjek za života mora stvoriti nešto da i u starosti uživa. Ja imam fotografiju. Važno je da uvijek imam aparat i da bilježim. Sve što sam radio u životu, i pjesme koje sam pisao, sve je autobiografsko bilježenje puta.“

Dragutin Radan ima 79 godina. Penzioner je i živi sam u Visokom. Završio je kožarski zanat, ali se u životu najmanje bavio kožarstvom. Radio je kao učitelj, novinar i fotograf, a bavio se mnogim stvarima, uključujući slikarstvo, padobranstvo, vazduhoplovno modelarstvo i planinarenje. Izdao je i nekoliko zbirki poezije.
Danas živi jako skromno, kao i većina penzionera. “Penzioneri žive na prosjačkom štapu. To je grozno. To je zadnja kategorija. To je pred grob. Malo je ljudi koji imaju “normalnu” penziju. Imam penziju od 412KM, i to se računa kao bolja penzija. Ja sam sam, pa muku mučim. A kako je onome ko ima dijete ili unuče koje ide u školu? Novčanik mi je totalno prazan ali, nema veze, sve je to život.”
Kaže da nema velikih prohtjeva jer ne puši i ne pije. Važno mu je da ima tri obroka dnevno. Uglavnom jede kod kuće, a ponekad ode u jedan mali restoran da pojede neko kuhano jelo. Ne boji se smrti, ali se boji bolesti. “Dijalektičar sam. Smrt je sasvim prirodna. Ko je rođen i umrijet će. Ali me je strah… strah me bolesti.” Za njega je u životu najvažnije zdravlje i ne ostati potpuno sam.
U Visokom postoji udruženje penzionera, ali Radan nije njihov član. Dane provodi tako što čita, prati neke emisije na televiziji, šeta i fotografiše. Kaže da nema neko određeno društvo, ima jednog prijatelja, Hilmiju, visočkog pisca, s kojim razgovara o književnosti. “Družim se samo sa Hilmijom, jer više volim mlađi svijet. Mladi su inventivni, oni imaju novih stvari i ja se s njima jako dobro snalazim.”
No, čika Radan ipak tvrdi da postoji sretna starost. “Ovo su ozbiljne godine, ali se ne osjećam star.” Njegove dvije velike ljubavi u životu su bile žene i fotografija. Sada, kaže, ima samo fotografiju. U tom svijetu nema diskriminacije i foto aparat uvijek nosi sa sobom. “Čovjek za života mora stvoriti nešto da i u starosti uživa. Ja imam fotografiju. Volim fotografisati mladi svijet, volim pejsaže, volim neke detalje u gradu koje sam stotinu puta snimio, te odraze u vodi. Važno je da uvijek imam aparat i da bilježim. Ja stalno bilježim svoj put. Sve što sam radio u životu, i pjesme koje sam pisao, sve je to autobiografsko bilježenje puta.”

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE