Ako se može pričati o visočkoj avangardi svih vremena u vrhu te liste je svakako Tarik Halilović, čovjek koji nas je napustio danas u 77 godini života nakon duže bolesti.
Na Radio Visokom sam kao tonski realizator počeo raditi sa 16 godina, a moj prvi učitelj je bio upravo Tarik Halilović. Nakon početnog upoznavanja sa miksetama, pločama, kasetama, Revox uređajima ono što me puno više zanimalo od toga jeste život ovog čovjeka koji je u svakom smislu bio iznad prosjeka sredine u kojoj je živio, a slučaj sa bubnjevima kao u Ringo Stara koji su putovali danima iz Londona do Sarajeva obilježio ga je i kao muzičara koji je bio izvan tadašnjeg jugoslovenskog, bosanskog, sarajevskog vremena. Tarik je imao bubnjeve identične onim na kojima su svirali veliki The Beatles i ko god se razumio u muziku dolazio je u Visoko da vidi ono na čemu svira najveća tadašnja svjetska atrakcija. Pored toga kao Visočanin biti na koncertu Rolling Stonesa na Hyde Parku tih šezdesetih godina prošlog vijeka teško se može uporediti sa nečim sličnim danas.
Tarik Halilović je bio po svemu drugačiji, sa savršenim smislom za humor, nekada strog i ters kao učitelj, a istinski dobar čovjek koji je imao svoje mišljenje i stav čak i onda kada su ga privodili na informativne razgovore zbog duge kose i traperica ili scenskog nastupa koji je po mjerilima tadašnje vlasti navodno bio uvredljiv za drugove iz partije. Bio sam isuviše mlad da bih razumio sve o čemu sam tada pričao sa iznimno pametnim čovjekom koji je vidio i obišao svijeta i nisam najkompetetniji da pišem opširnije od onoga koliko sam ga lično poznavao i koliko dugo smo zajedno radili na Radio Visokom, nadam se da će to uraditi neko kompetentniji.
Ali ono što znam iz njegove biografije je da je bio i dugogodišnji sekretar KUD-a gdje je također ostavio veliki trag. Radio je na Radio Visokom i na sve načine se snalazio po pitanju ploča koje su tada bile ono što je danas mp3 te od svih Visočana koji su putovali svijetom je tražio da u Visoko donose muziku koja se u tom vremenu slušala u svijetu. Ono po čemu će ga se sjećati Visočani je svakako i njegovo članstvo u najozbiljnijem muzičkom sastavu koji je Visoko imalo u Jugoslaviji -“Akademik”.
Za posljednji pozdrav Učitelju ja toliko, a i sam bi u svom stilu da čitaš ovo rekao: “I to je previše, skrati”.
Hvala ti za sve one godine kako ratne u skloništu “Vitexa” tako i one koje su došle kasnije u Domu kulture. Puno toga sam ja od tebe naučio o muzici, a o životu još više.
Tvoj Jašo.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.